Tomislav Damjanović hvali se da je prevozio svakakav teret, od hrane i građevinskog materijala do cigareta i naoružanja – stotine tisuća tona naoružanja. U proteklih 15 godina ovaj bivši zaposlenik u zrakoplovnoj tvrtki, a sada njezin vlasnik, bio je glavna osoba u švercu oružja povezujući Balkan s Afrikom i Bliskim istokom. Prema podatcima dužnosnika Ujedinjenih naroda, kršio je sankcije i izbjegavao carinske kontrole koje su pokušavale suzbiti njegovo poslovanje. Polako ali sigurno, UN-ovi dužnosnici pohvatali su konce njegova poslovanja i razvile jasniju sliku njegovih operacija kao prijevoznika, prateći dokumente, redove letenja, bankovne račune i ono što oni nazivaju falsificiranim dokumentima. Ali umjesto da završi u zatvoru, Damjanović je jedan uspješan biznis zamijenio drugim: ratovi u Iraku i Afganistanu otvorili su novi svijet mogućnosti za njega i njegove kolege švercere oružja. Njihov trenutak došao je kad su on i drugi dileri promijenili modele djelovanja i počeli opskrbljivati SAD i njegove saveznike – najviše zalihama oružja iz istočne Europe. Između 2003. i 2006. godine Damjanović je izrastao u najvećeg zračnog prijevoznika oružja s Balkana prema Iraku za račun Sjedinjenih Država, uglavnom radeći na ugovor u poslovima vrijednim stotina milijuna dolara, sudeći po izvještaju koji je nedavno objavljen od strane agencije financirane iz budžeta UN-a.

Krši sankcije
Takav posao iz snova nije smanjio njegove apetite i izvještaj navodi da je on dalje nastavio opskrbljivati islamističke grupe u Somaliji koje SAD povezuje s al’Qai’dom, kršeći time sankcije UN-a. Kao i sva druga pitanja u vezi s ilegalnim poslovima, Damjanović je opovrgao i optužbe. Dokaze je prikupila Udruga za kontrolu pješačkog i lakog naoružanja jugoistočne i istočne Europe, UN-ov centar smješten u Beogradu, i dostavlja se u ograničenim količinama carinskim i policijskim službama. Agencija Damjanovićevo poslovanje uspoređuje s djelovanjem ruskog trgovca oružjem Viktora Bouta i tvrdi da su njih dvojica surađivali, ali da je Damjanović poslovao u većoj tajnosti od eksponiranog Bouta, U seriji intervjua u Beogradu prošlog utorka i srijede Damjanović se doimao prilično otvorenim u opisivanju svoje karijere opravdavajući je na sve moguće načine. “Znate kako je bilo teško preživjeti ovdje u Jugoslaviji”, govorio je u svom uredu u ograđenom poslovnom kompleksu. “Tijekom devedesetih, dok je Slobodan Milošević bio na vlasti i zemlja bila pod sankcijama, kršenje zakona bilo je neminovno”, kaže Damjanović. Po njegovoj procjeni, kompanije za koje je letio obavile su više od 50 letova između Cipra i Crne Gore prevozeći više od milijun i pol kutija cigareta u trgovini podržavanoj od strane Miloševića i vlasti u Crnoj Gori. Cigarete su zatim švercane u Italiju, tvrde EU dužnosnici. Službeno, on kaže kako nije biio umiješan u šverc. “Moj dio posla bio je služben”, kazao je uz mali osmijeh. “Mislim da su cigarete morale nekamo otići. Mislim da to nije bila Crna Gora. To biste trebali znati.” Godine 1996. avion kojeg je unajmio Damjanović da preveze rezervne dijelove za libijske ratne zrakoplov srušio se u blizini Beograda i u njemu je poginuo njegov glavni poslovni partner. Izvoz naoružanja u Libiju bio je u to vrijeme zabranjen u skladu sa sankcijama UN-a. U proteklih deset godina prijevoz naoružanja činio je većinu njegova poslovanja i on je djelovao putem niza tvrtki smještenih u Beogradu, a zadnja je nazvana Tomiško, u čast njegova stradalog partnera Tomislava Miškovića. Dokumenti u posjedu dužnosnika UN-a i beogradskog istraživačkog centra pokazuju uhodani lanac poduzeća u vlasništvu Damjanovića koja su prevozila oružje u regije pod sankcijama UN. Godine 2002. Damjanović je poslao kontigent naoružanja – uključujući kalašnjikove, raketne bacače, pješačke mine, i milijune komada municije – u Liberiju, lažno prikazujući Nigeriju kao destinaciju.

Dijamanti za oružje
Dokumenti koje je potpisao Damjanović, a nalaze se u vlasništvu UN-ovih istražitelja, pokazuju da su pošiljke naoružanja odlazile u Liberiju kršeći sankcije nametnute toj zemlji zbog poticanja građanskog rata u Sierra Leoneu kroz potporu pobunjenicima u transakciji nazvanoj “dijamanti za oružje”. Te iste godine Damjanović je prebacio milijune komada municije u Ruandu, najvjerojatnije namijenjene za Demokratsku Republiku Kongo. “Ono što sam činio bilo je apsolutno legalno”, kaže Damjanović suočen s dokumentima u vezi s Ruandom. “Ono što je netko drugi činio s tim naoružanjem, nema veze sa mnom”. Prema izjavama autora tog izvješća, unatoč dokazima protiv Damjanovića i drugih dilera oružjem oni su kasnije postali glavni opskrbljivači naoružanjem za ratove u Iraku i Afganistanu. Damjanović kaže kako su svi njegovi sadašnji poslovni kontakti odobreni od strane Ministarstva obrane SAD u Washingtonu.“Netko bi pomislio da poslovi ovakve vrste ne bi trebali biti nagrađivani ugovorima s vladinim organizacijama kad znamo čime su se ti ljudi u prošlosti bavili”, kaže Adrian Wilkinson, vođa UN-ova istraživačkog centra i autor ovog izvještaja. Njegov kolega Hugh Griffiths kaže da policijski dužnosnici nisu imali mehanizme kojima bi ušli u trag potencijalnim švercerima oružja. “Ni proizvođači oružja ni vojni dužnosnici nemaju uhodan sustav koji bi im omogućio da otkriju ljude poput Damjanovića u toj razgranatoj švercerskoj mreži”, kaže on. Istražitelji UN-a navode kako je 2006. godine, u vrijeme dok je prevozio oružje za SAD na Bliskom istoku, Damjanović dostavio 45 tona naoružanja islamističkim organizacijama u Somaliji, grupama koje Amerika povezuje s al’Qai’dom. Damjanović tvrdi kako je u tom letu prevozio odjeću i obuću, da bi slučajno bio zamijenjen sa sličnim zrakoplovom koji je dostavio naoružanje. No možda će ga njegova prošlost napokon doći glave. Srpska vlada nedavno je povukla njegovu zrakoplovno licencu za prijevoz tereta s naoružanjem. “Svi žele od toga oprati ruke”, kaže on sugerirajući kako je vlada čitavo vrijeme znala čime se on bavi. I tako, u utorak na večer i srijedu ujutro Damjanović je organizirao oproštajnu zabavu u Nišu za članove svoje posade i zaposlenike objavljujući kako će restrukturirati svoju kompaniju i pokušati se natjecati na europskom avioprijevozničkom tržištu. Ovoga puta legalno, kaže on.