Teško je sjetiti se engleskog odgovora na prošlotjednu vijest o uhićenju Dragana Džajića zbog optužbi za prijevaru. Džajić nije samo jedan od najvećih igrača u srpskoj povijesti, već je godinama bio ugledan tehnički direktor, a zatim i predsjednik Crvene zvezde, kojeg se smatra zaslužnim za činjenicu da sredinom 1990-ih Arkan nije pruezeo klub. Nije bio samo nogometna ikona, čovjek kojega je britanski tisak nazvao Magic Dragan nakon njegove trijumfalne predstave protiv Engleske u polufinalu Europskog prvenstva 1968. godine i hvaljen od Pelea kao “najtalentiraniji nogometaš koje je ikad vidio”. Smatrali su ga i moralnim uzorom. Nije samo vodio Crvenu zvezdu do Kupa prvaka 1991. godine; nakon što je nadgledao rasprodaju cijele momčadi – što je nazvao “uspavljivanjem omiljenog kućnog ljubimca” – vodio je klub kroz ratne godine. Pa ipak, prošlog utorka, evo ga na televiziji, u trapericama i smeđoj kožnoj jakni, s lisičinama na rukama, kako ga policija vodi od bazena na kojem je liječio probleme s leđima koji su ga navodno natjerali da ode sa čela kluba 2004. godine. Bilo bi to kao da je uhićen Bobby Charlton – ali samo kad bi Charlton bio gangster i optuženi ratni zločinac. Ta vijest smučila je srbijansku javnost: zaista je došlo vrijeme da se pitamo gdje su nestali heroji. Postoje optužbe o uzimanju dijela transfera nogometaša, ali toga je uvijek bilo u klubovima u Srbiji. Puno ozbiljniji problem činio se u Partizanu sve dok krajem prošle godine nije otkriveno da je Goran Drulić podnio prijavu policiji u vezi njegova transfera iz Crvene zvezde u Zaragozu 2001. godine. Navodno je cijelu operaciju vodio Džajić. Bivši izvršni direktor kluba, Vladimir Cvetković, i tajnik Miloš Marinković, također su uhićeni. Policija je objavila da su trojica optuženi krivotvorila dokumente u kojima je prikazano da je Drulić uzeo 18 milijuna DEM od transfera. Navodno su otvorili bankovni račun na Drulićevo ime, bez njegova znanja, i na njega prebacili 6,127,104,24 funti od Zaragozine isplate, povlačeći s njega sredstva krivotvorenjem Drulićeva potpisa. Džajić je pritvoren na mjesec dana. Uhićenja su izvedena u sklopu policijske akcije protiv “ilegalnih nogometnih aktivnosti”.

Ratko Butorović, predsjednik NK Vojvodina, uhićen je prethodnog tjedna zajedno s direkorom stadiona Milanom Čabrićem i tri suca uzbog namještanja utakmica. No upravo je Džajićevo uhićeje izazvalo šok u srbijanskom nogometu. Ako je on uzimao novac, kao što se sada čini, tko onda nije? Jednako tako, ako se osoba njegova ugleda našla na udaru policije, gdje će se onda istraga zaustaviti? Najčudnija je stvar, međutim, da je četiri dana prije uhićenja Džajić nakon dugih pregovora imenovan potpredsjednikom Nogometnog saveza Srbije. To se, iskreno, čak i tada činilo neobičnim. Predsjednik Saveza, Zvezdan Terzić, nema Džajićevu veličinu i logika bi diktirala da, ako je Terzić doista na čelu saveza, Džajić bude postavljen barem za počasnog predsjednika. Možda u svemu tome nema ništa sumnjivo. Možda je doista istina da se Džajić oporavio od bolnih leđa i da se zaželio uloge u nogometnom savezu bez pritiska da bude njegov predsjednik – ali tajming sugerira da je želio zaštititi svou poziciju. Terzić – možda znakovito, a možda slučajno – napustio je Srbiju, kao i Partizanov glavni tajnik Žarko Zečević i sportski direktor Nenad Bjeković, protiv kojega se već dugo vuku optužbe za financijske malverzacije. Do kraja te akcije možda više neće biti ni jednog heroja; možda više ne bude nikoga u srbijanskom nogometu.