Za razliku od vlade Srbije koja već godinu dana odlaže početak privatizacije Naftne industrije, drugog domaćeg javnog poduzeća, ekonomisti sugeriraju kako su NIS i JAT sasvim spremni za prodaju. I u samoj vladi postoje podijeljena mišljenja o početku privatizacije javnih poduzeća. Dok za JAT postoji jasno opredijeljenje za njegovu brzu privatizaciju, kako ta zrakoplovna kompanija ne bi postala žrtva liberalizacije zračnog prometa, dotle, kada je riječ o NIS- u pogledi partnera u koalicijskoj vladi nisu još usuglašeni. Ministar ekonomije i regionalnog razvoja Mlađan Dinkić procjenjuje kako bi se privatizacijom NIS-a povećao priljev inozemnog kapitala u Srbiju u 2008. godini na oko 4,5 milijardi dolara, što je za dvije milijarde više nego u 2007. godini, dok potpredsjednik vlade Božidar Đelić još nije posve siguran koliko je uputno, u ovom trenutku, početi s prodajom kapitala NIS-a. Konzorcij, što ga čine Merrill Lynch i Raiffeisen investment je gotovo prije godinu dana sačinio strategiju prodaje NIS-a, ali se vlada koleba da li da NIS obavi tehnološku obnovu uz pomoć zajmova ili kapitala budućeg strateškog partnera. U vladi još traju i pregovori o tome koja će od stranaka, koje obnašaju vlast, imati kontrolu u poslovanju NIS-a, što je također značajno za određivanje konačne sudbine te kompanije.

Slobodan Sokolović, pomoćnik ministra rudarstva i energetike, očekuje da Komisija za restrukturiranje i privatizaciju javnih poduzeća konačno donese odluku u vezi s NIS-om jer trenutno nedefinirano stanje negativno djeluje na ukupno poslovanje te kompanije. Sjednica te Komisije održana je prošlog tjedna, ali na njoj nije donesena nikakva odluka o odobravanju kreditnog zaduživanja NIS-a niti o modelu privatizacije. Postoji strahovanje da bi odlaganjem privatizacije inozemne kompanija izgubile zanimanje za NIS što bi se odrazilo na pad cijene njezina kapitala. Još prije godinu dana za preuzimanje NIS-a zanimanje su pokazali OMV, Mol, Lukoil, Helenic petroleum, Rumpetrol i još neke kompanije. Shell je sačinio program racionalnijeg poslovanja, što je donijelo uštedu od 100 milijuna dolara. Resorno Ministarstvo neprekidno još od 2005. godine zahtijeva, nakon izvršenog restrukturiranja NIS-a, da proces privatizacije bude što brži jer jedino u zajedništvu privatnoga i državnoga kapitala vidi budućnost kompanije. Sokolović smatra najprihvatljivijom strategiju privatizacije koju je vlada usvojila prije nešto više od godinu dana, uzimajući u obzir sve socijalne, ekonomske i političke elemente. Strategija privatizacije konzorcija Merrill Lynch i Raiffeisen investment predviđa prodaju 25 posto kompanije strateškom partneru koji bi time stekao i upravljačka prava te istodobno bio u obavezi da u prve tri godine u tehnološku obnovu dvije NIS-ove rafinerije uloži oko pola milijarde eura. Iako je vlada predloženu strategiju usvojila u srpnju 2006. godine, nova vladajuća koalicija je po dolasku na vlast u svibnju ove godine, najavila njenu djelomičnu reviziju, ali se stranke na vlasti dosad nisu uspjele dogovoriti o modelu privatizacije. U pregovorima s EU-om o stabilizaciji i pridruživanju srbijanska strana je uspjela dobiti povlasticu zadržavanja monopola na domaćem naftnom tržištu do 2010. godine, upotrebljavajući kao argument da će to omogućiti prodaju NIS-a po povoljnoj cijeni. Za razliku od Đelića, koji je vodio pregovore s predstavnicima EU, Dinkić smatra kako svako odlaganje privatizacije snižava cijenu NIS-u.