‘Cloud computing’
Jedna od najzanimljivijih tema u tehnologiji posljednjih nekoliko godina je pojava “cloud computinga” (“programskih rješenja u oblacima”). O čemu je tu točno riječ i kako će to promijeniti naše živote? Dva su bitna dijela za razumijevanje ove platforme. Prvi se tiče brzine obrade i pohrane podataka koji se premještaju s individualnih računala na masivne, centralizirane računske centre. To industriji omogućuje obradu velikih količina podataka, a moć superračunala postaje primjenjiva na svakodnevnim zadacima, npr. analizi prometnih obrazaca nekoga grada kako bi se predvidjelo gdje će se pojaviti zastoji. Drugi se dio odnosi na milijarde pametnih osobnih uređaja, poput pametnih telefona i prijenosnih računala koji se mogu priključiti na centralizirani izvor preko interneta. To znači da će se i pojedinci (a ne samo kompanije i vlade) moći okoristiti ovim informacijskim “oblacima”. Kamo nas to onda vodi? Dva velika predviđanja odmah padaju na pamet. Prvo, dostupnost tolike količine informacija i mogućnosti obrade podataka po tako niskoj cijeni dovest će do novih otkrića. Javlja se mogućnost revolucije u znanosti jer će istraživači biti u prilici doći do dosad nezamislive količine podataka. I drugo, osobni uređaji postat će superpametni jer će se moći koristiti “oblacima”. Google već govori o dodavanju glasovnog prevođenja na svoje mobitele. Velike promjene izazvane “cloud computingom” neće u potpunosti zaživjeti do kraja ovog desetljeća, no bit će daleko na tom putu.

Pohlepa nije tako dobra kako smo mislili
Još u osamdesetima ekonomist Al Rappaport uhvatio je duh vremena smišljanjem novoga korporativnog cilja: maksimizacije dioničareve vrijednosti. Mjera uspješnosti uprave je ukupan prinos za dioničare za vrijeme njezina mandata. Bill Allen, Boeingov legendarni čelnik od 1945. do 1968., jedanput je opisao etiku svoje kompanije ovako: “Jesti, disati i sanjati svijet aeronautike.” Do 1998. uprava je promijenila stajalište: “Ulazimo u okruženje zasnovano na vrijednosti u kojemu su jedinična cijena, povrat ulaganja i dioničarski prinos mjere na temelju kojih će se o vama suditi”, istaknuo je Phil Condit. To se događalo u svim industrijama. Britanski ICI ponudio je uzvišen opis svojih ideala 1987. godine: “ICI teži biti vodeća svjetska kemijska kompanija… (povećavajući) bogatstvo i blagostanje naših dioničara, zaposlenika, kupaca i zajednica kojima služimo i u kojima djelujemo.” No do 1995. prijetnja neprijateljskog preuzimanja galvanizirala je menadžment, a kompanija je izjavila: “Naš je cilj maksimizirati dioničarsku vrijednost, fokusirajući se na poslove u kojima imamo tržišno vodstvo, tehnološke prednosti i kompetitivne cijene troškova.” Pod Allenom je Boeing dominirao zrakoplovnim tržištem, a pod Conditom je kompanija ne samo izgubila tržišno vodstvo nego i zaglibila u skandalima. I nova je uprava ICI-a, koja je pokušala reorganizirati poslovanje, također zakazala cijene svojih dionica koje su počele konstantno padati, da bi kompanija desetljeće poslije prestala biti nezavisan entitet. Enron, paradigma novoga korporativnog modela, spektakularno je propao 2001., a sedam je godina poslije propast Lehman Brothersa, kompanije intenzivno fokusirane na profit, gotovo srušila svjetski financijski sustav. To može biti dobra pouka za sve buduće menadžere: fokusirati se samo na profit znači riskirati da izgubite sav profit.

Raditi dulje, raditi stariji
Ovo će desetljeće stariji ljudi duže raditi, što ne iznenađuje. Naime, osim što su neke vlade (npr. britanska i grčka) povisile minimalnu dob za starosnu mirovinu, niske kamatne stope i propast mirovina s definiranim naknadama znače da mnogi ljudi u dobi od 65 godina neće imati dovoljno novca da uživaju u poznim godinama. Bit će prisiljeni raditi da spoje kraj s krajem. Zanimljivo je da bi to moglo promijeniti lice biznisa tako što bi sve više osoba moglo raditi za sebe. Nedavno istraživanje Standard Lifea pokazuje da se svaki šesti Britanac star između 46 i 65 godina nada upustiti u nove poslovne pothvate, a ne umiroviti. Ta je brojka otvaranja potencijalnih tvrtki čak 7 puta veća u odnosu na generaciju njihovih očeva, a mogla bi značiti do milijun novih tvrtki u Britaniji. Tajna oružja te grupe ljudi bit će iskustvo, znanje i veze. A vjerojatno će imati više vremena i ušteđenog novca nego sadašnji poduzetnici. Naime, današnja prosječna dob nekoga tko želi pokrenuti vlastiti biznis je 30-45 godina, što su godine uz koje se vežu mala djeca i hipoteke. Ova starija generacija s druge strane vjerojatno više neće imati takvih odgovornosti, a htjet će biti bliski s ljudima svih generacija, od kupaca preko dobavljača do partnera i zaposlenika. Postoji dobra šansa da se sljedećih godina pokrene mnogo novih biznisa. Možda će upravo 50+ generacija oživjeti gospodarstvo.

Informacija jest vrijedna
Medijska industrija proklinje izreku koju je 1984. izrekao Stewart Brand, publicist i osnivač prve online zajednice Well: “Informacija želi biti slobodna.” Mnogi se ni danas ne slažu što je time Brand želio točno reći, a i brojni pristaše “slobodne informacije” u međuvremenu su je prestali zagovarati, no ova je fraza dala intelektualno pokriće od glazbenog piratstva do stajališta da je neplaćanje vijesti nepromjenjiva kultura interneta. Još nedavno bilo je nezamislivo plaćati informacije na internetu i očekivalo se da vlasnici tih informacija pokriju troškove samo preko online oglašavanja. Danas mnogi smatraju da besplatan sadržaj izjeda medijske kompanije i riskira preopterećenje komunikacijskih mreža. Ljudi iz medijskog svijeta pitaju se zašto su se toliko dugo oslanjali samo na prihode od marketinga? Vratimo se na Brandovu izjavu u cijelosti. “S jedne strane informacija želi biti skupa zato što je vrijedna. S druge strane informacija želi biti slobodna jer trošak njezine objave postaje sve niži pa su te dvije strane u borbi. Danas jača ”informacija želi biti skupa” teza. Primjeri su brojni, od poskupljenja knjiga na Amazonu preko naplaćivanja raznih mobilnih aplikacija do naplaćivanja online vijesti na novinskim portalima. Je li pokret za besplatan sadržaj omeo industriju od razmatranja koji sadržaj se isplati platiti? Hoće li fokusiranje na sadržaj koji se plaća dovesti do poboljšanja njegove kvalitete?

Izvori energije postaju pametniji
Već danas možemo vidjeti na koje će se načine izvori energije mijenjati u sljedećem desetljeću. Na primjer, uvode se pametni brojači koji potrošačima daju detaljan pregled potrošnje energije; možete vidjeti koliko energije (i novca) trošite na pojedine kućanske aparate i na temelju toga recimo smanjiti grijanje ili rasvjetu. Sljedećih će nekoliko godina zamijeniti “glupe” brojače po Britaniji i Australiji, a snažno ih podupire i Obama. I sami aparati će postati pametni – sušilica rublja moći će se sama isključiti u vrijeme kad je struja skuplja i ponovno uključiti kad je struja jeftinija. Jasne su i prednosti svjetlećih dioda: dok stare žarulje generiraju toplinu kako bi proizvele svjetlo, LED ga stvara iz kretanja elektrona na silikonskom čipu. Rasvjeta je prirodnija, može mijenjati boju i prigušiti se u trenu. Ovo će desetljeće gradovi mijenjati uličnu rasvjetu s LED rasvjetom koja će trajati mnogo duže i moći će se prigušiti kada nema prometa, štedeći tako energiju i smanjujući onečišćenje okoliša. Budući da 20% svjetske potrošnje električne energije otpada na rasvjetu, sposobnost LED rasvjete da smanji potrošnju energije do 75% može drastično smanjiti emisiju ugljičnog dioksida. Može doći i do promjene izvora energije kod malih uređaja. Besplatna energija moći će se prikupiti iz izvora poput tjelesne topline ili radiovalova iz odašiljača za mobitele.

‘Generacija X’ dolazi na čelne pozicije
Na prijelazu tisućljeća uobičajena pravila senioriteta na poslu nekako su zaobišla radnike u dvadesetima i ranim tridesetima. Internetski bum omogućio je gomili mladih ljudi, nazivanih generacijom X, da dosegnu status i bogatstvo nevjerojatnom brzinom. Ipak, ujesen 2009. godine odjedanput se ruši iluzija – mladi su morali počinjati od najnižih stepenica. Međutim, dobra vremena opet su pred tim ljudima, danas u tridesetima i ranim četrdesetima, jer bi statistički trebali doći do vrhunca svoje karijere u sljedećih deset godina. Što to znači za korporativni život? Često doživljavani ironičnima i povučenima u vlastiti svijet, za radnike “generacije x” teško da se može reći da su pravi vođe. No prema Tamari Erickson, autorici knjige “What’s next, Gen X?”, taj nedostatak ideologije može biti prednost u rješavanju modernih izazova. Hoće li im njihov opušteni stav pomoći da se bolje nose s razočaranjima na poslu? Opasnost “generaciji X” prijeti s dvije strane: možda će se stariji, “baby boomersi”, uspjeti zadržati na poziciji moći, a već im prijeti i mlađa, “generacija Y”, koja je rasla uz digitalnu tehnologiju i koja ne poštuje hijerarhiju. Danas pogođeni krizom, no nakon oporavka ti bi mladi ljudi svojim potrebama mogli naštetiti nastojanjima “generacije X”.

Profit od boli neuspjeha
Neuspjeh je oduvijek bio fundamentalni dio tržišne ekonomije. Kada tržišta funkcioniraju, to uspijevaju zato što se nove ideje konstantno isprobavaju. Većina ih propadne. A one koje uspiju, potiskuju stare ideje. U SAD-u oko 10% biznisa nestane svake godine. Metoda pokušaja i pogrešaka mogla bi zauzeti svoje mjesto kao poslovna tehnika, a ne kao mala tajna kapitalizma. U novim tehnologija ima posebno mnogo mjesta za pokušaje i pogreške. Danas je, na primjer, jednostavno eksperimentirati s promjenama u izgledu web stranica, prikazujući razne konfiguracije raznim posjetiteljima i bilježiti rezultate u stvarnom vremenu. Google već rutinski izbacuje nove proizvode označavajući ih kao “betu”. Otvaraju se i tečajevi eksperimentiranja u poslovanju. Počinjemo se sve više upoznavati s psihologijom učenja iz grešaka. Richard Thaler, bihevioralni ekonomist, je skovao frazu “hedonističko editiranje” kako bi objasnio naviku povezivanja malih gubitaka s velikim dobicima kako bi zamaskirali bol gubitaka. Čak je proučavao i ponašanje natjecatelja kviza Uzmi ili ostavi i ustanovio da su ljudi koji su donijeli nesretne odluke počeli nerazborito riskirati. Teško je učiti iz neuspjeha ako nam on nakratko oduzima moć zdravog rasuđivanja. Kako počinjemo shvaćati zašto je proces pokušaja i pogrešaka toliko bolan, tako ćemo ga moći koristiti sve konstruktivnije. Financijska nas je kriza osvijestila da je sustav koji ne može tolerirati malo neuspjeha opasan sustav. Ideja da je neka institucija “prevelika da bi propala” nekad je zvučala smirujuće. Danas više ne.

Učiniti više s manje
Uzdizanje Kine, Indije, Brazila i drugih zemalja u razvoju u poslovnoj zajednici prati se svakodnevno. Čak i ako su neke prognoze prenapuhane, prisutnost tih država mijenja način na koji uređena gospodarstva zrelih tržišta razmišljaju. Na obzoru se pojavio val novih moćnih natjecatelja koji spuštaju cijene dobara i usluga do zapanjujuće niskih iznosa. Razvijene zemlje morat će postati učinkovitije i povećati produktivnost. Stoga će i menadžerski slogan sljedećih godina biti: učiniti više s manje. Osim kompeticije zemalja u razvoju, na tu ideju utječe i faktor ekološke održivosti: kompanije će doslovno morati proizvoditi više, upotrebljavajući sve manje energije. Tu nije riječ samo o privatnom sektoru; i duboko zadužene vlade nastojat će izvući maksimum iz radnika. Politički je bitno da se javne službe i u vremenima rezanja budžeta održavaju, čak i poboljšavaju. Je li činiti više s manje nemoguć zadatak? Ne nužno. Treba pronaći bolji način da se obavljaju stvari. Nove tehnologije omogućavaju nove pristupe, a ljudi su prilagodljivi. Pa ipak, neprestani zahtjev za proizvodnjom više s manje može završiti štetno. Kvaliteta rada pod takvim okolnostima teško će biti ravnomjerno visoka.

Odgovor za sve

Renault Captur: mali SUV skrojen za najbolje godine života

Konferencija

CROATIVA: Kreativnost kao nova snaga hrvatskog gospodarstva

Promjene na tržištu rizika
Financijska inovacija u posljednje je vrijeme postala nepristojna riječ zbog uloge hipotekarnih paketa i druge pasive – u kreditnoj i iz nje proizašloj financijskoj krizi. No ako se zapadne ekonomije žele oporaviti, financiranje će morati proizaći iz tržišta. Postojat će takvo nadmetanje za novcem da će neki projekti vjerojatno stvoriti nove inovacije kako bi privukli zajmodavce. Među tim inovacijama je transfer rizika. Robert Shiller, profesor ekonomije na Yaleu, objavio je knjigu 2003. godine kojom je predložio nove financijske instrumente za pojedince koji bi im omogućili da izbjegnu ili ograniče rizike približne onima kojima su banke, kompanije i menadžeri fondova trgovali kreditnim derivativima u prošlom desetljeću. Bojite se da vam razvoj karijere neće omogućiti željenu plaću za 10 godina? Napravite ugovor prema kojem će vam se isplatiti određena svota ako vaš prihod padne ispod utvrđene razine. Danas se ta tržišta stvaraju za velike organizacije. Uzmite za primjer “futures” ugovore o snijegu prema kojem gradovi ili kompanije bivaju isplaćeni ako snijeg bude obilniji od očekivanog. Grupa banaka, mirovinskih fondova i osiguravatelja razvija novo tržište za dugovječnost zbog rizika da će ljudi živjeti duže od očekivanog. Ne zvuči li ovo kao loša ideja s obzirom na to da je zamjena rizika stajala banke proteklih godina? Schiller ističe kako je kreditna kriza samo pokazala da se financije još moraju demokratizirati. Kriza se pojavila jer principi upravljanja financijskim rizikom nisu bili primijenjeni na najširu moguću populaciju.

Dostave u trgovine
Kao što je pojava samoposluge preoblikovala fizički izgled trgovine u prošlom stoljeću, isto će im u ovom učiniti online kupovanje. Internetska kupnja već je konkurencija trgovinama, a sada će ih preoblikovati. U Wal-Martu se više od 40% online narudžbi šalje u lokalne trgovine jer kupci izbjegavaju troškove i vremensku nepouzdanost kućnih dostava. Štoviše, testiraju se i opcije podizanja robe “drive-through”, a trgovine se redizajniraju kako bi sprijeda uključivale pultove za robu. Sears Holdings otišao je korak dalje. Otvorili su pokusnu trgovinu kod Chicaga nazvanu MyGofer, čije četiri petine površine otpadaju na skladište, a peta je otvorena za kupce koji tamo mogu podignuti prije naručene artikle ili upotrijebiti računalne terminale za naručivanje robe iz skladišta. I ostali lanci poput Tesca i K-marta okreću se ovakvom poslovanju, a među analitičarima su se pojavile špekulacije da bi Amazon jednom mogao postaviti lokacije za podizanje naručene robe. Web će također promijeniti sadržaj polica. Kupci u trgovinama oboružani pametnim telefonima moći će dobiti uvid u cijene konkurentskih prodavaonica, osim ako ne traže artikal vezan uz samo jedan lanac. Stoga će biti sve veći pritisak na trgovcima da sklope selektivne dogovore s vodećim brendovima ili da razviju vlastite verzije svega.