Bečki sveučilišni profesor Konrad Paul Liessmann umjesto književnosti kao svoj životni poziv mogao je slobodno odabrati akupunkturu. Preciznost kojom pronalazi i ubada u bolne točke balona koji popularno nazivamo društvo znanja zadivljuje. Njegova britka, tek nešto više od stotinjak stranica teška kritika reformiranja sustava obrazovanja u isključivo namijenski sustav za proizvodnju dobrih radnika razotkriva drugu stranu bolonjskog i inih prosvjetnih reformi.

Društvo znanja za njega ne razlikuje se od neobrazovanog društva. Neobrazovanost ne označuje pri tome tek odsutnost znanja, kao ni stanovit oblik nekultiviranosti, nego stanje u kojem se zbog kapitalizacije duha sa znanjem postupa intenzivno ali bez ideje o obrazovanju. Dobar je primjer za to, navodi autor, popularni kviz znanja “Tko želi biti milijunaš?”. U njemu nema razlike između pitanja o likovima iz Shakespearovih djela i onih o likovima iz romana o Harryju Potteru. Nije bitno ni to što se slučajno pogođeno nagađanje natjecatelja poistovjećuje sa znanjem ili pak što takav kviz prakticira potpunu suprotnost danas nužnom umreženom znanju. Po tom je kvizu, baš kao i po ispitima općeg znanja na hrvatskim fakultetima, obrazovanje postalo sve! Kao rezultat, podaci su postali sirovine, informacije pak podaci pripremljeni za neki sustav ili poduzeće, a znanje je tek oplemenjivanje informacije praksom, odnosno best practice. Takav princip obrazovanja, smatra autor, može postati stravičan ideologem.