Sve smo bliže kraju jedne ere i teško da ćemo ikad više svjedočiti nečem sličnom. Ove riječi Jane Kellock, osnivačice Unique Style Platforme – konzultantske kompanije specijalizirane za globalne trendove, možda su najbolji uvod u priču o velikoj smjeni generacija u svijetu vrhunske mode, skorom kraju vladavine “fashion” ikona na vrhu kompanija koje se s pravom nazivaju modnim carstvima.

Čak i oni kojima moda ne predstavlja ama baš ništa, znaju za imena Armani, Chanel, Louis Vuitton i Cavalli. Tim brendovima, budimo iskreni, malo što može dovesti u pitanje popularnost i gotovo besprijekoran renome, ne samo u modnom, već u korporativnom svijetu općenito. Pa u čemu je onda problem? Stvar je u tome što je, kako je nedavno primijetio analitičar Bloomberga, moda u samoj svojoj srži vječna potraga za nečim novim. A ljudi koji stoje iza ovih, gotovo pa legendarnih imena, sad su već poprilično stari. Imperiji vape za nasljednicima.

No kako naći dostojnu zamjenu velikanu poput Giorgia Armanija, Karla Lagerfelda, Roberta Cavallija ili Bernarda Arnaulta? Tema je to koja zaokuplja kuloarske rasprave u samom vrhu modnog biznisa. O njoj se javno ipak ne govori preglasno, ni prečesto, ponajviše iz neke nepisane pristojnosti koja nalaže da nije uljudno takve modne veličine, genijalce u svijetu koji više od  svega štuje ljepotu i mladost, podsjećati da su im zbog zuba vremena dani na vrhu odbrojani. Možda baš zato iz ovih kompanija Bloomberg svojedobno nije uspio dobiti niti jedan komentar o potrazi za nasljednicima koja se, priznali oni to ili ne, sigurno sprema, ako ne i zahuktava. Giorgio Armani i moćni Chanelov designer Karl Lagerfeld već su u osamdesetima, Roberto Cavalli ima 74, a Bernard Arnault, čelnik kompanije u čijem  je vlasništvu Louis Vuitton, upravo je napunio 66 godina. No u ovom četverolistu zasad je, čini se, tek vrckavi Cavalli spreman priznati skoro umirovljenje – prodaju dijela svog luksuznog biznisa jedini je već najavio. Ostali i dalje čekaju s velikim priznanjem takve ili slične operacije koja bi, kažu analitičari, zauvijek mogla uzdrmati temelje vrhunskih modnih pista. A u pitanju je puno više od samog renomea.

Da se ne lažemo, kao i u svakom biznisu, kolo ipak vode dolari. U ovom slučaju riječ je o više od 40 milijardi koje ukupno godišnje “zavrte” ovi brendovi. I ne samo to. Govorimo i o opstanku Europe na poziciji glavnog svjetskog rasadnika luksuznih marki. No, s druge strane, koliko god izazovno bilo zamijeniti najveće zvijezde svijeta dizajna, sve je moguće, a povijest je to i dokazala. I to upravo kroz lik danas nenadmašnog Karla Lagerfelda koji je Chanelu udahnuo nov život 12 godina nakon smrti antologijske Coco. Pozitivnih primjera ima i u bližoj povijesti – Nicolas Ghesquiere uspio je u Louis Vuittonu popuniti prazninu koju je svojim odlaskom ostavio slavni Marc Jacobs, a i Hedi Slimane nije ništa manje  osvjetlala obraz Saint Laurenta. A opet, vidjeli smo i scenarije koji vuku na tragediju, nalik onome u kojem Frida Giannini prije devet godina preuzima od celebrityja toliko obožavani Gucci, što dovodi do tolikog pada prodaje i vrijednosti brenda da se oporavku još neko vrijeme uopće ne moraju nadati.