Prije mnogo godina, kada je otvoren prvi Armanijev butik u Kini, ljutiti je kupac ušetao vitlajući s dvije majice čuvenog talijanskog modnog kreatora. Na jednoj je pisalo “made in China”, a na jeftinijoj “made in Italy”.

Ispostavilo se, podsjeća portal Capital.ba, da je druga majica bila lažna jer se Armanijeve majice više ne proizvode u Italiji, a da je ona s natpisom “napravljeno u Kini” zapravo bila original Armani. Ni etiketa “napravljeno u Italiji” ne jamči da su torba ili cipele napravljeni ručno, u toskanskim radionicama. Jer torbu su mogli napraviti ilegalni radnici u tajnim talijanskim tvornicama. Reuters navodi da se mnogi europski proizvođači luksuzne robe, suočeni sa sumnjičavošću potrošača glede kvalitete proizvoda, kunu da će njihovi pogoni ostati u domovini. Drugi dio proizvođača, pak, tvrdi da pogoni u drugim zemljama mogu poboljšati kvalitetu i kreativnost. “Nema razloga da se dobre stvari ne prave bilo gdje na svijetu, sve dok imate zanatlije i vodite računa o kvaliteti”, kaže menadžment tvrtke Giorgio Armani. Niži troškovi rada u Aziji dopuštaju dizajnerima da potroše više na skupe tvorničke i razvojne tehnike nego u Europi i zbog toga, zapravo, finalni proizvod može biti sofisticiraniji nego onaj proizveden u europskim i drugim razvijenim zemljama. Zato Armani i ispituje mogućnosti porekretanja svoje proizvodnju u Africi. Zbog svoje bogate kulture i povijesti proizvodnje svile i veza, Kina i Indija, kao i druge azijske zemlje, trebalo bi imati visoko mjesto u proizvodnji luksuzne odjeće i galanterije. Mnogi kupci, međutim, naljepnicu “proizvedeno u Kini” ne vole vidjeti na haljini od tisuću dolara. Ali, primjerice, Amerikancima je mnogo manje važno gdje je proizvedena odjeća koju nose. Američko tržište, kao najveće modno tržište u svijetu, grupaciji Armani dalo je oko 24 posto prihoda od prodaje svih “life style” brendova. Ali, u Armanijevu prihodu Kina sudjeluje sa oko 24 posto – dakle, jednako kao i SAD! Slijede Europa sa 19 posto, kategorija “ostatak svijeta” sa 18 posto, Armanijeva “rodna” Italija sa 13, Sjeverna Amerika (bez SAD) sa sedam i Japan četiri posto. Za azijske su kupce talijanske i francuske marke luksuzne robe važan statusni simbol, a njihovi stavovi i potrošnja sve više utječu na svjetsko tržište. Dakle, hoće li bogatim Kinezima smetati Armani “made in China”?

Dobit 373 mil. eura

Lanjski rezultati Armani Groupa (Armani Prive, Giorgio Armani, Armani Collezioni, Emporio Armani, Aj/Armani Jeans, A/Y Armani Exchange, Armani Junior, Armani Baby i Armani Casa brand) potvrdili su uspješnost njihove “life style” strategije. Promet je iznosio 1,5 milijadi eura, a također vrlo dobre 2006. – 1,4 milijarde eura. Armani se obično doživljava kao dizajner, ali skupa odjeća s tim potpisom zabilježila je “samo” 12, a – recimo – satovi i nakit 20 posto rasta. Dobit Grupe iznosila je 373 milijuna eura.