Jesu li strani investitori u Hrvatskoj diskriminirani, zbog čega je razina dosadašnjih američkih ulaganja u Hrvatskoj niska, što su najveće zapreke poslovanju stranih ulagača u Hrvatskoj, kojim komparativnim prednostima spram zemalja u regiji Hrvatska može privući strane investicije? O ovim temama razgovarali smo s Michaelom Allenom, predsjednikom Vijeća upravitelja Američke gospodarske komore u Hrvatskoj i direktorom, partnerom u odjelu revizije i savjetovanja Ernst & Younga Hrvatska.

Opća je ocjena da je razina američkih ulaganja u Hrvatskoj niska. Slažete li se s tom ocjenom?
– Svakako bih se složio da je razina dosadašnjih ulaganja u Hrvatsku znatno ispod američkog ulagačkog kapaciteta. SAD su najveća svjetska ekonomija i ovdje su njihova ulaganja značajno ispod onih u nekim drugim zemljama. Vodeći investitori u Hrvatskoj su Njemačka i Austrija, znatna su ulaganja i Italije. Jasna je prednost ovih ulagača, dok SAD značajno zaostaje. Američke kompanije u određenim sektorima, primjerice potrošačkih proizvoda, koje imaju značajan udjel na globalnom tržištu, prisutne su i u Hrvatskoj, ali više na distributerskoj nego na proizvođačkoj razini. Dakle, što se tiče dostupnosti proizvoda američkih tvrtki, one jesu predstavljene u Hrvatskoj, najčešće preko uvoznika, lokalnih predstavnika ili agencija koje rade za njih. Ali što se tiče investicija u proizvođačke pogone, do sada su one bile na niskoj razini.

Zašto?
– Veličina tržišta očito ima utjecaja. Hrvatsko tržište čini populacija od četiri i pol milijuna ljudi, povećava se na šest-sedam milijuna stanovnika zajedno s Federacije Bosne i Hercegovine koja se opskrbljuje preko Hrvatske. To je važno tržište, ali nije jedno od glavnih, dakle nije tržište na kojem se, s gledišta investitora, mora biti. Drugi razlog tiče se konkurentnosti cijena na hrvatskom tržištu, cijena rada ovdje je prilično visoka u usporedbi sa susjednim zemljama. Primjerice, Slovačka je zemlja s puno nižim troškovima, Rumunjska i Bugarska su također sada jeftinije. Očito ne postoji takva prednost niskih troškova koja bi motivira dolazak ulagača u Hrvatsku.

Koja su tržišta u ovoj regiji najzanimljivija američkim ulagačima?
– Ključna tržišta u srednjoj i istočnoj Europi za ulagače su države srednje Europe – Češka. Slovačka, Mađarska. Sve one imaju dvije prednosti – niske troškove i geografski položaj. Hrvatska je nešto južnije od srca europske proizvodnje. Pogledajte, primjerice, Slovačku u kojoj je puno tvrtki za proizvodnju komponenata za motorna vozila koje se sklapaju u Njemačkoj i to stoga što je vrijeme transporta tih dijelova relativno kratko i predvidivo. Automobilska industrija, zbog pravila procesa sastavljanja vozila, ima rok od dva sata u kojem dijelovi moraju biti dostavljeni u tvornicu. Zbog toga transportni sustav mora biti učinkovit i predvidiv, bez obzira primjerice, na teške vremenske prilike, prijelaz granica i slično.

Je li bilo značajnijih američkih ulaganja u Rumunjsku i Bugarsku nakon što su one postale članice EU?
– Nemam potpuni uvid u tamošnju situaciju, no Rumunjska ima jednu golemu prednost – to je veličina domaćeg gospodarstva, 23 milijuna stanovnika. To sigurno privlači ulagače, kao i činjenica da su lokalni troškovi poslovanja niski. Također vam mogu dati podatak da je ukupna vrijednost trgovine sa 10 novih članica EU, koje su se pridružile 2004., porasla za 60 posto između 2003. i 2006. Izvoz SAD-a u regiju je skoro udvostručen u tom periodu, te je dostigao 6.5 milijardi u 2006., a uvoz iz regije je narastao za 2,6 milijardi USD – na 10,8 milijardi u 2006.

Koja su, strateški gledano, područja ulaganja u Hrvatskoj koja bi mogla biti najzanimljiva za američke ulagače?
– Najprivlačnija su ona koja zahtijevaju obrazovanu i obučenu radnu snagu. Ne mislim da treba računati s velikim ulaganjima u proizvođačke pogone u Hrvatskoj, izglednija su ulaganja u tehnološke industrije poput elektroničke, inženjerski dizajn, farmaceutsku industriju. To su područja u kojima Hrvatska ima snažnu bazu. U svijetu, naime, ne postoji nestašica vještina potrebnih da se složi auto ili zavare metalni dijelovi, nego postoji nestašica vještina koje traže obrazovanje i inteligenciju. Mislim da Hrvatska može biti opskrbljivač visoko kvalitetne, visoko obrazovane i motivirane radne snage. Osim toga, okružje za život u Hrvatskoj vrlo je atraktivno te time postoji čvrsta baza za privlačenje ulaganja tvrtki koje razvaju tehnologije. Usporedio bih to s područjem na jugu Francuske, u zaleđu Nice, Cannesa i Sofia Antipolis, koje je novo središte razvoja elektroničke industrije. Nalazi se u blizini zračne luke, postoji dobra prometna povezanost, ugodno je okružje za život, pa ima veliki potencijal za privlačenje ljudi s visokim kvalifikacijama.

Koje su prednosti Hrvatske u tom smislu?
– Hrvatska ima takvih gradova, poput Splita – blizu je također zračna luka, predivna je obala u blizini, otoci – te bi mjesto poput Splita trebalo moći privući ljude, i iz Hrvatske i iz inozemstva, primjerice iz država Europske unije u budućnosti. Slična je situacija s Pulom, Rijekom i Zadrom, sva ta mjesta imaju sjajan potencijal za privlačenje stranih investicija. Rijeka ima potencijal sa svojom lukom i njezinim novim objektima, novom prometnom infrastrukturom. Hrvatska je učinila i nekoliko stvari koje su atraktivne stranim investitorima – najvažnije su komunikacije, visoko kvalitetna i brza telekomunikacijska mreža, pristupnost za teretni transport, budući da je mreža autocesta velikom dijelom završena. Sada je Hrvatska mnogo pristupačnija nego što je bila prije.

U posljednje vrijeme stigle su pritužbe austrijskih, njemačkih i slovenskih ulagača zbog, kako kažu, loših uvjeta poslovanja u Hrvatskoj. Imaju li američki ulagači takva iskustva, jesu li i oni naišli na prepreke poput onih o kojima su govorili gospodarstvenici triju spomenutih zemalja?
– Mislim da se ovdje trebaju spomenuti tri područja. Jedno je pitanje je li zakonodavni sustav pravedan. Neki su ulagači imali poteškoća, primjerice slučaj BAT-a najčešće se spominje, i odustajali od investiranja zbog zakonskih prepreka da uđu na tržište. Dakle, to je područje gdje postoje neki problemi. Važno pitanje je i stupanj korupcije.

vrhunska prilika

Vrijedna lokacija uz Neretvu traži novog vlasnika, Grad Opuzen objavio natječaj

ubrzana digitalizacija

Bez njih nema ni struje ni interneta: zašto su kabeli postali najvažnija infrastruktura Europe

Mislite da je taj problem posebno izražen u Hrvatskoj?
– Ne mislim da je u tom smislu gora od njezinih susjeda. Ovdje se puno govori o korupciji, ali ne mislim da je stanje tako strašno
kako impliciraju neke statistike. Ipak, neki ljudi su imali problema da dobiju dozvole bez da plate poseban “honorar”.
To je vrlo loša situacija. Mislim da je reputacija Hrvatske lošija nego što je stvarno stanje, ali ipak to predstavlja zapreku.

Koje je treće važno područje?
– To je fiskalna situacija. U poreznom smislu Hrvatska je vrlo skupa, posebice ukupna cijena rada ovdje. Ne samo što su osnovne plaće prilično visoke, nego su i porezi na plaće visoki, porezno opterećenje i za poslodavca i za zaposlenika vrlo je visoko. Mislim da se nešto može učiniti u vezi sa zakonskim okvirom, kako bi on bio predvidljiviji i kako bi mnogo brže funkcionirao. Ključno je da se zakonsko rješenje može dobiti na vrijeme, jer postoje oni klasični slučajevi gdje pravda nije ostvarena jer je proteklo previše vremena dok je slučaj došao do suda. Nužno je da se otvori pitanje pravosuđa, razine njegove korupcije, posebice što se tiče dobivanja dozvola, jer je to izvor frustracija za strane investitore u Hrvatskoj.

Jesu li utemeljene tvrdnje nekih stranih ulagača da Hrvatska neopravdano štiti interese domaćeg gospodarstva i da strani investitori nemaju ravnopravan položaj na hrvatskom tržištu?
– Ne mislim da postoji opći dojam u europskim zemljama da se u Hrvatskoj protežiraju domaći ponuđači. Obično neke industrijske grane, poput tipično građevinarstva, osjećaju kako domaći ponuđači imaju prednost nad stranima, ali generalno, što se tiče mogućnosti ulaganja, čini mi se da u Hrvatskoj postoji opća želja da se posao dodijeli onome tko ponudi najbolju cijenu. Dobar je primjer kada je prošle godine francuski Lactalis kupio Dukat, iako je bilo jasno da ga je želio i Agrokor. Postoje, dakle, slučajevi koji demantiraju tvrdnje da postoje predrasude prema stranim investitorima. Svaka država mora voditi računa o nacionalnim interesima. Ne mislim da je Hrvatska u tom pogledu gora od nekih velikih susjeda, poput Italije, koja se u posljednje vrijeme oštro kritizira za protekcionizam. Sve velike europske države štite svoje interese. Protekcionizam je do određenog stupnja neizbježan. Mora postojati ravnopravno, fer natjecanje, ali treba imati na umu i nacionalne interese.

Utječe li pozivnica za NATO na strana ulaganja?
– Da, to je ogromna prednost. Nikada se nisam osjećao nesigurno ovdje, iako Hrvatska nije bila članica NATO-a, ali činjenica da sada postaje članicom, da se pridružuje skupini zemalja koje su razvijene, koje se međusobno podržavaju, to podiže ugled zemlje. Osim zbog članstva u NATO-u, Hrvatska će imati velike koristi i zbog toga što je članica Vijeća sigurnosti UN-a.

A kakav će biti utjecaj članstva u Europskoj uniji?
– Članstvo u EU suštinski je važno, ulazak u EU je nešto što se naprosto mora napraviti. Sama činjenica da nestaju granice, da se povezuju ljudi i da se oni slobodno kreću, to je već golema prednost, posebice za Hrvatsku s obzirom na njezin položaj. Ona može ohrabriti imigraciju visoko kvalificiranih ljudi. Ljudi u Hrvatskoj ne bi trebali brinuti o svojim zaposlenjima, nego o snazi svoje ekonomije. Hrvatska ne treba graditi tankere, jer Korejanci to mogu učiniti puno jeftinije. Treba se koncentrirati na vlastite konkurentne prednosti- Hrvatska ima odličan obrazovni sustav, obrazovane mlade ljude, odlične inženjere – to joj može osigurati svjetlu budućnost. Ako se razvije zdrava ekonomija, onda druge stvari dođu s njom – jer potrebne su i druge djelatnosti, potreban je transport, uslužni servisi i slično. Hrvatski turizam još je slabo razvijen i u budućnosti tu bi moglo biti mnogo stranih investicija. Zemlja je lijepa, obala je lijepa, odlična je infrastruktura, prvoklasno je znanje stranih jezika, ljudi su otvoreni, i ti bi se potencijali također mogli maksimalizirati.

SAD čeka ulaganje u energetski sektor

Bi li američkim investitorima bilo važno da se riješi pitanje dvostrukog oporezivanja?
– Svakako. Cijene rada ovdje su visoke zbog poreza, pa je činjenica da nema sporazuma o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja za američke građane, koji dođu ovdje pokrenuti tvrtku, veliki nedostatak, otežavajuća okolnost. To onda predstavlja ogromno porezno opterećenje za kompaniju, a ti troškovi stalno i rastu.

Energetika je područje glavnog interesa američkih ulagača u cijelom svijetu. Postoji li i dalje zanimanje za to područje ulaganja u Hrvatskoj i hoće li biti nekih konkretnih projekata u skoroj budućnosti?
– Postoje značajne mogućnosti, ali je pitanje kada će one biti realizirane. Privatizacija energetskog sektora u Hrvatskoj je značajna prilika za strane investicije i pretpostavljam da će američke tvrtke biti za to zainteresirane. Ne zna se još tajming, vrijeme kada će privatizacija biti provedena, vjerojatno to neće biti brzo, tijekom iduće dvije godine nije realno da se ona dogodi. Moguća je realizacija projekta Ethanol Osijek, postoji mogućnost ulaganja u transport plina, u naftovod koji ide prema Jadranskom moru. Prilika će biti još.