Gojzerice na nogama, u ruksaku svjetiljka, pribor za jelo, voda, hrana… u glavi potpuni mir jer cilj je resetirati se od svakodnevice, posla, briga, obaveza. Pred vama samo planina, svjež zrak i nevjerojatni pogled na izlazak i zalazak sunca.

Sve to moguće je u više od 20 zemalja svijeta i kratki je pregled brojki onoga što radi Highlander. Ove godine slavi 10 godina rada, odnosno desetljeće organizacije planinarskog iskustva, nudeći ljudima jedinstven način putovanja.

Zabavno i edukativno

U svoje avanture, koje mogu trajati od jednog do pet dana, u to su vrijeme ugostili preko 20 tisuća ljudi. Kako je sve krenulo i koji su planovi za budućnost, popričali smo s CEO-om Juricom Baraćem. On kaže kako se takva događanja organiziraju još od 2010. godine, a “kako smo vidjeli da postoji mnoštvo ljudi koji bi htjeli sudjelovati na nekom fizičkom izazovu tipa Ironman ili Spartan, a da se ne natječu odnosno ne mjere vrijeme s drugim sudionicima, tako smo krenuli.”

U svijetu planinarenja tada nije postojalo ništa slično pa su odlučili pokrenuti festival na planini koji bi imao upravo te karakteristike – svi mogu sudjelovati, bitno je pobijediti sebe i dobro se zabaviti – “tako se rodio Highlander”, kaže Barać pa dodaje da su već tada gledali da naprave globalnu priču koja neće biti ograničena samo na mjesto gdje žive. Ono što danas rade je izazov na planini koji ima zabavan i edukativan karakter kako bi sudionici doživjeli nezaboravno životno iskustvo i naučili kako funkcionirati u prirodi, a da ju ne ugroze.

“Krenuli smo 2017. godine s najtežim formatom – 100 kilometara planine u pet dana. Imali smo tada 50 – ak hrabrih na Velebitu. Bilo je užasno teško, vidjeli smo da su ljudi jako umorni, ali presretni i to je bio znak da je taj magičan sastojak prisutan. Već sljedeće godine smo imali dvostruko više sudionika, dvije godine poslije četiri nove države i tako se sve zavrtjelo”, prisjeća se početaka.

Njihovi događaji imaju formate od pet, tri, dva i jednog dana kako bi ponudili avanturu za početnike, ali i avanturu za one koji su već prešli svoje granice. Cijene ovise o formatu, ali recimo trodnevni izazov je između 150 i 250 eura (uz troškove puta).

Sudionika je svake godine sve više, sada se broje u tisućama i ima ih različitih tipova – od ljudi koji se nikada nisu bavili sportom do onih koji trče maratone, triatlone… Ono što ljude privlači na ovakve događaje, kaže, su priroda, savladavanje vlastitog tijela odnosno duha te osjećaj zajedništva.

Vrhunski stručni tim

Od ordinacije s jednom stomatološkom stolicom do centra za najzahtjevnije dentalne zahvate

ZAMAH INVESTICIJAMA U OBNOVLJIVE IZVORE

Stjepan Čerkez: ENNA je otvorena za suradnju na razvoju velikih vjetroelektrana, solarnih elektrana i baterijskih sustava u Hrvatskoj i regiji

“Lijepo je kada saznate da niste od vatice i da možete puno više od onoga što mislite da možete i to je nekako bit cijele priče. Želimo potaknuti ljude da otkriju svoju snagu i da lakše prolaze kroz život. Neka istraživanja pokazuju da danas u prosjeku koristimo oko 25 posto svoje tjelesne i fizičke snage za normalan život. Puno smo jači nego što mislimo! Mislim da su se ljudi zasitili znojenja s drugim ljudima u fitnessu i da im trčanje oko zgrade danas u cijelom ovom stresu ne predstavlja neki detoks od stresa i zato se okreću izazovima gdje izlaze iz zone komfora i bude te stare i jake osjećaje koji ih podsjete da je čovjek trenutačno najjača i najsposobnija vrsta za koju znamo. Mislim da će ljudi sve više tražiti slična iskustva jer svijet postaje sve kompleksnije mjesto za život i definitivno nam trebaju ozbiljniji treninzi kako bi održali zdravlje i korak s današnjim ludilom.” Same rute izgledaju tako da se u pravilu kreće s iste točke, iz nekog manjeg planinskog sela, a zatim se avantura proteže gorjem ili planinom.

“Nastojimo složiti lakše i teže dijelove tako da bude neki balans, uvijek uz prelijepe dijelove prirode. Sudionici spavaju na livadama ili ispred planinskih domova u svojim šatorima, uz glazbu, hranu i razne edukacije. Sam završetak je podno planine ili gorja gdje na kraju bude zabava.

Kada bi neku rutu morao izdvojiti, Barać kaže da bi to bila ona u Kaliforniji zbog pozitivne energije, lijepih izlazaka i zalazaka sunca gdje je preko dana gotovo 40 stupnjeva Celzijevih, a navečer nula. Štoviše, ističe kako je Amerika bila tržište koje ga je posebno iznenadilo interesom.

“To je zemlja zabave i vidimo da su tamo ljudi spremni probati nove stvari, također je zanimljivo da su spremni brzo učiti nova iskustva i znanja što nas je baš iznenadilo. Ameriku gledamo kao glavno tržište. Tamo je čak par sudionika istetoviralo naš logo.”

Bum za vrijeme Covida

Inače, priča oko Highlander zakotrljala se baš u najizazovnije vrijeme za čovječanstvo – za vrijeme Covid krize. Ljudi su se tada masovno okrenuli prirodi.

“To je bio naš trenutak kada smo krenuli s četiri nove države. Tada je u biti Highlander postao globalni proizvod iako nam je ta kriza pojela velik dio posla i gotovo ugasila firmu.” Ističe kako je ključ uspjeha bila jednostavnost koncepta, odnosno organizacija samog eventa jer većina globalnih franšiza je vrlo jednostavna, a oni su odlučili biti jedinstveni. No, ta posebnost iziskuje i razne izazove, posebice operativne. Sigurnost sudionika, kaže, stoga im je najvažnija jer priroda i planina mogu biti nepredvidive. Za svaki događaj pripreme kreću minimalno godinu dana ranije, a usprkos tome može se doživjeti svašta.

Prepričao nam je anegdotu kada je u Montani jedna sudionica imala blizak susret s grizli medvjedom. “Na sreću su se samo mimoišli. Doslovno su nam se odrezale ruke i noge. Najčešće sve anegdote proizlaze iz tih poluopasnih situacija ili situacija gdje je težak put”, kaže pa dodaje da je jednom prijatelj pronašao Normabel u šatoru od drugog prijatelja pa je mislio da je to magnezij ili vitamin, popio ga rano ujutro i takav hodao cijeli dan te jedva izgovarao riječi.

Na svim kontinentima

S obzirom na to da ne planinare svi, pitali smo ga i za poneki savjet, kako se uopće odlučiti za ovakve ture i što ponijeti sa sobom.

“Potrebno je imati što lakšu opremu, doslovno svaka kila gore/dolje značajno poboljšava ili pogoršava iskustvo. Meni recimo tenisice više odgovaraju od gojzerica. Uvijek savjetujemo da se kupe stvari od merino vune jer je najkvalitetniji materijal za ovakve avanture, također opremu treba dobro isprobati prije korištenja. Nadalje, potrebno je sve kao i inače za hodanje/planinarenje, plus šator, vreća za spavanje, pribor za jelo… Nema loših uvjeta, samo loša oprema.”

Kako to sve uistinu izgleda, kaže da je to teško opisati jer svatko to treba barem jednom probati.

“Čovjek je krenuo iz prirode, ali je kroz razvoj civilizacije zaboravio kako izgleda život van grada. Kada planinarite, jednostavno se probude neki osjećaji koji u nama sjede tisućama godina i to bude vau.”

Govorimo li pak o planovima za budućnost, njih je mnogo. Highlander osim susjednih država, nudi i one pomalo egzotične poput Kostarike, Libanona, Nepala, Australije, UAE…, a bit će ih još.

“Želimo do kraja godine biti prisutni na svim kontinentima svijeta, popularizirati jednodnevni format koji se jako svidio ljudima i preko kojega dolazimo do velike baze sudionika te otvoriti razgovore za novu rundu investicija. Potreban nam je kapital kako bi napravili sljedeći korak – želimo napraviti puno jači iskorak na američkom tržištu i multiplicirati broj događaja što naravno iziskuje dodatne troškove”, zaključuje Barać, vrlo vjerojatno dok pakira ruksak za još jednu avanturu na planini.