Tko je Ned Stark? Nakon dvije epizode druge sezone “Igre prijestolja” na HBO-u to je pitanje na koje bi svi veliki obožavatelji trebali znati odgovor, koji glasi: Ned Stark je mrtav. Glavni lik prve sezone serijala snimljenog prema bestseleru Georgea R. R. Martina u zadnjoj epizodi ostao je bez glave. Na opće čuđenje onih koji nisu upoznati s jednom od velikih književnih uspješnica iz svijeta fantazija kroz dvanaest prvih epizoda upoznali su djelić sage “Vatre i leda”, a svi oni koji su gutali knjige i strpljivo niz godina čekali nastavak, tj. petu knjigu došli su na svoje i doživjeli da vide svoje junake na televiziji. Ovaj ponedjeljak na HBO-u gledamo treću epizodu drugog dijela sage pod nazivom “Sraz kraljeva”, a sada već upoznati s djelom Georgea R. R. Martina znamo da nijedan lik, koliko god bilo zanimljiv, na prvi pogled glavni i nekako nadmoćan nad svima nije siguran. O fenomenu “Igre prijestolja” može se pristupiti iz dva ugla. Kao o književnoj sagi koja je već jednom svojem piscu donijela slavu, njegova internetska stranica bila je u jednom trenutku posjećenija od nekih “mainstream” stranica jer na njoj je autor najavljivao, gotovo četiri godine, kada će izaći peta knjiga, ali i kao o velikom uspjehu HBO-a koji je pronašao svoju zlatnu koku. Premijeru prve epizode druge sezone serijala pogledalo je 3,9 milijuna ljudi, 27 posto više nego prvu epizodu prvog serijala.

Knjiga ‘garantira’ uspjeh
Međutim, “Igra prijestolja” samo je podsjetnik na fenomen koji se u svojoj biti od Oskarom nagrađenih filmova “Prohujalo s vihorom” i “Ben Hura” do “Imena ruže” i “Misery” nije mijenjao. Iza svih velikih holivudskih uspješnica nalazi se kvalitetno, manje ili više poznato književno djelo. HBO je samo uspješno na televizijske ekrane prenio ono što Hollywood radi već godinama. Neke od knjiga svoj uspjeh duguju upravo ekranizacijama, malo tko je znao za “Kuma” i Marija Puza prije Francisa Forda Coppole primjerice. No neka djela imaju formirane fanove prije same ekranizacije. Tako su za “Gospodare prstenova” svi znali puno prije Petera Jacksona. Naravno, snimanje filmova i serijala prema književnim predlošcima uvijek je riskantan posao. Obožavatelji knjige mogu se razočarati kada slike koje vide u svojim mislima dok čitaju knjigu netko oboji i da im prava lica, ali svi koji su se susreli s “Igrom prijestolja” prije serije mogli su procijeniti da je u ovom slučaju riječ o “ziceru”. Zašto? George R. R. Martin “piše filmski”, dijalozi u serijalu vjerni su književnom predlošku, a književni predložak pisan je kao scenariji. Kratko, jasno, dinamično i bez dugih opisa. Ono što je u ekranizaciji “Gospodara prstenova” radnju usporavalo, ako ćemo već uspoređivati Georgea R. R. Martina s J. R. R. Tolkienom, u “Igri prijestolja” ne postoji. Knjige, do sada njih pet (4500 stranica), kao i da su pisane za ekranizaciju. Igrom slučaja, a možda i namjerno, serijal je započeo upravo u trenutku kada je trebala izaći peta knjiga. Tako je George R. R. Martin doživio dvostruku renesansu. Obožavatelji knjige dobili su nastavak i televizijsku seriju, a ostali su dobili televizijsku seriju i postali obožavatelji. Brutalnost odnosa prema likovima još je jedno od obilježja ovog serijala i njegova autora. Ned Stark samo je jedan u nizu onih koji naizgled nose radnju, a onda ju brutalno i u vrlo kratkom, neočekivanom raspletu napuštaju. Neki su nagađali kako je to vrlo riskantan potez za HBO i kako gledatelji ne vole kada glavni likovi umiru. Pritom su zaboravili da je upravo smrt na kraju filma “Gladijatora” ovjenčala Oskarom. Tko bi se uopće sjećao Russella Crowea u filmu punom povijesnih i snimateljskih pogrešaka (avioni i satovi u kadrovima) da nije na kraju tako slavno poginuo?

Adut serijala su glumci
Svi književnici, oni koji prodaju prava na svoje knjige Hollywoodu, a i oni koji kao u slučaju Georgea R. R. Martina ostaju u ulogama producenata, osjetljivi su na likove pa odabir glumaca nekada traje i godinama. Jedan od primjera je Anne Rice koja je, kada je došlo do ekranizacije “Intervjua s vampirom”, gotovo odustala zbog Toma Cruisea kojega nikako nije vidjela kao svojega omiljenog Lestata iako je na kraju priznala kako se glumac u ulozi sjajno snašao. U slučaju “Igre prijestolja” George R. R. Martin može biti zadovoljan, i to ponajviše zato što se nije umanjio doprinos ostalih nad glumcem Peterom Dinklageom, koji glumi Tyrona Lannistera.

Na rubu bizarnosti

Uloga života
Uz dužno poštovanje svim velikim glumcima koji prolaze kroz prvu i drugu sezonu izbor Petera Dinklagea za ulogu Tyrona Lannistera pun je pogodak. Naravno, valja napomenuti kako rijetko scenariji na taj način pogoduje glumcu koji ipak većinu uloga ostvaruje na rubu bizarnosti zbog svojega fizičkog hendikepa. Možda uz iznimku filma “Smrt na sprovodu” većina uloga koje u američkim uradcima igraju “mali ljudi” prije je komična nego karakterna. U ovom slučaju lik i glumac su se našli, a Peter Dinklage igra ulogu života.