Fantastična reklama za popularno hrvatsko pivo “Ja bih to bolje” najbolje oslikava mentalitet Hrvata, koji su u pravilu skeptični prema novome koje donose i razvijaju njihovi ljudi. Jedan od onih koji su itekako osjetili taj mentalitet je Vjekoslav Majetić, inovator i osnivač danas globalno poznatog DOK-ING-a, koji se bavi razvojem i proizvodnjom robotiziranih sustava posebne namjene, odnosno stvorio je veliki kopneni dron na kojeg mnogi svjetski proizvođači žele nadograditi svoje naoružanje.
Taj je simpatični Zagrepčanin uvijek bio ispred vremena i znao je prepoznati pravi trenutak i svoje vizije pretvoriti u uspjeh.
Partnerstvo s njemačkim Rheinmetallom samo je zadnja u nizu potvrda tih Majetićevih karakteristika, kojom se DOK-ING-u otvaraju vrata za daljnje jačanje i razvoj. No, niti taj događaj nije kod svih naišao na odobravanje, jer neki drže da je upravo došlo vrijeme kada zbog ratova i sve većeg naoružavanja DOK-ING ima priliku rasti sam.
Majetić je za svoje “čedo” racionalnim i dugoročnim ipak ocijenio i odabrao put daljnjeg dizanja uz oslanjanje na strateškog partnera. I to samo u jednom, trenutačno najpropulzivnijem segmentu poslovanja, onome u obrambenoj industriji.
Sam Majetić taj je pristup već ranije dao najaviti izjavom u jednome od intervjua prije nekoliko godina kazavši kako za ekspanziju kakvu priželjkuju u DOK-ING-u nema osnova bez jakog partnera.
Već i prije zaključenja ugovora s Rheinmetallom rast kompanije odvijao se dvoznamenkastim stopama. Samo prihodi u pet godina podigli su se s 15,9 milijuna eura u 2020. na 61,7 milijuna u 2024. Više nego udvostručen je u tom razdoblju broj zaposlenih, sada ih je oko 250, tvrtka je visokoprofitabilna (u 2014. neto dobit prelazila je 11 milijuna eura), a EBITDA s 2,3 milijuna u pet godina porasla je na 13,7 milijuna eura.
Analitičari DOK-ING godinama ističu kao tržišnog lidera s visokim neto profitnim maržama (18,24 posto u 2024.), no i po drugim bitnim kriterijima je ispred tvrtki iz sektora. Podaci za 2025. još nisu objavljeni, s tim da valja voditi računa da će zbog razdvajanja koje je provedeno lani biti teže komparirati. Sigurno je, pak, da je posla i prihoda bilo osjetno više.
Vjerojatno bi veći broj poduzetnika ili onih koji gledaju sa strane odlučili za neki drugačiji oblik suradnje s Rheinmetallom, no Majetićev je stav, kako nam je nedavno rekao u intervjuu za Poslovni dnevnik, bio upravo potaknut željom da osigura budućnost za zaposlenike i poslovanje uz veći obim aktivnosti i još jaču reputaciju.
“Bez jakog strateškog partnera DOK-ING bi se i dalje s mukom morao dokazivati na svjetskom tržištu, mada smo broj jedan u poslovima koje radimo”, Majetićev je stav.
Za ulazak Rheinmetalla DOK-ING je prethodno prošao veliku transformaciju i razdvajanje u tri poduzeća – DOK-ING Rudarstvo, DOK-ING Sigurnost i obrana i DOK-ING Energo. Te tri tvrtke na određeni način zaokružuju i faze kojima se odvijao razvoj kompanije, koja ove godine inače obilježava i svoj 35. rođendan.
A sami počeci vezani su uz ideju proizvodnje strojeva na daljinsko upravljanje kojima bi čovjek mogao biti zaštićen u smrtno opasnim uvjetima. Majetić je i sam imao iskustvo pirotehničara, što je i potaknulo misiju stvaranja strojeva za razminiranje. Prvi robot za uklanjanje zaostalih minsko-eksplozivnih sredstava izrađen je 1995., a 1997. MV-1 sustav s kojim je ozbiljnije i krenula aktivnost DOK-ING-a u humanitarnom razminiranju. U Hrvatskoj je upravo ove godine okončano razminiranje uz pomoć DOK-ING-ovih strojeva, koji su u međuvremenu i broj jedan na svjetskoj razini, na kojemu uvjerljivo dominiraju.
Početkom 2000-ih DOK-ING iskoračuje s novom revolucionarnom inovacijom i proizvodnjom električnih i daljinski upravljanih sustava za rudnike. Ukratko, strojevi izuzetno niskog profila, visoki su tek 65 centimetara, koji su pogonjeni na struju pa bez buke omogućuju rudarenje u iznimno uskim hodnicima u koje su se dotad mogli zavlačiti samo ljudi. U rudarskoj industriji reći će da su im oni donijeli novu eru, smanjili troškove, no još važnije, DOK-ING-ovi strojevi i u rudnicima čuvaju ljudske živote potvrđujući kompanijski moto koji ga na svjetskoj razini čini prepoznatljivim – “Don’t send a man to do a machine’s job’ (“Ne šaljite čovjeka da obavi posao stroja”).
Majetić je uvijek ustrajavao na percepciji DOK-ING-a kao tvrtke čija proizvodnja ima civilnu namjenu, te ne želi ići u vojne programe. To, kako nas je u jednom ranijem intervjuu uvjeravao Majetić, DOK-ING neće raditi.
“On je tu da pomogne ljudskom rodu, a nešto ofenzivno nećemo raditi, jer mislimo da to nije u duhu firme”, bio je uvjerljiv, premda je DOK-ING surađivao s vojskama, hrvatskom, ali primjerice i američkom, pa i ruskom, ukrajinskom, kineskom… DOK-ING-ovi visokotehnološki sustavi, bila je politika kompanije, neće se koristiti za ofenzivna djelovanja, nego samo za zaštitu ljudi i imovine, u vatrogastvu, u uvjetima kemijske, biološke ili nuklearne opasnosti.
No, situacija se na globalnoj razini dramatično mijenja i kao i kod nekih drugih inovativnih poduzetnika, poput Orqe, civilnu namjenu zamjenjuje vojna. Europa se s ratovima u Ukrajini i na Bliskom istoku počinje vraćati svojoj obrambenoj proizvodnji, a i u DOK-ING-u prepoznaju da je došao trenutak da se njihovim robotskim sustavima zamijeni čovjeka i na ratištu. Sam Majetić to ilustrira riječima ‘bolje da strada stroj nego čovjek’.
DOK-ING-ova besposadna platforma na gusjenicama Komodo izazvala je izuzetan interes kojom su poželjeli najveći igrači u obrambenoj industriji nadograditi svoje oružane sustave, odnosno koristiti Komodo kao besposadni nosač za svoje strojnice, topove i rakete. Taj prvi borbeni spoj na Komodu ostvaren je sa slovenskom tvrtkom Valhalla Turrets iz Ljubljane. Slovenska tvrtka je razvila borbenu stanicu Mangart 25, s protuzračnim i protudronskim topom i projektilima, te radarskim sustavom, koji je uspješno spojen na DOK-ING-ov Komodo i predstavljen je na prošlogodišnjem Eurosatoryju u Parizu.
Bez partnera potražnju koju je izazvao iz svojih pogona na Žitnjaku DOK-ING sam ne bi mogao iznijeti, a njemački gigant Rheinmetall bio je, kako i sam Majetić priznaje, najbolji kojeg se može poželjeti. Nije Rheinmetall bio jedini koji je pokazao interes povezati se s DOK-ING-om, spominjalo se u određenim krugovima da se razgovara s američkim i izraelskim tvrtkama, interesa je navodno bilo i od nekih investicijskih fondova, no vlasnik DOK-ING-a je odabrao Rheinmetall. Njihove potrebe i interesi su se podudarali i nadopunjavali, ali su se ‘kliknuli’ i oko načina realizacije partnerstva. Rheinmetall će postati vlasnik 51 posto udjela u DOK-ING-u, u dijelu u koji je ‘smješten’ obrambeni dio poslovanja, a ostale segmente zadržava Majetić u potpunom vlasništvu. No, Majetić ostaje uključen u razvoj DOK-ING-ovih strojeva, s tim da upravljanje vodi već ranije postavljeni domaći menadžerski tim. On sam će, pak, voditi projekte u energetici i kružnom gospodarstvo, kojima se DOK-ING posvetio posljednjih pet godina.
Kapital ostvaren od transakcije s Rheinmetallom dijelom Majetić, naime, namjerava usmjeriti upravo u razvoj još jednog inovativnog pothvata, DOK-ING-ov projekt termokemijske obrade otpada i proizvodnje energenata iz otpada. Razvijeno je postrojenje koje termokemijskom obradom bez kisika pretvara nereciklabilni organski otpad, poput otpadnog mulja, plastike i tekstila, u zeleni vodik, to gorivo budućnosti. Pritom se još stvara i čvrsta komponenta koju se može koristiti kao industrijska sirovina. Projekt je u testnoj fazi, no Majetić se nada potpori i vjeruje u potencijal komercijalizacije i tog projekta.
Do sada kreativni vlasnik DOK-ING-a nije uspio samo s jednim projektom, za koji će reći i da mu je možda najdraži, a to je električni auto. Da, u Zagrebu se u DOK-ING-u puno prije Mate Rimca razvio i proizvodio električni auto, točnije njih četiri. Premijerno predstavljanje DOK-ING-ov automobil imao je na međunarodnom sajmu automobila još prije 16 godina, a službena testiranja pod imenom Loox prošao je 2012. Bilo je to, reći će i Majetić, puno ispred svog vremena. No, za financiranje proizvodnje i proboj na tržište ulagača nije bilo za novog ‘igrača’ iz Hrvatske, nije bilo ni novca iz EU, pa iako je bilo interesa za njegove automobile, DOK-ING nije nastavio s projektom. Procijenjeno je da nipošto ne treba riskirati i dovesti u pitanje postojeću proizvodnju, ali rješenja iz tog projekta korištena su u robotskim sustavima. Automobili, pak, više nisu u strateškim planovima kompanije.
Vlasnik DOK-ING-a nikad se nije bojao oslanjanja na partnera u razvoju tvrtke. Već na samom početku, kada se počeo dizati, a bilo je to još u fazi kada se radilo u garaži, u suvlasništvo je pustio američki investicijski fond SEAF, koji je s ulaganjem 50 tisuća dolara ušao i u vlasništvo, budući DOK-ING u to vrijeme nije imao drugog osiguranja povrata uloženog novca. Kasnije će Majetić reći da je to bilo ključno za razvoj DOK-ING-a i donijelo novac za prve izvozne poslove. Činjenica da se pojavljuje kao hrvatsko-američka tvrtka otvarala je vrata.
“To je bila najpametnija stvar, da sam prihvatio tog investitora, mada nisam znao što sve to nosi”, reći će nakon svega Majetić. Još prije nekoliko godina kada smo razgovarali za Poslovni dnevnik osnivač DOK-ING-a potvrdio je da razmišlja o opciji novog ulaska kapitala.
Izlazak na burzu nije se činio prvim izborom, bio je skloniji puštanju investitora, istina s manjim udjelom nego je dogovoren s Rheinmetallom. No, najvećim dijelom i nakon ulaska njemačkog kapitala DOK-ING ostaje obiteljska tvrtka. Nije poznato kakvi su dogovori partnera oko budućih odnosa u vlasničkoj strukturi, ako neki partner odluči izaći ili prodati udjel. Prema najavama, Rheinmetallov ulazak pokrenut će proširenje kapaciteta i nabavu novih robotskih strojeva za proizvodnju, otvaranje i novih radnih mjesta, a može se čuti da se Majetić nada učetverostručenju proizvedenih Komoda. Trenutačno ina oko 250 zaposlenih, a procjene su da bi za godinu dana moglo biti i više od 300.
