Dr. sc. Ivan Đikić, najugledniji hrvatski znanstvenik i profesor na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Frankfurtu, pomiče granice vlastitog uspjeha. Njegovo novo otkriće moglo bi igrati ključnu ulogu u borbi protiv tumora i neurodegenerativnih bolesti poput Parkinsonove ili Alzheimerove bolesti, a na kojemu je radio zajedno s mladom hrvatskom znanstvenicom Koraljkom Husnjak, te s međunarodnim timom molekularnih biologa, biokemičara, fizičara i genetičara, najveći je uspjeh njegove karijere. “Neizmjerno sam sretan jer smo uspjeli otkriti dugogodišnju znanstvenu enigmu”, kaže Đikić.

Časopis Nature
Naime, riječ je o otkriću bjelančevine Rpn13 koja djeluje kao novi receptor za razgradnju bjelančevina na proteazomu, odnosno čistaču stanice. Nobelova nagrada 2004. godine dodijeljena je trojci znanstvenika, Avrahamu Hershku, Aaronu Ciechanoveru i Irwinu Roseu, za otkriće ubikvitina kao signala za razgradnju starih, istrošenih ili agregiranih bjelančevina u proteazome. To originalno otkriće je staro točno 30 godina, no do danas nisu otkriveni molekularni mehanizmi na koji se način proteazom prepoznaje ubikvitin na bjelančevine koje se trebaju razgraditi. Upravo taj nepoznati receptor (Rpn13) koji se veže za ubikvitin s velikim afinitetom, otkriće je koje je zaslužilo objavu u vodećem svjetskom znanstvenom časopisu Nature. “Kada je Koraljka otkrila da se nepoznati receptor Rpn13 veže za ubikvitin, trebalo nam je tri godine da tu tezu doista i dokažemo. Odmah smo uspostavili znanstvenu suradnju sa strukturalnim biolozima sa Tehničkog sveučilišta u Münchenu i Sveučilišta Minnesote u Minneapolisu, te s genetičarima s Harvardskog sveučilišta. Osim toga, dio istraživanja je obavljen i u Splitu na MedILS, gdje Jelena Korać radi svoj doktorat upravo na Rpn13 projektu, tako da je riječ o multidisciplinarnom međunarodnom projektu na koji smo posebno ponosni”, istaknuo je dr. sc. Ivan Đikić. Koliko je rad značajan nabolje pokazuje podatak da je časopis Nature objavio dva rada o ovom otkriću, vodeći članak u izdanju koji opisuje biološki značaj Rpn13 receptora, te regularni rad o strukturi ubikvitin vezuće domene. Na oba rada prof. Đikić je voditelj projekata, a Koraljka Husnjak prva autorica. Osim toga, uredništvo Naturea je pripremilo i posebne vijesti o ovim radovima u svom izdanju te intervju s prof. Đikić na web stranici časopisa Nature. U znanstvenom svijetu takav uspjeh je doista rijetkost koji postižu svega par znanstvenika u svijetu godišnje. Posebno je zanimljivo da oba rada imaju i hrvatske znanstvene adrese, te da se Hrvatska vraća na znanstvenu kartu Europe. Dio projekta ostvaren u Splitu gdje prof. Đikić radi kao voditelj laboratorija molekularne biologije tumora na Mediteranskom institutu za istraživanje života (MedILS) te na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Pojavljivanje znanstvenih adresa institucija iz Hrvatske na mjestu prvog i zadnjeg autora na znanstvenim radovima u časopisu “Nature” je raritet koji nitko do sada nije postigao. “Drago mi je da sam ovakvim svjetskim uspjehom okrunio svoj dugogodišnji volonterski znanstveni rad u Hrvatskoj, a posebno sam ponosan na rad s mladim briljantnim znanstvenicima iz Hrvatske, poput Koraljke, koji dokazuju da posjeduju vrhunske znanstvene talente”, ističe Dikić.

Ova znanstvena otkrića otvaraju brojne mogućnosti za farmaceutsku industriju u stvaranju lijekova koji mogu regulirati razgradnju bjelančevina u stanici. Na primjer, budući da stanice raka u razvoju ovise o raspadu određenih proteina koji su, čini se, od ključne važnosti za opstanak i širenje stanica tumora, stanice raka više se ne bi mogle množiti. U bolnicama se već koristi lijek Bortezomib za liječenje posebne vrste tumora – multiplog mijeloma. Budući izazov za farmaceutske kompanije je razvoj novih inhibitora proteazoma, među kojima može biti i novootkriveni receptor za ubikvitin. “Mi smo naše otkriće zaštitili, ali farmaceutske industrije imaju mogućnost korištenja našeg otkrića. Osim Bortezomiba, još su tri lijeka u fazi kliničkih pokusa, tako da se nadam da će se naše otkriće vrlo brzo pokazati u praksi. Osim toga, ova istraživanja mogu biti vrlo zanimljiva baza za otkrivanje novih i djelotvornijih lijekova koji mogu blokirati interakciju između Rpn13 i ubikvitina, odnosno spriječiti nastanak novih stanica tumora”, kazao je Đikić. Inače, prof. dr. Ivan Đikić rodio se 28. svibnja 1966. godine u Zagrebu. Diplomirao je i doktorirao na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Od 1992. do 1997. godine bio je na usavršavanju u laboratoriju prof. dr. Josepha Schlessingera u New Yorku, a nakon toga postao je voditelj laboratorija za molekularnu biologiju tumora u Ludwigovu Institutu za istraživanje raka u Švedskoj. Godine 2002. izabran je za redovitog profesora Medicinskog fakulteta Sveučilišta Goethe u Frankfurtu, gdje i danas radi.

Institut za biokemiju
Dr. Koraljka Husnjak rođena je 1. srpnja 1972. godine u Rijeci. Osnovnu i srednju školu završila je u Zagrebu. Diplomirala je molekularnu biologiju na PMF-u u Zagrebu. Nakon diplome zaposlila se kao znanstveni novak u Zavodu za molekularnu medicinu Instituta “Ruđer Bošković”, gdje je radila na problematici genetike raka. Magistrirala je i doktorirala na PMF-u u Zagrebu, nakon čega je otišla na poslijedoktoratsko usavršavanje u laboratorij prof. Đikića na Institutu za biokemiju II Medicinskog fakulteta Sveučilišta Goethe u Frankfurtu, gdje i danas radi.