Jedna od odlika Hondinih automobila je besprijekorno držanje ceste u gotovo svim uvjetima vožnje, no bili smo pomalo skeptični preuzimajući na test novi CR-V, terenac kojem se tepa da je SUV. Pokazalo je da sumnji nema mjesta jer i ova velika krstarica je punokrvna Honda gotovo u svim važnim detaljima. Ponajprije, tu je agresivan izgled, tako tipičan za ovog japanskog proizvođača. Iako nije uvijek lako od tih kutijastih oblika dobiti primamljivu karoseriju, Honda je to s CR-V-om nekako ipak uspjela, pa je već na prvi pogled izgled ulijeva nadu da bi se s ovim automobilom ipak mogli zabaviti. Prednji branik je izbočen prema naprijed dok je poklopac motora nakošen, a svrha svega toga je bolja aerodinamika. Visina podvozja je 170 milimetara, što zorno ukazuje na terensku namjenu ovog automobila. I ma koliko se on dobro snalazio na neravnim terenima, vožnja s Hondinim SUV-om po otvorenoj cesti odličan je doživljaj i nekako nam se čini da je ovaj automobil, bez obzira na svoju robusnost, ipak namijenjen krstarenju čvrstim asfaltom. Testni automobil pogonio je dizelski 2,2 litreni i-DTEC motor, dok ga je iznutra krasio najbogatiji paket opreme executive dodatno ‘‘pojačan’’kožom i automatskim mjenjačem.

Zvuk dizelaša brzo nestaje
Uz ovakvu unutrašnjost vrlo brzo zaboravljate da pod sobom imate grdosiju s pogonom na sva četiri kotača, a na to vas tek podsjeti visok položaj sjedenja. Unutrašnjost je prilično dobro izvedena i na sreću nema onih silnih gumbića kakvim nove Honde znaju obilovati. Vozač će sjedalo elektronski dotjerati u najbolji položaj, kako i dolikuje najopremljenijem modelu, no upravljač će se ipak ‘‘ugoditi’’ ručno.Tu je i panoramski krov, koji doduše ljeti ionako nema previše smisla. Nedostaje jedino navigacijski sustav za koji valja nadoplatiti sedam tisuća kuna. Istina, za taj ćete novac dobiti ekran osjetljiv na dodir s blue toothom i navigacijom, no to je zapravo nepotrebno jer Honda još uvijek nema karte za Hrvatsku. Prostora je više nego dovoljno, a posebno su zanimljiva stražnja sjedala koja se mogu pomicati unatrag, ali im se može podešavati i nagib naslona. Sva tri su djeljiva, s tim da je srednje sjedalo upola uže od vanjskih. Iza njih nalazi se zaista respektabilan prtljažnik od 524 litre, a utovar prtljage vrlo je jednostavan jer je stražnji otvor napravljen u razini poda prtljažnika. Da je pod poklopcem dizelski motor shvatit ćete već nakon prvog okretanja ključa, no zvuk dizelaša nestaje već prvim kretanjem. Motor u suradnji s automatskim mjenjačem radi vrlo dobro, a zvučna izolacija je odlična. Osim u položaj “D” (drive), ručicu mjenjača moguće je ubaciti u prvu odnosno u drugu brzinu. One bi trebale pomoći u terenskim uvjetima ili na nizbrdicama, ali moguće ih je koristiti i ako želite biti najbrži nakon što se na semaforu upali zeleno svjetlo.

Ne da se izbaciti iz putanje
No, za tim će pomagalom posegnuti tek rijetki, jer osnovni položaj “D” nudi sasvim dobre vozne osobine. Službene brojke kažu da će CR-V do stotke ubrzati za 10,6 sekundi iako će vam se u praksi učiniti da je prošlo ipak koja stotinjka više. Ali zato je ovaj 150 konja snažan agregat prilično štedljiv. Službene brojke kažu da u gradu troši 9,5 litara, a na otvorenoj cesti 6,2 litre. I dok smo u gradu uspjevali ostati unutar deklariranog limita, na otvorenoj cesti nam to nije polazilo za nogom, ma koliko nježno njome pritiskali papučicu gasa. Najbolji rezultat nam je koja kap preko sedam litara na županijskoj cesti, poštujući sva ograničenja i uvjete prometa, što ipak nije loše za ovakav automobil. Poštujući ograničenja brzine na autocesti trošili smo prosječno oko 8,3 litre, što također nije puno. No, kako se ovdje radi o Hondi, teško je odoljeti da se pošteno ne nagazi na papučicu gasa. CR-V tad s lakoćom dolazi do nekih 190 kilometara na sat, što mu je i maksimum, ali se zato potrošnja u takvom režimu rijetko spušta ispod 13 litara, pa tko voli nek’ izvoli. Bez obzira na brzinu kojom vozite, ugođaj je uvijek isti. Buke nema ni u tragovima, a udobnost je jednaka kao da milite 40 na sat. Zavoji su posebna priča i gotovo redovno žalite ako imate suputnike u vožnji krivudavom cestom, jer ćete zbog njih primiriti strasti. Ali zato lunapark počinje kad ste sami s CR-V-om suočeni s krivinama. Tada je dovoljno napuniti svoj USB stick glazbom, spojiti ga s odličnim audiosustavom, ubaciti u “D” i snažno pritisnuti papučicu gasa. Pogon na sva četiri kotača i taj besprijekoran Hondin ovjes čine svoje i ma koliko se trudili, ni ovu Hondu ne možete izbaciti iz zadane putanje. Pri svakom novom zavoju raste i razina adrenalina, a razmak između vas i automobila koji se dotad lijepio za vaš stražnji kraj, nepovratno se povećava.Jedina bolna točka CR-V-a je paprena cijena, barem kad se radi o testiranom modelu. Za njega je, zbog silne opreme, potrebno izdvojiti 325.900 kuna, što nam se čini previše. Iako se automatski mjenjač pokazao solidnim, u ovom se automobilu može uživati i s ručnim mjenjačem, bez kožnih sjedala i s nešto manje opreme, kada mu cijena pada na 272.900 kuna. Najjeftiniji je model s benzinskim dvolitrenim motorom, koji s osnovnom razinom opreme, trenutno stoji vrlo prihvatljivih 199.990 kuna.