Gospođa od čelika u doslovnom smislu te riječi, jer je vlasnica industrije čelika, Emma Marcegaglia bit će na čelu udruge talijanskih industrijalaca (Confindustria) u četverogodišnjem razdoblju, i to od 2008. do 2012. Za Emmu Marcegaglia kao predsjednicu industrijalaca izjasnilo se čak 95 posto čelništva udruge pa će ona biti prva žena u povijesti na čelu talijanske privatne industrije. Marcegaglia, vlasnica istoimene industrije čelika koja je među najvećima u Italiji i Europi, te se proširila i na SAD i Kinu, preuzet će čelništvo industrijalaca na skupštini Cinfindustrije 21. svibnja. Naslijedit će na tom položaju predsjednika Fiata i Ferrarija Lucu Cordera di Montezemola koji je, da tako kažemo, lobirao za Emmu. Rođena u Mantovi 1965. godine, Emma Marcegaglia odrasla je u okviru tvornice koju je osnovao njezin otac Steno Marcegaglia 1959. godine. Ta industrija čelika ima godišnji dohodak veći od 4 milijarde eura i zapošljava 6500 radnika. Emma je 1996. izabrana i na čelo mladih industrijalaca. Diplomirala je ekonomiju na čuvenom sveučilištu Bocconi u Milanu, a MBA diplomu dobila je na Sveučilištu New York. Zovu je “Gospođa od čelika” ne samo zato što je na čelu takve industrije, nego zato što odlučno vodi svoju tvornicu koja ima pogone, više od 30, u cijeloj Italiji te izravna ulaganja u SAD-u, Veliku Britaniju, Brazil, Španjolsku i Poljsku, odnosno ukupno 50 tvornica i polučuje poslovne uspjehe. Tvrtka Marcegaglia proširila se i na druge grane, pa ima svoje uloge u jednom od najvećih talijanskih poduzeća za kupoprodaju nekretnina, Gabetti, kao i u turizmu, odnosno posjeduje turistička naselja. U 50 godina tvrtka je od male tvornice čelika postala industrija, među najvećima u Europi i važna u svijetu. To je istodobno tipična talijanska tvrtka jer je u stopostotnom vlasništvu obitelji.

To su one talijanske obiteljske tvrtke koje su nastajale u godinama talijanske industrijalizacije poslije Drugog svjetskog rata od malih obrtničkih radnji. Danas industrija Marcegaglia ima 50 tvornica u cijelom svijetu. Britanski tjednik The Economist za nju je napisao kako ima svu sposobnost i priliku da bude “službeni imidž talijanske industrije”. Zapravo njezin izbor na čelo industrijalaca znači i neku vrstu predaje štafete novoj generaciji. To je još jedan dokaz koliko je talijansko gospodarstvo, posebno industrija, ispred politike te je i objašnjenje kako unatoč stalnim krizama i promjenama vlada talijanska privreda ipak napreduje. Emma je i budućnost prema globalnoj ulozi talijanske industrije, ali će imati i otpora unutar Confindustrije. The Economist je napisao kako ona predstavlja “dinamičan oblik talijanskog kapitalizma koji prihvaća kao neizbježno globalizaciju, koju prigrljuje djelujući na liberalizaciji tržišta i konkurenciji, a čemu se protive talijanski poslovni ljudi koji traže veću zaštitu, protekcionizam, od konkurencije”. “Nadam se da će moje predsjedanje biti simbol za sve žene”, rekla je Emma, i čim je zacrtana kao nova predsjednica talijanskih industrijalaca, započela se u tišini pripremati za tu dužnost. Ne želi ništa govoriti o svom programu i momčadi s kojom će se okružiti do 23. travnja kada će predstaviti svoj projekt na osnovi kojeg će dobiti potporu skupštine. Ipak ne krije kako će teme internacionalizacije poduzeća i inovacije biti u prvom planu.
(S. Tomašević)