Kod starenja (The Age Code) prva je knjiga dr. Davida Coxa, engleskog neuroznanstvenika koji je odlučio promijeniti karijeru i – postati znanstvenim novinarom. Ide mu dosta dobro, objavljuje u vodećim globalnim medijima poput BBC-ja, The Guardiana, WIRED-a, The Timesa, Daily Telegrapha, NBC Newsa…
Ova doista fascinantna knjiga, hrvatsko izdanje dolazi iz Koncept Izdavaštva, govori o temama koje se sve lakše probijaju uz dnevne vijesti o ratnim zbivanjima, a to su kvaliteta prehrane i namirnica, šećer, debljanje… u kontekstu dugovječnosti. U knjizi se, naime, tvrdi da je prehrana najveći jamac duga i kvalitetnog života, na koji možemo utjecati sami. Stoga i nije bilo osobito teško dr. Coxu postaviti niz pitanja na koja je on ponudio doista konkretne odgovore.
Zašto nam je toliko stalo do dugovječnosti, i to toliko da se ne ustručavamo od primjene korektivnih operacija i sličnih zahvata?
Mislim da je to djelomično programirano u nama. Uostalom, svaka vrsta želi preživjeti i opstati što je dulje moguće. I dok je dugovječnost postala svojevrsna popularna riječ posljednjih godina, u knjizi ističem da je želja za dugim životom vjerojatno stara koliko i ljudska povijest. Uostalom, prije više od dvije tisuće godina, iz drevnih zapisa znamo da je prvi kineski car naredio nacionalnu potragu za “eliksirom” koji bi mi omogućio vječni život. U novije vrijeme osjećam da je želja za vječno mladim izgledom – koja je potaknula golemo i rastuće tržište kozmetičke kirurgije – uvelike ubrzana kulturom slavnih i društvenim mrežama. Živimo u doba kada nas na platformama poput Instagrama neprestano zasipaju reklamama i pozivima da se podvrgnemo svim tim kozmetičkim operacijama što, po mome mišljenju, stvara određeni nemir i povećava temeljno nezadovoljstvo vlastitim izgledom.
Svidjelo mi se što ste istaknuli šećer kao malnutrijent, a ne organske masti. Zašto smo toliko dugo prihvaćali da je obrnuto i zašto nam je trebalo toliko dugo da prihvatimo da je šećer ipak loš?
Šećer je zanimljiv jer ovisi i o vrsti šećera i o onome što nutricionisti nazivaju matricom hrane. Konzumiranje jabuke vrlo je zdravo jer je šećer obavijen vlaknima pa se razgrađuje i probavlja na drugačiji način. Međutim, dodani šećer u čokoladici, s druge strane, druga je priča. Bez vlakana koja usporavaju probavu, vrlo brzo završava u krvotoku, gdje potiče stvaranje toksina koji se nazivaju AGE (krajnji produkti napredne glikacije). Problem s AGE-ima je taj što se vežu za različite proteine poput kolagena u koži i krvnim žilama isušujući ih i učvršćujući. To dovodi do bora i gubitka elastičnosti srca. Također mogu aktivirati receptor u tijelu, što dovodi do stvaranja veće upale. Već neko vrijeme znamo da previše slatke hrane može potaknuti karijes, ali istraživanjem AGE-a i razvojem načina njihova mjerenja znanstvenici su uspjeli osvijetliti koliko dodani šećer može biti štetan za tijelo. Sada znamo da će, ako redovito konzumirate prevelike količine dodanog šećera, ukupno opterećenje AGE-om na vaše tijelo biti veće te ćete brže ostarjeti na razne načine.
Također, postoje skriveni šećeri čak i u prerađenom mesu, a velik dio njih je i registriran na tim proizvodima. Zašto ljude to ne zanima te konzumiraju takve proizvode?
Mislim da je glavni razlog taj što ljudi imaju tendenciju jesti prije svega iz zadovoljstva. Nutritivna vrijednost je na drugom mjestu. Mnoge namirnice poput prerađenog mesa imaju izuzetno intenzivne okuse zbog stvari poput dodane soli, dodanog šećera i drugih aditiva u hrani. To stimulira naš mozak i stvara jača sjećanja na tu hranu, uzrokujući da je žudimo i tražimo, iako znamo da nije dobra za naše zdravlje.
Zapravo, čini se da čvrsto podržavate konzumiranje “pravih masti”. Zašto mislite da je to preporučljivo?
Dvije sam godine istraživao i pisao knjigu “Kod starenja” te intervjuirao stotine znanstvenika diljem svijeta koji se bave temom starenja. To mi je zaista pokazalo vrijednost zdravih masti poput omega-3, koje se nalaze se u masnoj ribi poput lososa ili skuše, kao i u lanenim i chia sjemenkama, ili omega-9, koje konzumirao u maslinovu ulju i sezamovim sjemenkama. Odavno znamo da su omega-3 u ribljem ulju važne za zdravlje mozga, ali sada znamo da igraju vitalnu ulogu u održavanju zdravlja imunološkog sustava kako starimo, održavanju sposobnosti našeg tijela da pretvori prehrambene proteine u mišiće, pa čak i u poticanju stanične obnove. Postoje čak i istraživanja koja pokazuju da je ravnoteža između vlakana i zdravih masti poput omega-3 koje konzumirate u usporedbi sa zasićenim mastima ključna za usporavanje starenja imunološkog sustava.
Zanimljiva je korelacija između bogatstva i kvalitete prehrane. Novac, zapravo, ne jamči ništa. Zašto ljude manje zabrinjava što jedu kada steknu bogatstvo?
Vidio sam to u Kuvajtu, jednoj od najbogatijih zemalja svijeta. Ljudi se tamo hrane izuzetno loše i vrlo brzo stare. Mislim da je mnogo toga povezano s obiljem ultraprerađene hrane u modernome prehrambenom sustavu i koliko je osoba ovisna o njoj. Bogatstvo ne štiti od ovisnosti o ultraprerađenoj hrani, možete biti ovisni o njoj bez obzira na to jeste li bogati ili siromašni. Zapravo, ako novac nije problem, onda nema prepreke koja će vas spriječiti da se prejedate ili konzumirate previše supstancija koje ubrzavaju starenje poput duhana ili alkohola. Možda je važno istaknuti da udjel bogatih ljudi ni u jednoj od svjetskih zona dugovječnosti nije visok. Redovita konzumacija kvalitetne hrane, tjelesna aktivnost te nalaženje svrhe i zajednice važniji su za dugovječnost te za šanse da doživite 100 godina od toga koliko novca imate.
I obratno, je li moguće zdravo se hraniti s ograničenim sredstvima koja većina ljudi na svijetu ima?
Svakako je moguće iako je u mnogim zemljama to postalo izazovnije jer je ultraprerađena hrana često jeftinija od voća i povrća. Međutim, dok sam držao dvomjesečnu dijetu te pokušao usporiti vlastitu stopu starenja boljom prehranom, otkrio sam da sam zapravo ukupno trošio manje novca. Ako se hranite zdravo, osjećat ćete se sitijima hrane koju jedete i nećete imati želju za grickanjem između obroka. Usto, mogli biste se iznenaditi što zapravo ne trošite manje novca dnevno ili tjedno na hranu. Postoje i mnoge namirnice poput graha, slanutka ili špinata koje su vrlo zdrave i vrlo jeftine.
Ultraprerađena hrana stalna je tema. Spomenuli ste Čile kao zemlju koja ju je zabranila. Mislite li da je to pravi put i zašto?
Ne moramo eliminirati unos ultraprerađene hrane, ali postoji sve više dokaza da, ako ona čini prevelik udio naše prehrane u usporedbi s cjelovitim namirnicama, to može ubrzati starenje na različite načine, od narušavanja imunološkog sustava do starenja mozga. Drugi je problem što si konzumiranjem previše ultraprerađene hrane uskraćujemo vitamine, minerale i mnoge druge hranjive tvari koje bismo mogli dobiti iz zdravije hrane. Kako bismo pokušali usporiti starenje na razini stanovništva, moramo pokušati spriječiti da ultraprerađena hrana čini više od 50 posto kalorija. Problem je u tome što je ta hrana toliko jeftina i široko dostupna unutar prehrambenog sustava da je ljudima teško izbjegavati je, zbog čega je potrebna neka vladina intervencija kako bi se napravila prehrambene navike promijenile. Čile je zaista predvodio put u tome, a europske zemlje mogu puno naučiti iz njegova primjera. Uveli su crne znakove kao upozorenje na hranu s više od dopuštene količine masti, šećera i soli, zabranili su tu hranu u školama i vrtićima kako bi spriječili da djeca postanu ovisna o njoj od malih nogu i ograničili su marketing te hrane. Kažu da pokušavaju vratiti nacionalnu prehrambenu kulturu prirodnoj ili samo prerađenoj, a ne ultraprerađenoj hrani. Suočili su se sa snažnim otporom prehrambene industrije, ali to je već napravilo golemu razliku.
Kakvo je vaše mišljenje o genetički modificiranoj hrani?
Imam pomiješane osjećaje jer znam da se mnogi ljudi snažno protive ideji genetički modificirane hrane. S druge strane, suočavamo se s golemim prehrambenim izazovima. Mnogi ljudi ne unose dovoljno ključnih mikronutrijenata (vitamina, minerala i biljnih kemikalija) u svoju prehranu, a tijekom godina i desetljeća to dovodi do razvoja kroničnih bolesti. Postoje neka fascinantna, ali zastrašujuća istraživanja koja pokazuju da rastuće razine atmosferskog CO2 čine voće i povrće škrobnijim i siromašnijim tim ključnim mikronutrijentima. To znači da bi nedostaci mikronutrijenata mogli postati češći u idućim desetljećima kako razina CO2 raste, što potiče ubrzano starenje. U tom kontekstu, uređivanje gena moglo bi predstavljati rješenje kojem bi se vlade mogle okrenuti. Postoje male modifikacije DNK rajčice ili krumpira, na primjer, koje mogu umjetno povećati razinu ključnih vitamina poput vitamina D. Ili bi uređivanje gena moglo omogućiti supermarketima prodaju voća poput crne maline (koja trenutačno raste presporo da bi bila komercijalno održiva), koja je ima više vitamina od običnih malina. Daleko je to od idealnoga. A postoje i druge mogućnosti, poput regenerativne poljoprivrede, korištenje različitih gnojiva kako bi se osiguralo da je tlo u kojem bilje raste zdravije, čime se povećava sadržaj mikronutrijenata. Da, uređivanje gena opcija je koju treba razmotriti.
EU ublažava svoj stav prema GMO hrani u kontekstu sporazuma s južnoameričkim Mercosurom. Koliko je to zapravo opasno ili je masovni uvoz govedine i druge hrane opasniji?
Kad je riječ o zdravlju i starenju, puno me više zabrinjava sve veća količina ultraprerađene hrane nego ublažavanje zakonodavstva o GMO-u. Ako dođemo do situacije kakva je u Kuvajtu, u kojem ljudi 90 posto kalorija dobivaju iz ultraprerađene hrane, tada postoji rizik da će se naši zdravstveni sustavi urušiti zbog broja slučajeva dijabetesa i drugih kroničnih bolesti, i fizičkih i mentalnih.
Vrlo su zanimljivi i poučni dijelovi knjige o ljekovitim, čak iscjeljujućim utjecajima hrane. Neka tradicionalna učenja inzistiraju na tome. Kakvo je vaše mišljenje, koliko je od tih tvrdnji znanstveno dokazano?
Ne bih baš upotrijebio riječ “iscjeljivanje”. Ono što znamo jest da, kako naša tijela stare, različiti organski sustavi počinju raditi sporije i manje učinkovito. Jedna od uloga dobre prehrane jest dati im male poticaje ili poticaje koji bi ih vratili u formu. To je slučaj s flavonoidima, skupinom biljnih kemikalija koje se nalaze u određenim čajevima, kakau i jarko obojenom voću i povrću. Konzumiranje takve hrane i pića stimulira krvne žile tako da se šire i skupljaju na zdrav način, sprečavajući hipertenziju. Recimo, jedenje šipka ili nara može stimulirati naš imunološki sustav, potaknuti ga na čišćenje toksina iz tijela. Ono što prava hrana čini jest da tijelu pruža vrijednu pomoć u samoobnavljanju, a to postaje sve važnije kako starimo.
Mikrobiom se smatra temeljem dobrog zdravlja i dugovječnosti. Je li to doista tako i je li moguće održati zdrav mikrobiom u uvjetima života koje danas vodimo?
Svakako. Mnogi od nas mogu postići zdraviji mikrobiom jednostavno jedući više fermentirane hrane i vlakana bez obzira na to gdje živimo. I što je ključno, suzdržavanjem kako bi se društveni kontakti održali i u 60-ima, 70-ima pa i poslije. Sve to pomažu u jačanju mikrobioma, odgađanju starenja crijeva i održavanju dobrog zdravlja našega imunološkog sustava.
Vlakna su novi trend; sada čak prodaju i pića s vlaknima. Važna su, ali je li ta njihova važnost pogrešno shvaćena?
Wellness-industrija prihvatila je taj trend s vlaknima, ali ona je sklona varati. Svoje proizvode pakiraju u jeftine oblike vlakana, obično u celulozu. To je i dalje bolje nego ništa. Ali prava vrijednost dolazi od fermentabilnih vlakana poput arabinoksilana (nalazi se u smeđoj riži, zobi itd.) ili inulina (nalazi se u češnjaku, luku, poriluku, šparogama, bananama, soji i artičokama), koje naši crijevni mikrobi mogu razgraditi u korisne kemikalije koje pomažu u regulaciji imunološkog sustava i stimuliraju druge organe na korisne načine.
Genetika je zapravo ključna točka. Ako netko nije genski predisponiran za dugovječnost, je li to stvarno moguće ispraviti prehranom?
Genetika igra ključnu ulogu. Ima ljudi koji su živjeli relativno nezdravim životom, a žive dugo. Najstarija osoba koja je ikada živjela, Jeanne Calment, pušila je od 21. do 117. godine. Neki znanstvenici koji se bave starenjem sada vjeruju da je uloga genetike i načina života u dugovječnosti 50:50. Ali način života također je važan jer vam može pomoći da optimizirate ono što imate. Možda nemate genetiku da živite 120 godina, ali uz pravu prehranu i dalje možete živjeti do 90-ih. Suprotno tomu, možda imate odlične gene, ali ako nanesete previše štete svom tijelu lošom prehranom, alkoholom, cigaretama i nedovoljnom tjelovježbom, mogli biste umrijeti desetljećima prije.
Poglavlje o GlycA je vrlo zanimljivo. I mi u Hrvatskoj imamo znanstvenika koji provodi opsežna istraživanja glikana kao glavne mjere biološke starosti. Je li to izvedivo, je li moguće utvrditi nečiju stvarnu dob?
Koncept biološke starosti vrlo je stvaran. Znamo da različiti dijelovi naše temeljne biologije mogu starjeti brže ili sporije od naše dobi rođenja. Na primjer, ako živite u zagađenom gradu, vaša će pluća vjerojatno brže starjeti. Ljudi koji puno vježbaju i konzumiraju puno vlakana i omega-3 masnih kiselina u prehrani imaju imunološku dob koja se čini puno mlađom. Sat GlycanAge, koji su razvili hrvatski znanstvenici, vitalno je važan dodatak rastućem skupu testova koji se razvijaju za procjenu različitih aspekata biološke starosti. GlycanAge odražava imunu funkciju, što je zaista važno za mnoge aspekte dugovječnosti. Međutim, važno je zapamtiti da je starenje složeno i da jedan biološki test starenja karakterizira samo jedan aspekt procesa starenja. Postoje i drugi testovi koji ispituju kako DNK stari ili promatraju različite organske sustave. Vjerujem da će zdravstveni sustavi u budućnosti vjerojatno koristiti razne testove za procjenu kako osoba stari, a jedan od njih bi mogao biti GlycanAge.
Što mislite o GLP-1 lijekovima koji se sada koriste u razne svrhe, a jedna od njih je i gubitak težine?
Vrlo su zanimljivi, posebno zato što postoje neke sugestije da GLP-1 lijekovi mogu imati i protuupalni učinak u tijelu. U tijeku su istraživanja kojima se procjenjuje mogu li lijekovi uopće imati antikancerogeni učinak u tijelu iako je prerano za zaključak. Svi lijekovi imaju tendenciju kompromisa i još uvijek ne znamo mnogo o dugoročnim rizicima uzimanja GLP-1 tijekom mnogo godina ili desetljeća. Ali za ljude koji su pretili, ili se bore s kontrolom prehrane, ili koji prebrzo stare u smislu svoga metaboličkog zdravlja GLP-1 mogu igrati važnu ulogu u budućnosti. Jedno bih naglasio: GLP-1 dijelom mogu biti rješenje za neke ljude. Ali i dalje morate poboljšati ukupnu kvalitetu prehrane kako biste bolje starjeli i dugoročno ostali zdraviji. Oslanjanje samo na lijekove nije dovoljno kad je riječ o dugoročnom zdravlju.
