Zašto je Elvis bio (i ostao) tako popularan? Zašto su Mišo Kovač ili Zdravko Čolić tako popularni? Pojavili su se u pravom trenutku i lijepo pjevali. “Neki ljudi znaju stepovati, neki pucketati prstima, neki se zgodno svijaju amo-tamo. Ja uspijevam to raditi u isto vrijeme. Možda je to…” Tako je sam Elvis Presley 1956. objasnio svoje kretnje na sceni koje su se svidjele baš svima. Kao što je figurica Zlatka Kranjčara u Dinamovu dresu bila tako neodoljiva, iako nitko nije mogao objasniti zašto, pa su u Jugoplastici po istom modelu napravili i Hajdukovu figuricu: isti Kranjčar, samo bijeli dres. “Prije Elvisa nije bilo ničeg”, rekao je John Lennon. I stvarno, bio je prva rock zvijezda. Učinio je popularnim spoj countryja i bluesa, bjelačke i crnačke glazbe. Uz muziku koja je dobro odjeknula kod slušatelja, imao je i izgled iz sna svakog marketinškog radnika: tamnije puti, a ipak bijelac, mutnog glasa koji se sviđao i crncima. Neobičnih pokreta koji su asocirali na seks a ipak većinu nisu odbijali vulgarnošću. I buntovnik i fin momak. Prirodno je bio ono čemu se Michael Jackson približio plastičnim operacijama. Velika zvijezda i običan momak koji radi sve što i prosječni Amerikanac. General Colin Powell u svojoj biografiji svjedoči kako su ga jednom kao mladog poručnika na službi u Njemačkoj odveli da vidi vojnika uprljanog blatom na poligonu nakon vježbi “atomski zdesna” i “odelenje u napadu i obrani”. Rukovao se s Elvisom i taj dio Powellove karijere su njegovi klinci najviše cijenili. Onima koji traže nešto više od nabrajanja prvih mjesta na top listama i broja prodanih albuma (koji je bilo više od milijardu), Elvis je zanimljiv i zbog naglog zaokrea kojim je krenula njegova karijera. Od 1961. više ne drži koncerte, nego sljedećih osam godina samo snima filmove. Kroničarima njegove karijere jasno je da se nešto čudno događa, da zvijezda sumnja u sebe daleko više nego drugi uspješni ljudi, o običnim ljudima da ne govorimo. No da bi dokazao sebi i industriji koja ga je preuzela da je još na vrhu, vraća se televizijskim nastupima (koji su ga potkraj pedesetih i lansirali u pop-vrhunce) i dugačkoj seriji koncerata u Las Vegasu. Dokumentarni snimci pokazuju posve drugu osobu: melankoličnu, istodobno samouvjerenu i ranjivu. Kao kad gledate Mišu Kovača u disku Aurora u Primoštenu.

Dokumentarci pokazuju da je bio žrtva svog menadžera pukovnika Toma Parkera koji je istodobno zaslužan što je Elvis dobio status božanstva, kralja rock’n’rolla i superuspješnog marketinškog proizvoda. Parkerovo vođenje bio je prvi veliki uspješni projekt stvaranja unosnih zvijezda u muzičkoj industriji, koji je imao vrhunce u proizvodima kao što su Madona ili Spice Girls. Za Elvisa je pritisak bio prejak. Nekoliko puta je odlučivao da prekida karijeru, ali su ga dugovi, ugovori i financijske obaveze prema suradnicima tjerali da nastupa dalje. Neke legende kažu da je opuštanje u svijetu droge potražio već u vrijeme prve faze karijere pa onda u vrijeme vojničke službe u Njemačkoj koja je sigurno bila veliki šok za momka koji je prije toga uzletio kao meteor. U seriji koncerata u Las Vegasu i drugdje po Americi sedamdesetih unutrašnji nemir vidi se i vani. Udebljao se, frfljao na pozornici, ponekad mahnito stao mahati rukama pred umirovljenicama u publici, onda bi se srušio i iza pozornice zdvajao o svojoj sudbini i smislu života. Unatoč raznim lijekovima i drogama – ili možda baš zato – davao je snažni pečat odličnim pjesmama koje je i dalje dobivao. “In the Ghetto”, “Suspicious Minds,”, “Don’t Cry Daddy” bile su manje popularne od prepjeva “O sole mio” (“It’s Now or Never”), ali su utjecale na mnoge kasnije izvođače, poput, Nicka Cavea. A lista imitatora nikad se nije skraćivala, od japanskih tinejdžera, do Kiće Slabinca. I nakon smrti Elvis je nastavio živjeti (po tabloidu National Enquireru nikad nije ni umro) i zarađivati. Originalne pjesme vrte se na radio stanicama, obrađeni napjevi (Burning Love, A Little Less Conversation) iznova dolaze na vrhove top lista i osvježavaju zanimanje za njegovim likom i djelom. Forbes ga je godinama stavljao na listu mrtvih zvijezda koje najviše zarađuju, sve dok ga 2005. nije pretekao Kurt Cobain iz Nirvane. Tridesetgodišnjica Elvisove smrti sigurno će pripomoći da stari roker iz Tupela vrati taj primat.