Budući lideri Europe, Rusije i Amerike mladi su i puni entuzijazma, ali i neočekivano uspješni. Oni se sa svojim postignućima pojavljuju u nacionalnim medijima, na Internetu ili vlastitim internetskim stranicama, govore na konferencijama ili pokreću različite aktivnosti, klubove i festivale. Pripadnici “starih”, etabliranih članica EU i SAD-a nešto su uspješniji u postignućima nego oni koji dolaze iz zemalja koje nisu članice EU ili su to nedavno postale. U ljeto 2007. godine British Council pokrenuo je istraživanje u sljedećih 12 zemalja – Francuskoj, Njemačkoj, Mađarskoj, Poljskoj, Rumunjskoj, Rusiji, Srbiji, Švedskoj, Turskoj, Velikoj Britaniji, SAD-u i Ukrajini – kako bi bolje shvatio što je to što pokreće dinamičnu grupu ljudi između 18 i 40 godina starosti i kako oni vide svoju ulogu u svijetu. Uslijedila je radionica s odabranim kandidatima u različitim glavnim gradovima Europe. Zaposleni su aktivni na mnogim različitim poljima, mnogi koji rade u nevladinim organizacijama su, također, aktivni u politici, visokom obrazovanju i medijima. Gotovo polovina onih koji su još uvijek studenti sudjeluju u radu nevladinih tijela, dok oni u biznisu također doprinose radu nevladinog sektora i sektoru visokog obrazovanja. Vrlo su obrazovani, obično vrlo strastveni u odnosu na svoj posao, ali i vrlo spremni da daju širi doprinos zajednici i da se uključe u područja izvan svoje struke.

Pored osobnih dostignuća i visokog stupnja obrazovanja (preko 90 posto njih ima sveučilišnu diplomu), ovi ljudi dijele i neke karakteristike koje se obično ne vežu uz lidere našeg doba. Oni su vrlo optimistični, društveno osviješteni i kada govorimo o onome što ih najviše motivira, izuzetno motivirani željom da nešto promijene u svijetu i ostanu vjerni sami sebi. Sebe vide kao odgovorne i vrijedne osobe te osobe željne znanja koje se ne oslanjaju na sreću i šarm. Oni koji kažu da im je život ispunjen, najčešće dolaze iz Velike Britanije i SAD-a; oni koji “rade toliko da jedva imaju život” dolaze iz novijih zemalja EU, posebice Poljske i Rumunjske. Kada su trebali odabrati pet od ukupno devetnaest aktualnih svjetskih pitanja na koja bi htjeli utjecati, polovina ispitanika na vrh svoje liste stavila je teme zaštite okoliša i klimatskih promjena, trećina je izrazila želju da radi na jačanju ljudskih prava, na području umjetnosti, obrazovanja, sporta i javnog angažmana. Nuklearno oružje i migracijski problemi našli su se na dnu liste. Etablirane zemlje EU pokazale su veću sličnost u svojim odgovorima (zaštita okoliša, socijalna ekskluzija i rasna nejednakost), dok su građani SAD-a i Rumunjske istaknuli nedostatak dobrih lidera kao problem koji predviđaju u budućnosti. U zemljama kao što su Francuska, Njemačka i Švedska naglasak je više na migracijskim problemima i izbjeglicama. Istraživanje se, također, bavilo osobnim uzorima budućih lidera. Zanimljivo je da ovim popisima nisu dominirale određene javne, političke ili religijske osobe. Upravo suprotno, čak 33 posto ispitanika odgovorilo je da na njih prvenstveno utječu ljudi koje poznaju – članovi obitelji, kolege, profesori. Roditelji, obitelj i prijatelji spominju se, međutim, mnogo rjeđe u SAD-u nego u Europi i Rusiji – na njih veći utjecaj imaju nacionalne i međunarodne osobe.
(PD)

Zemlje članice EU više brine zaštita okoliša, socijalna ekskluzija i rasna nejednakost
Novije zemlje EU zaštita okoliša brine još više nego ostale
Rusiju i SAD povezuje pomanjkanje zabrinutosti po pitanju dominacije većih/bogatijih zemalja
Najviše prepreka na svom razvojnom putu vide nove članice EU
Rusi su vrlo optimistični glede svojih mogućnosti u savladavanju prepreka
Nijemci su najmanje optimistični po ovom pitanju
Ostaje jak osjećaj da mladi ljudi ne žele kulturni homogenizam niti potrošačku kulturu, već pozitivnu namjeru i praktičnu razmjenu među zemljama