Atraktivne prirodne lokacije Hrvatsku čine idealnom za proizvodnju reklamnih spotova. No, idealne preduvjete Hrvatska ne zna iskoristiti pa je inozemne produkcije uglavnom zaobilaze. Razlog tome, slažu se domaći stručnjaci, prvenstveno su visoke cijene. Prema riječima vlasnice agencije TFM Suzane Kulaš, osnovni su problem zakonski propisi koji reguliraju oporezivanje jer su produkcijske kuće obveznici PDV-a, unatoč tome što su naručitelji video sadržaja inozemni. “Samo je marketingu pod dosta limitiranim varijantama dopušteno snimanje bez obračunatog PDV-a. Praksa u drugim zemljama jest da su strani investitori, naručitelji, oslobođeni PDV-a. Dakle, PDV u Hrvatskoj na produkciju plaćamo dva puta na dvije osnovice, što predstavlja krajnje nepoticajno dvostruko oporezivanje”, pojašnjava Kulaš. Stoga se, kaže, može zaključiti da se, osim nepostojanja poticaja, svaka strana investicija u produkciji zapravo kažnjava.

Problem su dozvole za strance
Kao jedan od ključnih problema Kulaš navodi i sustav izdavanja radnih dozvola za strance. Njih je, kako ističe, potrebno naručiti čak nekoliko mjeseci prije početka produkcije. “U našem poslu vrijeme je novac pa će klijent u tih nekoliko mjeseci radije otići u drugu zemlju. Rok za izdavanje takvih dozvola može biti jedan dan, a ne mjesec ili čak nekoliko mjeseci”, tvrdi Kulaš. Napominje da su destinacije poput Južnoafričke republike i Meksika, koje su u zimskim mjesecima idealne za snimanje reklama u ljetnom ambijentu, postale popularne zahvaljujući prirodnim ljepotama, ali i poticajnoj poreznoj politici te kvalitetnoj infrastrukturi. “Kao i kod bilo koje druge investicije, birokracija i pretjerano oporezivanje neprijatelji su poslovanju.

Koliko će vas Grad opaliti
Ako morate čekati tjedan dana za dozvolu grada za snimanje, pa još nekoliko tjedana za radne dozvole, a onda vas još za tu lošu uslugu država rigidno oporezuje, to zasigurno nije poželjna destinacija“, priča Kulaš. Problem, kako ističe, predstavlja i netransparentnost cijena lokacija. ”Primjerice, kada snimate u Zagrebu, nikada ne znate koliko će vas Grad ‘opaliti’ za dozvolu“, kaže Kulaš. S njezinim mišljenjem slaže se i direktor reklamne agencije Imago Damir Ciglar, ističući da Hrvatska postaje skupa čak i domaćim agencijama i produkcijama. ”Hrvatska bi mogla biti privlačna za proizvodnju reklamnih spotova jer, uz mnoštvo atraktivnih lokacija, imamo i veliko iskustvo u filmskim koprodukcijama. Ali, i to smo propustili i prepustili Pragu, u kojem je stasala izrazito jaka reklamna produkcija za cijelu zapadnu Europu. Ona se sada polako seli prema Bugarskoj, Rumunjskoj, pa čak i Srbiji, ali ne u Hrvatsku“, govori Ciglar. Kada su u pitanju porezni nameti, direktor Imaga smatra da, unatoč brojnim aktivnostima Hrvatske udruge producenata, nedostaje inicijative koja bi pokrenula pitanje poreznih olakšica. ”Kada se u sve to uračunaju izrazito visoke cijene rada za prosječnu kvalitetu, kao i nameta na taj rad, nismo atraktivni strancima, a sve češće ni domaćim naručiteljima”, kaže Ciglar.

Mogli bi biti konkurentni
Odluka o lokaciji snimanja, dodaje, temelji se na ukupnoj produkcijskoj ponudi, odnosno odgovarajućoj lokaciji, klimi, kvaliteti produkcijskog osoblja i cijeni. “Uvjeren sam da bismo u svemu mogli biti konkurentni, što bi dodatno podizalo kvalitetu ne samo proizvedenih uradaka, već i cjelokupnog kadra koji se bavi tim poslom. Argentina je, primjerice, zemlja sa izrazito visokim prihodima od video produkcije, kao i Češka u Europi”, tvrdi Ciglar. Za suradnju sa stranim producentima, prema njegovom mišljenju, postoji puno mogućnosti, od produkcijskog servisa pa do cjelokupne produkcije i postprodukcije. “Imajući u vidu da se iznosi produkcija kreću i do nekoliko stotina tisuća eura, kao i da se proizvodi velika količina reklamnih TV uradaka, govorimo o znatnim iznosima. Međutim, ne privlačimo ih dovoljno izvana, a čak niti ne zadržavamo vlastite”, zaključuje Ciglar. S druge strane, Iva Babaja, kreativna direktorica Euro RSCG-a Zagreb, članice Unex grupe, smatra da je Hrvatska cijenama konkurentna, kao i da je zanimanje za snimanje na njenim lokacijama veliko. Osim toga, Babaja navodi da je po pitanju dozvola za snimanje otvorena te da u regiji, kada je u pitanju snimanje reklamnih spotova, postaje primarni izbor. “Naglasila bih da smo ovdje u dobroj poziciji jer je Hrvatska zemlja velikih raznolikosti. Stoga je na relativno malom području i na svega par sati udaljenosti moguće snimati more, plaže, brda ili ravnice. To je jedna od osnovnih karakteristika koju bismo trebali istaknuti kao komparativnu prednost stranim agencijama”, smatra Babaja. Hrvatska, prema njezinom mišljenju, uz susjedne zemlje nudi najbolji omjer kvalitete i cijene, a ima i izvrsne produkcijske kuće koje mogu realizirati gotovo sve zahtjeve klijenata. Stoga, zaključuje Babaja, više nema nikakve potrebe da se za zahtjevnije projekte zbog snimanja reklama putuje u inozemstvo.

Damir Ciglar

Uzeli smo novac, ali nismo sretni
O reklami za kozmetički brend Axe snimanoj u Splitu javnost je žustro raspravljala. Naime, za potrebe reklame Unilever je Split pretvorio u talijanski gradić i glumci govore talijanskim jezikom. Polemiziralo se smije li Axe sugerirati da se hrvatski turistički brend nalazi u Italiji ili bi Split snimanje mogao iskoristiti za promidžbu. “Skandalozno! Kako se usuđuju? Vjerojatno je njih 50-ak došlo u Split, centar svita, uživali su u našoj spizi i skupom smještaju, razbacujući se novcem i plaćajući lokalnu ekipu koja je za njih radila, dozvole gradu i poreze državi, avionske karte nacionalnom prijevozniku. A nisu nam zahvalili niti tako da barem napišu na svom oglasu da Split glumi talijanski gradić. Ili da Split bude Split, pa da pričaju dalmatinski”, ironično kaže Damir Ciglar.

A gdje je Međuzemlja
Reakcija javnosti prilično ga je iznenadila. “To su vjerojatno oni koji misle da su pejzaži u ‘Gospodarima prstenova’ zaista u Međuzemlji, a ne Novom Zelandu. Činjenicu da su filmovi snimani kod njih iskoristili su za privlačenje turista, što bi svakoj zdravorazumskoj osobi palo na pamet”, ističe Ciglar. Ipak, priznaje kako se popularnost reklame ne može uspoređivati sa filmom. “Ali, ta se činjenica može pozitivno iskoristiti. Primjerice, grad Split može prodati prostor na svojoj web stranici Axeu i pohvaliti se da je spot upravo tu sniman i privući kojeg turista ili produkciju”, kaže Ciglar.

Moramo brendirati svoje ambijente
Iva Babaja iz Unexa smatra kako bi reklama za Axe bila odlična promidžba kada bi se znalo da je snimljena u Splitu. No, malo ljudi zna za Hrvatsku. “Filmovi snimani u Veneciji sigurno su dobra promidžba gradu koji je cijelom svijetu prepoznatljiv. Ali, bojim se da prosječnom Amerikancu veduta Splita ne znači ništa, vjerojatnije će misliti da je riječ o Italiji”, smatra Babaja. Zaključuje kako je nužno hrvatske ambijente učiniti prepoznatljivima u svijetu, a tek onda angažmani gradova u reklamama mogu poslužiti kao nadopuna.

Kemijska industrija

‘Europa bez kemijske industrije postaje ovisna i ranjiva’

Izgradnja mreža autocesta

Hrvatska na europskoj prometnoj karti: autoceste kao temelj logistike i trgovine 

Suzana Kulaš

Želimo izraditi bazu podataka o lokacijama
Prema Suzani Kulaš, u produkciji postoji intencija da se izradi baza podataka lokacija za snimanja, no tvrdi kako je Hrvatska turistička zajednica glavni kamen spoticanja koji ne dozvoljava provođenje projekta. “Nudimo se zajedno, s ozbiljnim produkcijskim i filmskim imenima u Hrvatskoj. Najbolji primjer za to je britanski Location guide, koji ne samo a promovira produkcijske destinacije, već isto naplaćuje. Zašto mi ne bismo pokrenuli takvu stranicu pod okriljem HTZ-a”, pita se Kulaš, zaključujući kako bi takav projekt bio isplativiji od klasičnog oglašavanja ili pak upitnih skupih nastupa na sajmovima. Zanimljivo je kako je u karijeri često bila primorana zbog telekina i color korekcije putovati u Ljubljanu ili Prag, i to u tamošnje nacionalne TV kuće. HTV usprkos izdašnim prihodima od pretplate i neograničenog marketinga do danas nije pokazao nikakav interes za razvoj produkcije. “HTV nije ulagao u opremu i telekino i ne vidim načina kako bi pokazali zanimanje za produkciju reklama, ali i filma”, kaže Kulaš. Sve to, prema njenom mišljenju, pokazuje nedostatak sluha za održivi razvoj, čemu streme moderna društva.