Fijasko Celebrity Big Brothera mnoge je nagnao na razmišljanje je li stigao kraj vladavine realityja malim ekranima. Iznenadno gašenje hrvatskog CBB-a, koji je u svojoj klasičnoj inačici sinonim za reality show, presedan je i na širem tržištu od hrvatskog. No kada se sve zbroji i oduzme, u pitanju je nekoliko RTL-ovih pogrešaka koje su dovele do situacije koja će ući u anale tog najpopularnijeg realityja. No da hrvatski gledatelji i dalje rado gledaju takve formate svjedoči uspjeh Farme, napokon uspješnog showa kojeg je lansirala Nova TV. A pomisli o propasti tog televizijskog formata odmah se mogu zaboraviti jer je zapravo riječ o formatu budućnosti na kojem se temelji i razvoj novih medija. Na kraju, svi smo mi voajeri koji vole zaviriti susjedu kroz prozor. I naravno, pritom nam je zanimljivije gledati kad se svađa sa ženom (ili su u kakvom drugačijem klinču) od prizora u kojem ukućani šutke doručkuju.

Prvi reality na RTL-u
Prvi pravi reality koji se mogao pratiti na nekoj hrvatskoj televiziji bio je upravo Big Brother. Njega je uprizorila RTL Televizija u jesen 2004. godine, samo nekoliko mjeseci nakon što je počela emitirati na kanalu koji je netom prije toga bio dom HTV-ova Trećeg programa. Tih prvih sto dana BB-a u Hrvata izazvalo je pravi delirij, novine su bez prestanka pisale o njemu, sociolozi i psiholozi tumačili su utjecaj izolacije na sudionike kao i utjecaj emisije na čitavo društvo. Na kraju se o njemu raspravljalo i na najvišoj političkoj razini, no ta se rasprava svela na pušenje u izravnom prijenosu i brigu za minimum privatnosti kandidata. Iako su već nakon nekog vremena nekonfliktni kandidati postali dosadnjikavi, ta mlada hrvatska televizija bilježila je gledanost kakvu ni na koji drugi način ne bi mogla postići (i tako sto dana). Za neku uhodanu televiziju ta gledanost i ne bi bila za pohvalu, no upravo je BB osigurao RTL Televiziji budućnost. Tadašnji pobjednik Saša Tkalčević je osim milijuna osigurao i nacionalnu slavu, o njemu se pisalo još mjesecima, a gledatelji lokalne televizije i danas ga mogu vidjeti u ulozi voditelja emisije tipa “sam svoj majstor”. Prva sezona BB namjerno je bila dosadnjikava jer se ispipavalo bilo hrvatske publike, što je i inače praksa Big Brothera u svijetu. Prema istoj filozofiji, svaka sljedeća sezona trebala bi okupiti osobe potencijalno konfliktnih svjetonazora u nadi da će njihovi sukobi privući više gledatelja.

To se pokušalo primijeniti već u drugoj sezoni ubacivanjem u igru Roma i hrvatskog nacionalista, no ispostavilo se da je pripadnik romske manjine izuzetno tolerantan, a da se mlađahni nacionalist može vrlo dobro kontrolirati. Rezultat je bio neuobičajen – nacionalist je do finala dogurao bez ijedne nominacije, a Rom Hamdija Seferović je pobijedio. Iduće dvije sezone također su bile mlačne i dosadnjikave, ali su se već po navici gledale, što je i najveća vrijednost ovog showa. Kiksalo se tek s posljednjim Celebrity Big Brotherom koji je prekinut nakon dva tjedna prikazivanja, odnosno tjedan dana prije završetka. Šefovi su pogriješili već u pripremi showa koji je zbrzan zbog konkurentske Farme, a katastrofalan odabir kandidata udario je smrtnu presudu cijelom showu. Princip BB-a prema kojemu se gledatelji trebaju poistovjetiti s nekim sudionicima ovoga puta nije bio poštovan, što je bitno utjecalo na daljnji razvoj događaja. I dok u svijetu CBB bilježi uglavnom veću gledanost od klasičnog, dijelom zbog toga što kraće traje, a dijelom, naravno, zbog poznatih faca, hrvatski primjer je presedan jer je ugašen upravo zbog nedovoljne gledanosti. Bez obzira na sve to, Big Brother se sjajno uklopio u filozofiju RTL-a da uzastopnim ponavljanjima navikava gledatelje upravo da se zadržavaju na njihovu kanalu. Na taj se način privlači publika koja nakon završetka tog tromjesečnog showa ostaje i dalje na tom kanalu. Otuda i razlog što su filmovi i serije na RTL-u uvijek solidno gledani i zbog toga će vjerojatno i ubuduće ići s BB-om, ali u ponešto izmijenjenoj varijanti. No taj projekt nije bio nimalo jeftin. Ugovor s Endemolom, koji je vlasnik licence za BB, bio je sklopljen za prve tri sezone showa. Prema njemu je RTL samo za licenciju trebao za prve dvije sezone platiti po 370 tisuća eura, a za treću sezonu oko 400 tisuća. U toj cijeni su osim licencije i ključni ljudi iz konzultantskog tima. Najveći dio troškova odnosi se na produkciju koja je stravično skupa za takav tip emisija, pa se ukupna ulaganja računaju u milijunima eura i postanu isplativa tek nakon treće sezone emitiranja, što je još jedan od razloga televizijama da ne odustaju od takvog formata dok ga potpuno ne iscrpe.

Nova napokon pronašla reality
Konkurentska Nova TV je napokon uspjela pronaći reality format kojim će privući gledatelje. Odlučili su se za Farmu, čija je licencija, inače u vlasništvu producentske kuće Strix, nešto jeftinija od BB-a. No kako licencija ionako ne čini većinu troškova za ovakve emisije, Nova TV je morala uložiti velik novac. Navodno je više od dva milijuna eura uloženo samo u tehniku, no ona nije nabavljena isključivo za ovaj show. A gdje je još novac za pripremu cijelog imanja na kojem se žive poznate face, više od sto tehničara… Ipak, ulaganje se isplatilo zbog najmanje dvije stvari: bilježi vrlo visoku gledanost koja je to vrjednija jer je konstantna, a pritom je i bitno utjecao na propast showa konkurentske televizije. Hrvatskim je gledateljima ponuđena nova dimenzija realityja u kojoj slavne osobe koje su dotad gledali samo na nekim blještavim primanjima ili modnim pistama sada preživljavaju mužnjom krava i cijepanjem drva. Pritom je u showu dovoljno konfliktnih osoba da svojim histeričnim ispadima privlače dovoljno gledatelja. Ali nije Nova TV uvijek imala sreće s takvim tipom emisija. Štoviše, dosadašnji pokušaji bile su također katastrofalne pogreške koje bi svi na toj televiziji najradije izbrisali. U tom je rangu odavno zaboravljeni Bar kojeg je pokopalo to što je prikazivan usred ljeta, kada televiziju gleda samo tko mora. I javna televizija je imala reality pokušaja, i to s također svjetski poznatim formatom Survivor, u kojem su također poznati likovi preživljavali na otoku. Danas se, međutim, drži pjevanja i plesanja sa zvijezdama i zvjezdicama, što je zapravo daleko primjereniji format takvoj televiziji. Reality format je možda u Hrvatskoj posrnuo zbog pogreške RTL-a, ali definitivno nije pred nestankom. Digitalizacija će u Hrvatskoj za koju godinu omogućiti još nekoliko nacionalnih televizija koje će sasvim sigurno upravo realityjem tražiti svoje mjesto pod medijskim suncem. Hoće li to biti emisija o životu na svemirskoj ili benzinskoj postaji, sasvim svejedno – bit je da gledatelji žele viriti u tuđe živote i da to mogu učiniti iz topline svog doma.