Ako je točna fraza Garyja Linekera da je nogomet igra s 22 igrača u kojoj uvijek pobijede Nijemci, onda se isto tako već debelo utvrđenom činjenicom može smatrati da je hrvatski klupski prvoligaški nogomet serijal utakmica 16 klubova nakon kojih dlanove trlja samo jedan čovjek. Jedino valjano pitanje jest – koliko će novca sa neke lukrativne, ne samo zapadne, europske adrese u ime otkupa novog para rasnih nogu stići na zapušteno betonsko ruglo na istočnom ulazu u “downtown” metropole pa odatle djelomice u neku offshore oazu.

Dinamo nije prodavao
Čuvari državne blagajne, naime, i dalje ne pokazuju nikakav porezni interes za taj merkantilni izvor. Nimalo ne smeta da je to prvi operativac aktualnog državnog prvaka, naprotiv. Biti stanarom “modre” svlačionice nije samo stvar prestiža, sportskog uspjeha, prečice do kabine Bilić Boysa i teške šminke, već je i pouzdan znak da kao nogometaš postaješ skupocjeni eksponat maksimirskog butika te da ti se koketno najednom smiješe ruski oligarsi, petrodolarski šeici, izraelski ulagači i američki spekulanti ne bi li te namamili u svoju ergelu. Raskošni sjaj te slike je, međutim, pomalo narušen u posljednje vrijeme. Naime, tijekom aktualnog zimskog prijelaznog roka Dinamo nije baš ništa priskrbio jer je već pohabanog Ettu besplatno ustupio na solunski front u redove PAOK-a dok je sramežljivog Čeha Miroslava Slepičku poslao na novu rundu kaljenja u njemačko predgrađe. Nešto se šaputalo da londonski Arsenal ima izvjesnih ambicija u pogledu angažiranja desnog beka Šime Vrsaljka, pa ako je moguće i ponuditi kaparu za nadarenog kadeta Kovačića, ali zasad ti pregovori (navodno vrijedni blizu 20 milijuna eura za obojicu igrača) još nisu urodili bijelim dimom iz ruševine nasuprot zagrebačkog zvjerinjaka.Dinamo nije zarađivao ali je zato trošio. Istini za volju, umjereno i šparno kao rijetko kad. Iz grada baroka je u grad bankrota preselio omaleni veznjak Josip Brezovec na kojem su Varaždinci utržili 300.000 eura dok je upola manja svota uplaćena zaprešićkom Interu za talentiranog Antuna Palića. I, to je, što se Dinama tiče, to. Sada je na Vahidu Halilhodžiću, najskupljem (900 tisuća eura godišnje)treneru svih vremena u 1. HNL, da 29 profesionalaca pod ugovorom uspije povezati u harmonični organizam koji bi u preostalih 12 utakmica do kraja prvenstva morao zadržati prednost i šesti put zaredom u Maksimir donijeti naslov državnog prvaka. I, nikako ne manje važno, podigne tržišnu cijenu što većem broju svojih marljivih učenika pa pred uši najdražeg slušatelja ponovo dovede kakav razigrani romski orkestar.Kad se spominje Dinamo, ako već ne u istoj, onda u susjednoj rečenici se spominje splitski Hajduk. “Majstor s mora” je prodao dva najbolja igrača pa niti u snu ne može ugroziti pet bodova fore Zagrepčana te će se više koncetrirati da sačuva 10 bodova viška pred “uvijek neugodnom vinkovačkom Cibalijom” i obrani laskavu titulu viceprvaka na 100. rođendan kluba. Splićani su u moskovski Lokomotiv prodali bosanskog reprezentativca Senijada Ibričića a u ukrajinski Dnjipro hrvatskog reprezentativca Ivana Strinića.

Hajduk bez prave momčadi
Iako se prodaja Ibričića zamalo kandidirala za najdulje cjenjkanje svih vremena tijekom kojeg se fantazista selilo od Bospora do Baltika, Hajdukovu je blagajnu zasigurno obradovalo konačnih pet milijuna eura iz ruske prijestolnice dok je za pristojnog lijevog beka Strinića uplaćeno milijun eura manje. Čarobnih devet milijuna eura je i više nego dovoljno za privremeno krpanje nemalih obveza prema bivšim i sadašnjim igračima. Pomišljalo se i na pojačanja ali je Poljudu neobjašnjivo iz ruku iscurio i na obližnjem Parku mladeži se ukazao ex reprezentativac Ivica Križanac pa je skromna utjeha pronađena u angažmanu Josipa Barišića iz Širokog za 150.000 eura. Pošto Hajduk navodno živi vječno, valjda će nekako pregrmjeti i jednu od najlošijih svojih momčadi od onog dana kad su praški studenti u Split donijeli nogometnu klicu. S izuzetkom krasnih Hajdukovih trgovačkih uspjeha po zemljama bivšeg SSSR-a, nekakvim rezultatom se može pohvaliti tek Slaven Belupo koji je Mateasa Delića uvalio korejskom Gangwonu za 385.000 eura. Najveće je komešanje u nogometnim krugovima ipak izazvao dojučerašnji anonimac Eduard Husinec koji je juniorsku kabinu Hrvatskog Dragovoljca zamijenio inkubatorom Real Madrida gdje će se 17-godišnjak testirati do ljeta. Nije isključeno da se nogometnim neimarima u Sigetu pomuti svijest i zamrači pred očima kad na red dođe naplata ako se mali svidi Jose Mourinhu.

Bizarnosti s tržnice

Anonimci stižu u HNL
Za sezonu kuriozitetnih, ako ne i trivijalnih, događaja zimske nogometne tržnice su se pobrinuli Riječani koji su odnekud iskopali Nizozemca Sergia Zijlera, Puljani koji su si priuštili Francuza Julia Barrabesa i Zagrebaši koji su nabavili Talijana Franca Chiavarinija. Europljani, dobrodošli, nemate pojma kamo ste zašli.