Sport & biznis - SP 2026.
EN DE

I obitelj Bin Laden želi se baviti nogometnim biznisom

Autor: Darko Bičak
11. srpanj 2008. u 06:30
Podijeli članak —

Vlasnici nogometnih klubova žele postati ekscentrični milijarderi, novopečeni ruski tajkuni, arapski naftni prinčevi i mnogi drugi

Nogomet odavno nije samo sport, no u novije vrijeme sve se više postavlja pitanje je li to još uopće sport ili samo biznis ili pak igračka za bogate. Svjetski jet set, koji se obogatio na više ili manje transparentan i društveno prihvatljiv način, sve češće na listu svojih skupih igrački uz jahte i avione dodaju i pokoji vrhunski nogometni klub.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

No, za razliku od Sjedinjenih Američkih Država, gdje je vlasnička tradicija nad poznatim klubovima duža, vlasnici klubova najčešće su zaluđeni navijači tih istih klubova i obožavatelji tog sporta, u Europi je s nogometom situacija ponešto drukčija. Velike kupce u nogomet više privlače razlozi koji su bili magnet za partijske sekretare i direktore još u socijalizmu – nazočnost u svečanoj loži simbolizira moć i uspjeh te osigurava ulaznicu u odgovarajuću celebrity-klasu. Analitičari procjenjuju da kupci ulažu i zbog vjere u dobit u budućnosti. Iako engleska liga po profitu zaostaje za bejzbolskom ili NFL-ligom američkog nogometa u SAD-u, ona relativno brzo raste, a ima i širi doseg. Kako je nedavno ocijenio za BBC Stefan Szymanski, ekspert za sportske financije, prihodi 20 engeskih klubova bili su oko 1,4 milijarde funti u 2006., a do kraja 2008. trebali bi se popeti na 1,8 milijardi funti. Liga postaje sve popularnija u Aziji, osobito u Kini, čime se širi i tržište. Engleski nogometni klubovi bili su prve mete stranih ulagača zbog velikih prihoda od TV prava, reklama, napunjenih stadiona i prodaje navijačkih suvenira. Trend je započeo Roman Abramovič kupujući Chelsea, a slijedili su ga američki tajkuni, arapski naftaši i drugi ruski bogataši. No ovog tjedna sportsku, ali i svekoliku javnost zaintrigirala je vijest da engleski Newcatsle United (u kojem je igrao i Silvio Marić) želi preuzeti Saudijac bin Laden, naravno ne Osama već njegov polubrat Bakr bin Laden. No ubrzo je vlasnik Newcastlea Mike Ashley potvrdio da je odbio prodati klub za 378 milijuna eura koliko mu je ponudila tvrtka Saudi Binladen Group na čijem je čelu Bakr bin Laden. Mike Ashley Newcatsle United kupio je prije godinu dana, a ovog su vikenda s njim kontaktirale i neke američke kompanije, također zainteresirane za Svrake.

Nogomet odavno nije samo sport, no u novije vrijeme sve se više postavlja pitanje je li to još uopće sport ili samo biznis ili pak igračka za bogate. Svjetski jet set, koji se obogatio na više ili manje transparentan i društveno prihvatljiv način, sve češće na listu svojih skupih igrački uz jahte i avione dodaju i pokoji vrhunski nogometni klub.

No, za razliku od Sjedinjenih Američkih Država, gdje je vlasnička tradicija nad poznatim klubovima duža, vlasnici klubova najčešće su zaluđeni navijači tih istih klubova i obožavatelji tog sporta, u Europi je s nogometom situacija ponešto drukčija. Velike kupce u nogomet više privlače razlozi koji su bili magnet za partijske sekretare i direktore još u socijalizmu – nazočnost u svečanoj loži simbolizira moć i uspjeh te osigurava ulaznicu u odgovarajuću celebrity-klasu. Analitičari procjenjuju da kupci ulažu i zbog vjere u dobit u budućnosti. Iako engleska liga po profitu zaostaje za bejzbolskom ili NFL-ligom američkog nogometa u SAD-u, ona relativno brzo raste, a ima i širi doseg. Kako je nedavno ocijenio za BBC Stefan Szymanski, ekspert za sportske financije, prihodi 20 engeskih klubova bili su oko 1,4 milijarde funti u 2006., a do kraja 2008. trebali bi se popeti na 1,8 milijardi funti. Liga postaje sve popularnija u Aziji, osobito u Kini, čime se širi i tržište. Engleski nogometni klubovi bili su prve mete stranih ulagača zbog velikih prihoda od TV prava, reklama, napunjenih stadiona i prodaje navijačkih suvenira. Trend je započeo Roman Abramovič kupujući Chelsea, a slijedili su ga američki tajkuni, arapski naftaši i drugi ruski bogataši. No ovog tjedna sportsku, ali i svekoliku javnost zaintrigirala je vijest da engleski Newcatsle United (u kojem je igrao i Silvio Marić) želi preuzeti Saudijac bin Laden, naravno ne Osama već njegov polubrat Bakr bin Laden. No ubrzo je vlasnik Newcastlea Mike Ashley potvrdio da je odbio prodati klub za 378 milijuna eura koliko mu je ponudila tvrtka Saudi Binladen Group na čijem je čelu Bakr bin Laden. Mike Ashley Newcatsle United kupio je prije godinu dana, a ovog su vikenda s njim kontaktirale i neke američke kompanije, također zainteresirane za Svrake.

Vlasnici Liverpoola, uz Manchester United vjerojatno najvećeg engleskog kluba, već su neko vrijeme Amerikanci Georg Gillett, sa 49 posto i Tom Hicks sa 51 posto udjela. Gillett i Hicks kupili su Liverpool za 400 milijuna funta, a obvezali su se uložiti dodatnih 215 milijuna funta za gradnju novog stadiona. Vlasnik Manchester Cityja Tajlanđanin je Thaksin Shinawatra. Riječ je o bivšem tajlandskom premijeru i vlasniku milijardu dolara vrijedne imovine koju su mu zbog korupcije zamrznule vlasti u njegovoj zemlji. Ipak, druženja u svečanoj loži londonskog Fulhama s britanskim uglednicima nije, primjerice, pomogla Mohamedu Al Fayedu da bude prihvaćen za punopravnog člana tamošnjeg establishmenta. Amerikanac Randy Lerner, vlasnik Aston Ville, uspio je barem zadobiti povjerenje navijača svojim strastvenim navijanjem za klub. Arsenal smatraju uspješnim poslovnim projektom i zato što je čelništvo kluba diverzificiralo ulaganja u razne projekte s nekretninama. Ipak, ni Arsenal se nije uspio oduprijeti strancima: ruski milijarder Ališer Usmanov kupio je udjel od oko 25 posto. Malcolm Glazer, vlasnik Manchester Uniteda, ima svoju povijest upravljanja sportskim kolektivima: bio je vlasnik NFL momčadi Tampa Bay Buccaneers Malcolm. Glazeru su 29 posto dionica za 1,47 milijardi dolara prodali dotadašnji ulagači, irski tajkuni John Magnier i JP McManus. Time je američki biznismen postao vlasnik ukupno 57 posto dionica. Londonski West Ham kupio je islandski bogataš Eggert Magnusson. Srbin Milan Mandarić bio je vlasnik engleskog prvoligaša Portsmoutha kojeg je prodao Rusu Aleksandru Gajdamaku, a Mandarić se zadovoljio drugoligašem Leicesterom.

U Europi različito vlasništvo

I dok u Engleskoj gotovo svi klubovi imaju svoje vlasnike-gazde, u ostatku Europe uglavnom nije tako. Možda je najbolji primjer te raznolikosti Francuska gdje je Monaco privatni klub u vlasništvu poznate prinčevske obitelji Ranieri, Lyon kao dioničko društvo kotira na burzi, Nicu drže tri dioničara, Lens je u vlasništvu grada, Sochaux drži tvornica automobila Peugeot, dok je Olympique Marseilles nedavno prodan jednom Kanađaninu za 115 milijuna eura. Iako je dopušteno ulaganje u klubove, u Njemačkoj nema privatnih vlasnika. Borussia Dortmund jedina se odlučila izići na burzu, ali su rezultati bili katastrofalni. Vlasnika je promijenio i CSKA iz Sofije te je taj bivši vojni i najtrofejniji bugarski klub kupio indijski milijarder Pramod Mittal, brat multimilijardera Lakshmija Mittala.

Gadafi u Juventusu

U Italiji je među (su)vlasnicima klubova i živopisni libijski šef Moamer Gadafi. On je putem investicijskog društva Lafico na Milanskoj burzi za 22,9 milijuna eura kupio 5,31 posto dionica Juventus. Njegova ljubav prema torinskom klubu manifestira se i šalicama u službenom državnom zrakoplovu: na svima je Juventusov klupski amblem. Konkurentski Milan je u vlasništvu premijera Silvija Berlusconija, Inter kontrolira obitelj Moratti, a većinski dio Juventusa Agnelli iz Fiata.

Autor: Darko Bičak
11. srpanj 2008. u 06:30
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close