EN DE

Hećo: Feal nema šanse na natječaju za Aluminij

Autor: Gorden Knezović
30. travanj 2007. u 06:30
Podijeli članak —

Favoriti je Rusal, ruska kompanija, čije je poslovanje obilježilo niz skandala

Premda nije član komisije za privatizaciju Aluminija, ministar energetike, rudarstva i industrije u vladi F BiH Vahid Hećo ustvrdio je za Centar istraživačkog novinarstva u Sarajevu kako konzorcij s Fealom nema šanse pobijediti na natječaju za privatizaciju najvećeg BiH izvoznika jer je prerađivač aluminija. Rekao je kako će na natječaju pobijediti onaj tko ponudi najviše novca za 88 posto vlasništva u Aluminiju i usto je proizvođač aluminija. Centar istraživčkog novinarstva iz Sarajeva pokušao je otkriti kuriozitete u natječajnoj dokumentaciji za poduzeće koje pokriva 10 posto ukupnog BiH izvoza. Važnost privatizacije Aluminija komentirao je austrijski stručnjak za metalnu industriju iz Instituta za međunarodnu ekonomsku suradnju Waltraun Urban, koji je rekao kako je mostarsko poduzeće najvažniji izvoznik u regiji, a mogao bi biti začetnik novog metaluškog klastera jer ima domaće stručnjake, dobru infrastrukturu i tradiciju proizvodnje. Aluminij je metal koji ima stalni porast potražnje na svjetskom tržištu. Analizirajući ponuđače za preuzimanje većinskog vlasništva u Aluminiju, Centar istraživačkog novinarstva nalazi kako svi ponuđači s ruskim kapitalom imaju sumnjive poslovne djelatnosti. United Company Rusal kao najveći svjetski proizvođač aluminija u vlasništvu jednog od najbogatijih Rusa Olega Deripaske ima četrnaest tvornica aluminija u sedamnaest zemalja, deset tvornica glinice i četiri rudnika boksita. Deripaska je blizak s ruskim predsjednikom Vladmirom Putinom, a UCR je nastao spajanjem Rusala, Suala i aluminijskog dijela Glencorea. Rusal je 2005. kupio podgorički Kombinat aluminija preko svoje tvrtke s Cipra, a u sindikalnoj organizaciji crnogorskog poduzeća tvrde da Rusal nije ispunio obvezu ulaganja od 55 milijuna eura. Rusal ima neriješene sporove vezane za tvornice u Nigeriji, Tadžikistanu, Rusiji i Gvineji. S ponudom od 250 milijuna dolara Rusal je pobijedio na natječaju za Alscon, nigerijsku tvornicu za preradu aluminija, premda je ponuda konkurentske američke tvrtke iznosila 410 milijuna dolara. Tvrtka je pokrenula spor optužujući Rusal za podmićivanje i kršenje ugovora. Američki sud je prošloga mjeseca odbacio tužbu uz obrazloženje kako bi se parnički postupak trebalo provesti u Nigeriji, a ne u SAD-u. Rusal je potrošio stotine milijuna dolara na izvansudske nagodbe. Među ostalim, dva bivša poslovna partnera tvrtke tvrdila su kako Rusal ima fiktivne tvrtke registrirane na Britanskom Djevičanskom Otočju i kako se u njih slijeva sva dobit. Rusal je isplatio odštetu bivšim vlasnicima ruske tvornice u Novokuznjecku kako bi povukli optužbe za prijevaru, pranje novca i ubojstvo.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

U još jednom slučaju britanski sud je presudio Rusalu plaćanje 3,5 milijuna dolara odštete Tekron Resourcesu zbog kršenja ugovora. Deripasku je nedavno tužio i njegov nekadašnji ortak Michael Chernoy, tražeći 20 posto udjela u Rusalu. U sudskom sporu koji se vodi na londonskom sudu tadžikistanski Ansol tuži Rusal za “kriminalno udruživanje” s tadžikistanskom vlasti radi preuzimanja kontrole nad tvornicom aluminijuma Tadaz. Kao i u nigerijskom slučaju, u Ansolu tvrde da su predstavnici Rusala navodno pregovarali s državnim vrhom o preuzimanju kontrole nad tadžikistanskom tvornicom aluminija. Pravnih problema ima i bivša ruska kompanija Sual. Manjiski dioničari tvornice aluminijuma u Volgogradu tužili su Sual zbog prijevare dioničara prilikom njezina preuzimanja 2004. Manjinski dioničari jedne ukrajinske tvornice također su podigli tužbu pred sudom u SAD-u protiv vlasnika Suala Victora Vekselberga zbog podmićivanja ukrajinskih dužnosnika kako ne bi izvršili reviziju njezine privatizacije. Strane u sporu su se nagodile, a vrijednost odštete je nepoznata. Glencore, dio UCR-a, također ima iza sebe niz optužbi za korupciju i loš odnos prema radnicima. Glencore već nekoliko godina surađuje s mostarskim Aluminijem kao dobavljač, ali i kao kupac proizvoda. Švicarsku tvrtku Glencore osnovao je Marc Rich 1974. godine. Zbog izbjegavanja plaćanja poreza i nezakonite trgovine iranskom naftom Rich je godinama bio na FBI-ovoj listi najtraženijih osoba na svijetu. Pozornost javnosti privukao je kada ga je bivši američki predsjednik Bill Clinton amnestirao posljednjeg dana svog boravka u Bijeloj kući. Kada je Rich napustio tvrtku, na čelu Glencora ga naslijeđuje dugogodišnji najbliži partner Willy Strothotte. Posljednjih godina kompanija se spominje u kontekstu skandala u vezi s programom “Nafta za hranu”. Ukio bankarsko investicijska grupa u vlasništvu Vladimira Romanova (vlasnika niza tvrtki u BiH: Balkan Investment banka, Rudnika boksita u Milićima, Tvornice glinice Birač kod Zvornika, i prema tvrdnjama Centra za istraživačko novinarstvo iz Sarajeva i Banjolučke pivovare) na sumnjiv je način kupio tvornicu Birač. Osim njih, mostarski Aluminij želi kupiti i Vitalij Machitski, židovski poslovni čovjek ruskog podrijetla, preko svoje tvrtke u Rumunjskoj Alro, inače najveći rumunjski proizvođač aluminija. Vlasnik je niza off shore tvrtki. Rumunjski Direktorat za borbu protiv korupcije objavio je krajem prošle godine kako se vodi krivična istraga u vezi s načinom na koji je privatiziran Alro. Kao ponuđači za Aluminij pojavili su se i indijski poslovni čovjek Anial Agarwala, vlasnik londonske tvrtke Vedenta Resources. Tvrtka između ostalog ima tvornice aluminija u Indiji, proizvodnju bakra u Zambiji, rudnika bakra u Australiji.

Premda nije član komisije za privatizaciju Aluminija, ministar energetike, rudarstva i industrije u vladi F BiH Vahid Hećo ustvrdio je za Centar istraživačkog novinarstva u Sarajevu kako konzorcij s Fealom nema šanse pobijediti na natječaju za privatizaciju najvećeg BiH izvoznika jer je prerađivač aluminija. Rekao je kako će na natječaju pobijediti onaj tko ponudi najviše novca za 88 posto vlasništva u Aluminiju i usto je proizvođač aluminija. Centar istraživčkog novinarstva iz Sarajeva pokušao je otkriti kuriozitete u natječajnoj dokumentaciji za poduzeće koje pokriva 10 posto ukupnog BiH izvoza. Važnost privatizacije Aluminija komentirao je austrijski stručnjak za metalnu industriju iz Instituta za međunarodnu ekonomsku suradnju Waltraun Urban, koji je rekao kako je mostarsko poduzeće najvažniji izvoznik u regiji, a mogao bi biti začetnik novog metaluškog klastera jer ima domaće stručnjake, dobru infrastrukturu i tradiciju proizvodnje. Aluminij je metal koji ima stalni porast potražnje na svjetskom tržištu. Analizirajući ponuđače za preuzimanje većinskog vlasništva u Aluminiju, Centar istraživačkog novinarstva nalazi kako svi ponuđači s ruskim kapitalom imaju sumnjive poslovne djelatnosti. United Company Rusal kao najveći svjetski proizvođač aluminija u vlasništvu jednog od najbogatijih Rusa Olega Deripaske ima četrnaest tvornica aluminija u sedamnaest zemalja, deset tvornica glinice i četiri rudnika boksita. Deripaska je blizak s ruskim predsjednikom Vladmirom Putinom, a UCR je nastao spajanjem Rusala, Suala i aluminijskog dijela Glencorea. Rusal je 2005. kupio podgorički Kombinat aluminija preko svoje tvrtke s Cipra, a u sindikalnoj organizaciji crnogorskog poduzeća tvrde da Rusal nije ispunio obvezu ulaganja od 55 milijuna eura. Rusal ima neriješene sporove vezane za tvornice u Nigeriji, Tadžikistanu, Rusiji i Gvineji. S ponudom od 250 milijuna dolara Rusal je pobijedio na natječaju za Alscon, nigerijsku tvornicu za preradu aluminija, premda je ponuda konkurentske američke tvrtke iznosila 410 milijuna dolara. Tvrtka je pokrenula spor optužujući Rusal za podmićivanje i kršenje ugovora. Američki sud je prošloga mjeseca odbacio tužbu uz obrazloženje kako bi se parnički postupak trebalo provesti u Nigeriji, a ne u SAD-u. Rusal je potrošio stotine milijuna dolara na izvansudske nagodbe. Među ostalim, dva bivša poslovna partnera tvrtke tvrdila su kako Rusal ima fiktivne tvrtke registrirane na Britanskom Djevičanskom Otočju i kako se u njih slijeva sva dobit. Rusal je isplatio odštetu bivšim vlasnicima ruske tvornice u Novokuznjecku kako bi povukli optužbe za prijevaru, pranje novca i ubojstvo.

U još jednom slučaju britanski sud je presudio Rusalu plaćanje 3,5 milijuna dolara odštete Tekron Resourcesu zbog kršenja ugovora. Deripasku je nedavno tužio i njegov nekadašnji ortak Michael Chernoy, tražeći 20 posto udjela u Rusalu. U sudskom sporu koji se vodi na londonskom sudu tadžikistanski Ansol tuži Rusal za “kriminalno udruživanje” s tadžikistanskom vlasti radi preuzimanja kontrole nad tvornicom aluminijuma Tadaz. Kao i u nigerijskom slučaju, u Ansolu tvrde da su predstavnici Rusala navodno pregovarali s državnim vrhom o preuzimanju kontrole nad tadžikistanskom tvornicom aluminija. Pravnih problema ima i bivša ruska kompanija Sual. Manjiski dioničari tvornice aluminijuma u Volgogradu tužili su Sual zbog prijevare dioničara prilikom njezina preuzimanja 2004. Manjinski dioničari jedne ukrajinske tvornice također su podigli tužbu pred sudom u SAD-u protiv vlasnika Suala Victora Vekselberga zbog podmićivanja ukrajinskih dužnosnika kako ne bi izvršili reviziju njezine privatizacije. Strane u sporu su se nagodile, a vrijednost odštete je nepoznata. Glencore, dio UCR-a, također ima iza sebe niz optužbi za korupciju i loš odnos prema radnicima. Glencore već nekoliko godina surađuje s mostarskim Aluminijem kao dobavljač, ali i kao kupac proizvoda. Švicarsku tvrtku Glencore osnovao je Marc Rich 1974. godine. Zbog izbjegavanja plaćanja poreza i nezakonite trgovine iranskom naftom Rich je godinama bio na FBI-ovoj listi najtraženijih osoba na svijetu. Pozornost javnosti privukao je kada ga je bivši američki predsjednik Bill Clinton amnestirao posljednjeg dana svog boravka u Bijeloj kući. Kada je Rich napustio tvrtku, na čelu Glencora ga naslijeđuje dugogodišnji najbliži partner Willy Strothotte. Posljednjih godina kompanija se spominje u kontekstu skandala u vezi s programom “Nafta za hranu”. Ukio bankarsko investicijska grupa u vlasništvu Vladimira Romanova (vlasnika niza tvrtki u BiH: Balkan Investment banka, Rudnika boksita u Milićima, Tvornice glinice Birač kod Zvornika, i prema tvrdnjama Centra za istraživačko novinarstvo iz Sarajeva i Banjolučke pivovare) na sumnjiv je način kupio tvornicu Birač. Osim njih, mostarski Aluminij želi kupiti i Vitalij Machitski, židovski poslovni čovjek ruskog podrijetla, preko svoje tvrtke u Rumunjskoj Alro, inače najveći rumunjski proizvođač aluminija. Vlasnik je niza off shore tvrtki. Rumunjski Direktorat za borbu protiv korupcije objavio je krajem prošle godine kako se vodi krivična istraga u vezi s načinom na koji je privatiziran Alro. Kao ponuđači za Aluminij pojavili su se i indijski poslovni čovjek Anial Agarwala, vlasnik londonske tvrtke Vedenta Resources. Tvrtka između ostalog ima tvornice aluminija u Indiji, proizvodnju bakra u Zambiji, rudnika bakra u Australiji.

Autor: Gorden Knezović
30. travanj 2007. u 06:30
Podijeli članak —
Komentari (2)
Pogledajte sve

Ukio bankarsko investiciona grupa (UBIG) iza koje stoji litvanac Vladimir Romanov pokazala je interes za mostarsku tvornicu. UBIG je investirao u ili je vlasnik niza bh. kompanija, uključujući Balkan Investment Banku iz Banja Luke, banjalučku pivaru, rudnike boksita u Milićima i tvornicu glinice Birač.

to možeš naći na
http://www.cin.ba/Stories/P13_Aluminij/?cid=704,2,1

Nije Banjolučke, već Banjalučke i otkud to za pivaru?????

A za Boksit Milići nije istina, pogledajte ko vlada Boksitom! Oni, tačnije njihova firma Balkal a.d. Banja Luka ima RBSC Rudnik Boksita Srebrenica, koji će naravno iskoristiti i baciti u stečaj.

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close