Vjerojatno jedna od knjiga koja je nanijela najviše zla čovječanstvu napisana je u 16. stoljeću, a jedan od samo dva primjerka “Malleusa Maleficaruma” koja su u Hrvatskoj, čuva se u malenoj vitrini koja stoji nasred sobice u Skalinskoj 5.
Ispred vrata parkirana je metla, iznad njih tabla “The Witch of Grič” i natpis “skoro najmanji muzej na svijetu”. U samo 17 kvadratnih metara smjestila se velika, teška i mučna priča o povijesti svijeta, ali i Zagreba.
Autentična priča
Progoni vještica bili su od 14. do 18. stoljeća jedna od glavnih zanimacija, a cijela ta povijest sada je skupljena na jedno mjesto. Ovo je priča o vješticama, zagrebačkoj kulturnoj sceni, ali i muzejima, i to najmanjima na svijetu, a ovaj spada među njih.
Naime, prije gotovo mjesec dana otvoren je ovaj jedinstven prostor posvećen priči o “Gričkoj vještici”, a mi smo o tome porazgovarali s jednim od osnivača, Igorom Mladinovićem.
“Kvaliteta muzeja ne ovisi o kvadraturi, nego o priči, a mi imamo dobru i autentičnu. Ono što je zanimljivo s ovim prostorom je da je to jako stara kuća iz 1728. godine i Marija Jurić Zagorka se tu nalazila s Ivanom Tkalčićem i Josipom Jurajem Strossmayerom. Tu je inače bila taverna i okupljali su se i donosili joj podatke iz zloglasnog ‘Malleusa Maleficaruma’ jer je po njemu ona radila svoju ‘Gričku vješticu’ koja je temeljena na činjenicama, a ne samo fikciji”, kaže Mladinović koji je muzej otvorio s Dvinom Meler, Darkom Dovedanom, Svenom Mladinovićem i Alenom Markulinom. Ova petorka imala je viziju.
“Želja nam je bila ponuditi nešto što ima lokalnu priču i ima veze sa Zagrebom. Mislimo da ovaj grad nema puno stvari, poput Pariza i Rima, da ponudi turistima pa ono što imamo želimo dati na neki zanimljiv način”, kaže sugovornik pa dodaje kako je Zagreb bio mjesto puno praznovjerja gdje su se vještice progonile i pogubile. Pojašnjava kako je potom carica Marija Terezija rekla da se bez dozvole Beča ne smije ubiti niti jedna pa je trošak prijave bio prevelik i ljudi su počeli odustajati.
Vrijeme od ideje do realizacije bilo je kratko, samo nekoliko mjeseci. Administraciju su također brzo i lako riješili, a najviše su se zabavljali skupljajući izloške.
“Bili su posvuda po Europi, najviše vremena nam je otpalo na to da sve dostavimo. Muzej mora imati neku predaju, baštinu, nešto što educira ljude, a mi imamo autentične izloške i namještaj koji je iz kasnog srednjeg vijeka i koji je u tom periodu bio korišten. Ništa u muzeju nisu replike. Imamo i prvo izdanje Zagorkine ‘Gričke vještice’, ‘Malleus’ koji postoji još samo u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, a to je bila Biblija za svakoga tko je progonio vještice. Prema uputama iz te knjige ubijane su mnoge nedužne žene pa i muškarci. Osim toga, imamo kladu – uređaj za javno sramoćenje. U Zagrebu je klada je bila ispred Markove crkve pa su ljudi onoga unutra mogli ismijavati, pljuvati, gađati. Skupljali smo eksponate po cijeloj Europi, osim Zagorke koja je odavde. Kako je ‘Grička vještica’ izlazila kao feljton, imamo prvi spoj u knjigu iz 1921., kao i prvo izdanje iz 60-ih.”
Kaže nam kako su svi eksponati pronađeni po aukcijama, buvljacima ili dobavljeni preko poznanstava. Sam “Malleus” iz 16. stoljeća kupljen je na jednoj aukciji za više od pet tisuća eura. Kada bi se zbrojila vrijednost svih eksponata u muzeju, možemo reći da je u tih 17 kvadrata smješteno oko 20 tisuća eura vrednota.
Ulaz u muzej je besplatan i radi svakim danom od 12 do 20 sati, a financira se uglavnom od prodaje suvenira. U muzeju ćete pronaći samo jedan, a to je – vještica. Njih ručno izrađuje akademska kiparica iz Zaprešića Irena Škrinjar. “Svaka je jedinstvena po nečemu – ima gumb više, manje ili drukčije nakošenu kapu. Osim što je to suvenir, to je i umjetničko djelo akademske kiparice pa ima dodanu vrijednost.”
Osnivači se nadaju da će ovaj muzej postati nezaobilazno mjesto turista koji prođu Zagrebom, a cilj je i da prošire priču kroz vođene ture o porijeklu vještica te malograđanštini.
’Trokut’ na samo 0,16 m²
“Ispred kamenitih vrata je buzdovan koji sprječava da vještice slete u grad. To nam pokazuje kako je praznovjerje išlo do te mjere da je ušlo u arhitekturu grada. To je nevjerojatno”, kaže Mladinović pa dodaje kako će ovog travnja krenuti i s vođenim turama koje će ići od Kule Lotrščak do muzeja, a bit će bazirane na povijesti grada i bizarnostima.
“Znate li, primjerice, gdje je u Zagrebu bila prva ‘crvena kuća’?”, pita nas pa odgovara: “U Mesničkoj ulici. Zašto? Tamo su bili mesari, sušili crijeva i radili kondome. Tamo je bio kupleraj, a žene koje su bile prostitutke onda bi proglasili vješticama. To su neke činjenice i zanimljivosti koje ljudi ne znaju, a tura je zamišljena tako da naš vodič ulazi u ulogu čuvara grada i vodi kroz njega kao lovac na vještice”, zaključio je.
U muzeju radi dvoje studenata, a jedna od njih je i Laura Bradarić, odjevena kao žena iz tog doba koja posjetiteljima priča priču o mučnoj strani povijesti grada.
“Puno ljudi ne zna mnogo o povijesti progona vještca u Zagrebu. Ono što znaju je od Zagorke, a ona je bila prva koja je pričala o nerazumnim progonima i te je žene prikazivala kao obične žene protiv kojih je samo netko nešto imao. Mi smo bili jedni od gorih kada su progoni u pitanju pa smo od 14. do 18 stoljeća imali oko 250 do 500 ubijenih, što dokumentiranih, što ne.” Na luku u samom muzeju čak je popis 146 popisanih pogubljenih žena u Zagrebu koje se smatralo vješticama, a među njima su i dva muškarca.
Kaže nam da je kroz muzej u ovih nekoliko tjedana prošlo na stotine ljudi, a najviše su na njega osjetljivi upravo lokalci.
“Ciljan je za turiste, ali dolaze nam starije žene iz Zagreba. Više je tu emocija jer kada dođu pa na tom popisu vide svoja prezimena, sjete se da hodaju ulicama kojima su hodale te ubijene žene, žive u kućama u kojima su one živjele i nekako se nakon toga malo preispitaju”, kaže Laura pa dodaje da bi, da ima priliku razgovarati s nekom od “vještica”, to zasigurno bila djevojka koja je uspjela pobjeći pogibelji. Naime, na popisu sa stropa su majka i dvije kćeri koje su osuđene, a mlađa je uspjela pobjeći. Njezina priča zasigurno bi bila zanimljiva.
Zanimljiva je i činjenica da se Zagreb često ističe kao grad s najvećim brojem muzeja i galerija po glavi stanovnika na svijetu, a otvaranjem ovog ima i najmanje na svijetu. Naime, ti mali muzeji često su kreativni prostori smješteni u telefonskim govornicama, malim vitrinama ili kutijama, a ističu se po specifičnim tematskim zbirkama. Među njima se ističu zagrebački “Trokut” i “Witch of Grič”.
Recimo stoga da je 2021. Zagreb dobio najmanji muzej na svijetu “Trokut” koji je otvoren u sklopu Antimuzeja, a nastao je prema ideji konceptualnog umjetnika Vladimira Dodiga Trokuta. Na adresi Ulica Antuna Bauera 19, u samom središtu grada, tako su predstavljeni artefakti čija je vrijednost zanemarena, nije prepoznata ili se nije uklapala u standarde shvaćanja umjetnosti. Na prostoru od samo 0,16 metara četvornih postavljeno je čak sedam muzejskih zbirki koje sadrže oko dvije stotine vrijednih izložaka.
Osim Zagreba, na sceni najmanjih je i Mmuseumm iz New Yorka, u SAD-u. Smješten je u preuređenom teretnom liftu, a izlaže “objekte suvremenog čovjeka”. Štoviše, nekoliko je muzeja koji si tepaju da su najmanji, tu je i Warley Phone Booth Museum u Ujedinjenom Kraljevstvu smješten u klasičnoj britanskoj telefonskoj govornici. Taj je postav konkurirao “Trokutu” za najmanji, ali stvar je u tome što nije bio registriran kao muzej, niti je njegov postav podijeljen u muzejske zbirke, kao što je to slučaj s Antimuzejskim najmanjim muzejem na svijetu.
Bilo kako bilo, ljudi su generalno ljubitelji umjetnosti. Podaci kažu da je pariški Louvre uvjerljivo najposjećeniji muzej na svijetu. Godišnje privuče više od devet milijuna posjetitelja, a slijede ga Vatikanski muzeji i Britanski muzej u Londonu. U top pet najposjećenijih su Metropolitan Museum of Art (New York, SAD), često nazivan “The Met” te Nacionalni muzej Kine u Pekingu.
Kada govorimo o Hrvatskoj, u prošloj je godini najposjećeniji bio Arheološki muzej Istre u Pula koji je posjetilo 710.196 ljudi, zatim Dubrovački muzeji – Arheološki muzej, Etnografski muzej, Kulturno-povijesni muzej, Pomorski muzej kroz koje je prošlo njih 550.914, a treće mjesto po popularnosti drži Tehnički muzej Nikola Tesla koji je smješten u Zagreba, a posjetilo ga je 398.575 ljudi. U top pet su još Muzej grada Splita Split (325.613 posjetitelja) te Muzeji Hrvatskog zagorja – Galerija Antuna Augustinčića, Muzej “Staro selo” Kumrovec, Muzej krapinskih neandertalaca, Dvor Veliki Tabor, Muzej seljačkih buna Gornja Stubica (233.411 posjetitelja).
Identitet grada
Hrvatske muzeje u protekloj je godini posjetilo 5.144.262 posjetitelja, što je 8,1 posto više nego 2024. Prema riječima ravnateljice Muzejskog dokumentacijskog centra Maje Kocijan, i dalje zabrinjava kontinuiran pad broja posjetitelja među djecom i mladima, posebice učenicima osnovnih i srednjih škola. Naime, u odnosu na rekordnu 2018. broj srednjoškolaca pao je za 44 posto, dok je broj osnovnoškolske djece pao za 20 posto.
Ipak, veseli činjenica da se muzeji i dalje otvaraju, i to oni autentični, drukčiji, a opet poučni. Kakvi god bili, ljudima nude bijeg od svakodnevice, smanjuju stres i potiču učenje. Oni su nezaobilazan dio turističke ponude i identiteta gradova, a ponekad nam otkriju stvari i svijet koji nismo mogli ni zamislit. To radi i “The Witch od Grič” pa jednom kada uđete u njega, osjetit ćete duh prošlosti koji je mnoge zgrozio, a na ulice Zagreba gledat ćete ipak malo drukčije.
