Krava na nebu iznad malog ruskog gradića, iskrivljeni muzičari, dvoje zaljubljenih lebde… Dovoljno je navesti ovih nekoliko prizora, i svi znamo da je riječ o Marcu Chagallu, čudesnom židovsko-rusko-francuskom slikaru koji izvire početkom dvadesetog stoljeća gotovo niotkuda, iz malog bjeloruskog gradića Vitebska, i nevjerojatnim žarom, snagom i ustrajanošću, a opet nježno, dječački, skoro naivno, ostavlja neizbrisiv trag u povijesti suvremene umjetnosti. Kada kažemo suvremene, valja imati na umu da se Chagall nikada nije priklonio nekom umjetničkom pravcu ili manifestu, kojih je oko njega bilo pregršt. Možda ćemo pronaći odjek kubizma u nekim ranijim radovima, ali nikada s uvjerenjem sljedbenika, već više usputno, samo kao odbljesak. Možda su još samo Bonnard i Balthus u dvadesetom stoljeću bili tako izdvojeni od suvremenih tokova, zatvoreni u svoj svijet i do kraja mu vjerni. Ipak, za razliku od ove dvojice hermetičkih umjetnika, Chagall je cijeloga života održavao živu vezu sa svojom okolinom radeći brojna javna djela-freske, mozaike, vitaje u crkvama, operama, sinagogama…Djetinjstvo je proveo, kako sam kaže, “sretno, iako siromašno”. Njegovo je buduće životno djelo potpuno prožeto motivima rodnoga grada, njegovih stanovnika i odrastanja u okviru te vrlo usko povezane zajednice koju tvori židovska obitelj. Motivi koje Chagall crpi iz svoga najranijeg djetinjstva i kojima tijekom života do kraja ostaje vjeran, prerastaju u simbole opusa velikog virtuoza. “Mama… volio bih biti slikar”, rekao je mali Chagall svojoj majci dok je pekla kruh i od tog dana nije posustao u svojoj želji da to postane. Tako stoji u autobiografiji “Moj život”, koju je napisao sa 35 godina, a upravo grafičkom mapom koja je pratila tu knjigu započinje zagrebačka izložba Marca Chagalla u Galeriji Klovićevi Dvori. Radi se o mapi gravura u bakrorezu popraćenih citatima iz razoružavajuće iskrenog životopisa: raspjevanih crtica iz mladosti umjetnika, bilježaka o njegovoj obitelji, kući, o njegovim strahovima i ljubavima. Fantastično je koliko života izviruje iz tih malih crno-bijelih grafika, koliko intime i topline. Ako se samo malo udubimo, vidjet ćemo iste one fantastične boje koje nas salijeću s njegovih ulja i gvaševa. Ulaskom u te retke i gledajući prizore grafika, prožima nas i zapljuskuje mir davno izgubljenog vremena, zaboravljenog na marginama revolucija i ratova, a zapečaćenog u ovim kratkim isječcima i u životu i djelu Marca Chagalla. Ono što Chagalla čini doista velikim slikarom jest njegova stalna i neumorna želja da bude slikar, žar koji se nalazi podjednakim intenzitetom u malim skicama djetinjstva, kao i u velikim uljima, vitrajima i mozaicima koje je radio pred kraj života. Postav zagrebačke izložbe još više ističe taj stvaralački kontinuitet, jer umjesto uobičajenog kronološkog slijeda nudi tematske cjeline s ranim i kasnim radovima u istom prostoru.

Tako ćemo iz grafičke mape “Moj život” međuratne Rusije uskočiti među šarene kolaže-skice klaunova iz šezdesetih godina, da bi se već u idućoj prostoriji našli među uljima Vitebska okruženog mističnim životinjama. Upravo na tim slikama najizražajnija je snaga Chagallovog kolorita koji ovdje titra na pozadini prljavosive ruske zime. Mora se svakako spomenuti mapa bakroreza s Biblijskim motivima iz tridesetih godina s rembrantovskim kijaroskurima, velikim područjima svjetla i filigranskim detaljima. Tu smo došli do još jedne teme koja je pratila Chagalla kroz život, a to su Biblijske priče. Nekoliko prostorija dalje nalazimo na nastavak tog ciklusa iz pedesetih godina, ovaj puta manje dosljedno, s puno vlastitih povezivanja i tumačenja, litografije i male gvaševe otvorenog kolorita. Kroz cijeli njegov život i rad provlači se ljubav prema Bogu i apsolutna vjera u njegovu sveprisutnost, te uvjerenje da upravo neraskidiva veza između Boga i čovjeka pruža mogućnost da se čine čuda. Zato u svome djelu tako lako objedinjuje svoje rusko-židovsko djetinjstvo, biblijske motive, legende, bajke, svoj rodni grad i gradove kroz koje ga je život nosio. Grafike i slike s biblijskim motivima izložene na izložbi u Klovićevim dvorima dokazuju da je Chagall istim intenzitetom i iskrenošću doživljavao svakodnevni život i sjećanja, te biblijske priče i Božju riječ. Sve je u njegovu djelu isprepleteno i u svemu se osjeća njegov stalni razgovor s Bogom. Uz ovako ozbiljne teme ne treba preskočiti niti prekrasnu mapu koloriranih bakroreza na temu La Fontaineovih basni koja je nastala pedesetih godina za boravka na francuskom selu. Žaleći što nije mogao ostvariti grafike u boji prema skicama u gvašu, Chagall ručno kolorira seriju bakropisa, dodajući detalje fantastičnog kolorita na crno bijelu potku bakropisnog crteža. Ne velika obimom, ali jedinstvena izborom radova iz više privatnih zbirki, zagrebačka izložba Marca Chagalla intiman je prostor lirike i poezije velikog slikara u koji ćemo se rado vraćati u iduća tri mjeseca na izvor topline i boje u sivoj i hladnoj svakodnevici zime.

Maja Pušić-Čerić, Ranko Čerić, akademski slikari-grafičari

Iz Rusije u Pariz

S dvadeset godina Chagall napušta rodni grad i odlazi u Petrograd na studij slikarstva, a onda u Pariz gdje sklapa prijateljstva s Guillaumom Apollinaireom, Robertom Delaunayem i Fernandom Légerom. Boravak u Parizu i nova umjetnička strujanja na njega ostavljaju dubok trag. Ipak se vraća u rodnu Rusiju gdje se angažirao tijekom Revolucije. Tim zaslugama otvara Školu lijepih umjetnosti u Vitebsku gdje s njime rade i Kazimir Malevič i Elj Lisickij. Ipak, nije se dobro uklapao u tadašnje političke prilike, pa zbog apolitičnosti svoga slikarstva zauvijek napušta Rusiju i odlazi u Pariz 1923. godine, gdje postaje francuskim građaninom 1937. Prijetnja Holokausta tjera da bježi iz Francuske, te se 1941. nastanjuje u Americi, ali odmah poslije rata vraća se u Europu i trajno živi u Provansi, u Francuskoj.