Postoje dvije skupine ljudi: oni koji obožavaju Björk i oni koji je ne podnose. Prva skupina regrutira prebjege iz one druge, ali obrnuta komunikacija gotovo da i ne postoji: kad je jednom zavoliš, nema natrag. Zato je moguće da hermetični, avangardni, posve ne-pop albumi kakve ženski simbol Islanda snima posljednjih sedam, osam godina redom hvataju milijunske naklade. Što Björk može, drugima je nedostižno. A to, složit će se pripadnici obiju skupina, nikad i nikome ne stiže slučajno. “Volta” je najavljivana kao povratak ritmu nakon teške, jedva prohodne “Medulle”. Izvrsni singl “Earth Intruders” zajedno s još dvije vrlo uspjele suradnje s Timbalanadom (“Innocence” i “Hope”) apsolutno opravdava najave. Riječ je o sasvim svježim komadima popa gdje su se i pjevačica i beat master “ispod” nje potrudili biti razigrani, inovativni i zabavni. Da Björk opet komunicira sa svijetom, svjedoče i odlični, vrlo direktni tekstovi. “Declare Independence” je, recimo, i zvukom i porukom čisti punk; pjesma pršti od energije i da nije tog unikatnog vokala, mogli bismo je pripisati Peachesu. Na žalost onih manje očaranih fanova, “teška” Björk nije sasvim nestala i na “Volti” je usporila i razvukla skoro polovicu pjesama. “Dull Flame Of Desire”, duet s Antonyjem iz Antony & The Johnsons, nikako da završi, a središnja trojka (“I See Who You Are”, “Vertebrae by Vertebrae” i “Pneumonia”) unatič prelijepim tekstovima djeluje vrlo sedativno. Takvo spuštanje napetosti, doduše, omogućuje “Hope” i “Declare Independence” da potpuno “razvale”, ali takva se vrsta kalkulacije obično naziva gledanjem kroz prste. Nije da Björk to ne zaslužuje… Samo, zašto?
(Ante Perković/Vip music.hr)