Hrvatska investicijska grupacija BOSQAR INVEST u utorak je obavijestila javnost o konačnim rezultatima provedbe sekundarne javne ponude (SPO) novih dionica. Tijekom razdoblja ponude od 1. do 15. lipnja ulagatelji su upisali ukupno 6.979.765 novih dionica, u iznosu od 177,99 milijuna eura, pa je tako riječ o najvećoj sekundarnoj ponudi dionica na hrvatskom tržištu kapitala te jednom od najvećih prikupljanja kapitala u Hrvatskoj uopće. Nove dionice upisalo je 5453 malih ulagatelja te 26 kvalificiranih ulagatelja. A kako je jedna hrvatska kompanija od izlaska na burzu izrasla u grupaciju koja posluje u 27 zemalja, zašto je išla u prikupljanje novog kapitala i kakvi su planovi s Mlinarom, Panvitom i PIK Vrbovcem, kao i brojnim drugim temama, razgovarali smo nedavno u podcastu “Poslovni svijet s Ilijom Jandrićem” s predsjednikom Uprave Bosqar Investa Darkom Horvatom, koji ističe da se Bosqar Invest iz jedne poslovne vertikale razvio u platformu s tri poslovne vertikale. “Na kraju prvog kvartala ove godine ostvarili smo 750 milijuna eura prihoda, ostvarujemo 100 milijuna eura EBITDA -e. Uz to, naša dionica je u zadnjih šest i pol godina od IPO-a rasla iznad 700 posto, točnije 792 posto i zato smo smatrali da je sada pravi moment da i građani i mali investitori i zaposlenici postanu dio rasta naše grupacije. Tako da je to bio poziv tržištu da postane dio naše priče”.
Spomenuli ste razvoj u tri vertikale. Možete li nam malo reći o svakoj? Tehnološka je Mplus, prehrambena je Future Food, a imate i vertikalu za ljudske resurse…
Naš razvoj je išao u tom smjeru da vjerujemo da svaka industrija na koju smo se fokusirali pokušava zadovoljiti stalnu potražnju koja postoji za tim uslugama. Za prehranom uvijek postoji potražnja, ona će se vjerojatno kroz budućnost mijenjati, ali neće nestati. Onda tehnologija, posebno eksternalizacija i digitalizacija poslovnih procesa. Tu je Mplus postao globalna kompanija. Krenuo je iz Zagreba prije 10 godina kao tvrtka od tri milijuna eura. Danas radi na 17 tržišta i ostvaruje oko 260 milijuna eura prihoda, posluje iz Amerike, Europe, Južne Afrike, Turske. Mislimo da smo iz neke domaće priče stvorili regionalnu kompaniju koja radi na međunarodnom tržištu. Zašto vjerujemo da i ta vertikala zadovoljava stalno potražnju? Kompanije uvijek žele biti efikasnije. Žele više uštedjeti, imati bolji pristup korisnicima i vidimo da je tu Mplus jedna od kompanija koja može zadovoljiti potražnju. A zadnja je HR vertikala za koju vjerujemo da može zadovoljavati stalnu potražnju za dobrim talentom. Iako imamo prilike vidjeti stalne demografske promjene na tržištu rada, vjerujemo da potražnja za dobrim radnikom nikad neće nestati.
Zašto vam je fokus bio na tome da dobijete građane, obične dioničare, a ne samo institucionalne investitore?
Koliko znam, ovo je bila najveća ponuda na Zagrebačkoj burzi na hrvatskom tržištu kapitala izuzmemo li one prve privatizacije Ine i Hrvatskog Telekoma. To nije samo najveći SPO, nego i najveća ponuda dionica na Zagrebačkoj burzi. Mi vjerujemo da tržište kapitala ne treba biti rezervirano samo za institucionalne investitore, nego da treba imati neku širu društvenu dimenziju. Želim reći da Hrvatska i regija trebaju imati više kompanija koje mogu internacionalizirati svoje poslovanje i da u tom daljnjem rastu kompanija mogu sudjelovati građani. Institucionalni investitori mogu donijeti stabilnost i profesionalni okvir, dok neka šira baza ulagatelja građana može dati dodatnu snagu kroz veći broj investitora koji vjeruju u strategiju i žele biti dio rasta određene kompanije. U ovom slučaju naše.
U vertikali Future Food imate uistinu velike ambicije. Koliko je javna ponuda bila povezana s preuzimanjem PIK-a Vrbovec?
Javna ponuda bila je fokusirana na daljnji razvoj grupe te na ulaganja u grupu u sve tri vertikale, uključujući i akvizicije kojih je dio i završetak transakcije s PIK Vrbovcem koji je jedna od bitnih slagalica u našem mozaiku. Da, mi želimo složiti regionalnu prehrambenu kompaniju koja se bavi i poljoprivredom i proizvodnjom i distribucijom i maloprodajom. Ne pokušavamo napraviti skup kompanija koje rade nezavisno, nego bi kroz simbiozu i sinergiju svaka kompanija imala svoju ulogu u toj poljoprivredno-prehrambenoj platformi koju pokušavamo napraviti. Ona već postoji kroz Panvitu i Mlinar, dok bismo s PIK-om Vrbovec dobili snažan brend, prisutnost na tržištu, iskusne ljude i tako upotpunili našu poljoprivredno-prehrambenu platformu i napravili od nje regionalnog lidera u prehrambenoj industriji.
No, ako PIK Vrbovec nije uspio ostvariti puni potencijal unutar Fortenove, zašto mislite da ćete to uspjeti vi u Bosqaru?
Kao što sam rekao, oni imaju sve preduvjete da postanu još bolji i veći. Danas se prehrambena industrija ne može fokusirati samo na jedno tržište ili jedan prodajni kanal. Mislimo da kroz distribucijsku mrežu i logistiku i maloprodaju, što će sada biti sve dio te poljoprivredno-prehrambene vertikale Future Food, možemo doprinijeti daljnjem razvoju PIK Vrbovca. Danas poljoprivredno-prehrambena industrija zahtijeva i agilnost i brzo odlučivanje, izvoz novih proizvoda, novih grupa proizvoda. Zato mislimo da kroz naš pristup koji smo imali u drugim kompanijama možemo dati dodatnu vrijednost i ubrzati rast PIK-a Vrbovec u sklopu cijele Future Food vertikale.
Kako bi izgledala ta regionalna prehrambena grupacija?
Ona je već u nastanku, i s Mlinarom i s Panvitom. Ovo bi dalo samo dodatnu snagu. Kompanija bi onda imala oko 4800 zaposlenika, ostvarivala bi više od 600 milijuna eura prihoda i bila bi značajna u regiji, s tendencijom daljnjeg izvoza i daljnjeg razvoja novih proizvoda. Cilj je poduzetnički pristup, decentralizacija i brzina odluka, novi proizvodi koje potrošači žele i koji će doprinijeti, posebno u premium segmentu, većoj profitabilnosti i većoj vidljivosti na tržištu.
Kad danas gledate Mlinar, otprilike godinu dana nakon što ste ga preuzeli, jeste li dobili ono što ste očekivali?
Mislim da smo dobili i više. Kompanija je prošla kroz neka izazovna vremena u vrijeme korone kada je cijeli maloprodajni dio lanca u Mlinaru bio u nekom defanzivnom momentu. Oni su se od 2021. godine do danas digli sa 16 milijuna na 60 milijuna eura operativne dobiti. Znači, u pet godina su stubokom promijenili kompaniju. Imaju izvrstan menadžment koji vlada temom i točno zna što treba raditi. Sljedeći koraci sada će vjerojatno biti povećanje proizvodnje, nove tvornice bureka i pizza, kao što je nedavno i najavio predsjednik Uprave Mladen Veber. A bit će širenja i kroz potencijalne akvizicije. U pet godina organski su narasli više nego dvostruko, upravljaju maloprodajnim lancem s više od 300 dućana te imaju model zatvaranja-otvaranja dućana prema željama i potrebama zadnjeg korisnika i kupca. Vjerujemo da je sada ta kompanija spremna na internacionalizaciju, daljnji razvoj izvan regija u kojima trenutačno posluju, a to su Hrvatska, Slovenija i Srbija.
U Sloveniji imate Panvitu. Istaknuli ste da je tu temelj ideje “od polja do stola”. Koliko je ta vertikalna integracija u prehrambenom lancu važna u vrijeme kad možda češće dolazi do poremećaja u opskrbi?
Mislimo da smo u zadnjih nekoliko godina imali prilike vidjeti da je sigurnost opskrbnog lanca postala strateški važna. I upravo zato je Panvita, kao jedna od rijetkih vertikalno integriranih prehrambeno-poljoprivrednih kompanija u regiji, bila izvrstan temelj za Future Food koji želimo izgraditi. Mislimo da kroz Panvitu možemo dobiti sve one dijelove lanca koji njoj nedostaju, ili dijelove lanca koji mogu nadopuniti dalje Panvitu. Kao što je Mlinar s maloprodajom, svojom distribucijom i svojim brendom i prisutnošću na tržištu, tako i PIK Vrbovec sa svojom logistikom, znanjem te brendom starim oko 100 godina. To su sve brendovi koji dugo postoje na tržištu, koji su prepoznati i zajednički mogu činiti puno više nego pojedinačno.
Potvrdi li se akvizicija PIK-a Vrbovec, koliko će onda vrijediti vaša prehrambena vertikala?
Teško je u ovom trenutku govoriti o vrijednostima. Nama je cilj imati kompaniju, platformu, kako hoćete, koja je sposobna brzo reagirati na tržišne potrebe i koja može dugoročno stabilno rasti zajedno s PIK-om. U potencijalu bi s PIK-om kompanija trebala imati oko 640 milijuna eura prihoda i trebala bi biti regionalni lider u prehrambenoj industriji. Koja će to biti vrijednost, ne znamo, ali mislimo da tržište prepoznaje smjer u kojem idemo i način na kojim želimo stvoriti dodanu vrijednost.
Nedavno ste u jednom intervjuu usporedili Bosqar Invest s Adrisom, a globalno čak i s Berkshire Hathawayom. Koliko je to realno i što ste time htjeli poručiti?
Nisu to iste vrijednosti, isti momenti niti je isti povijesni načini razvoja kompanije. Poanta je bila u logici razmišljanja da sve tri kompanije, uključujući i nas u tom triju, stvaraju dodatnu vrijednost. Adris je poduzetnički nama najbliži. Upravljaju s kompanijama, ostvaruju stalne prinose, agilni su, a decentralizacija odluka u operativnom vođenju kompanija je prisutna i bitna da bi se odluke mogle donositi brzo i da bi se moglo reagirati na tržišne promjene koje su relativno stalno prisutne. I bit će još brže i još intenzivnije.
Po čemu se Bosqar razlikuje od klasičnih private equity fondova?
Ulažemo u kompanije i industrije za koje vjerujemo da postoji dugoročni stabilni rast. Znači, za razliku od fondova, nemamo vremenski horizont trajanja. Ulažemo da bismo stvorili veću vrijednost koja će trajati desetljećima. Možda zvuči prepotentno, ali zaista nemamo okvir da moramo financijski restrukturirati 5, 6, 7, 8 brojeva i izaći s nekom marginalno većom ili puno većom vrijednošću. Zato smo izlistani na Zagrebačkoj burzi i zato smo vjerovali da se naša baza investitora može proširiti i da dugoročna održivost našeg modela postoji, a da je otpornost na rizike jako niska.
Mplus je nedavno kupio kompaniju u Južnoj Africi. Kako je do toga došlo?
Moramo se prilagoditi mogućnostima svakog tržišta. Ako klijenti posebno traže neke govornike stranih jezika i ako to na našim lokalnim tržištima u regiji ili na ostalim tržištima gdje smo prisutni ne možemo zadovoljiti, mi se moramo proširiti. Za jednog klijenta kojeg smo nedavno dobili, za rast od 300 radnih mjesta u jednom smo danu dobili 14 tisuća prijava. Kompanija mora postati agilna i mora zadovoljiti klijenta te na kraju korisnike. A Južna Afrika je sada možda i globalno jedno od središta izvornih govornika engleskog jezika.
Što ste točno u Južnoj Africi kupili?
Firmu koja se također bavi eksternalizacijom poslovnih procesa i sad je dio Mplusa. Zajedno s našom AI tehnologijom pokušava nadomjestiti nedostatak resursa i tehnologije u tim dijelovima svijeta dolje.
Postoji li neka granica, veličina nakon koje ćete reći “u redu, ovo je dovoljno, idemo se fokusirati isključivo na integraciju postojećih kompanija”?
Sam rast ne mora nužno značiti i rizik. Mi smo u zadnjih četiri godine rasli prosječno 50 posto godišnje. To je možda intenzivno i možda ljudi misle da se kupuju prihod i EBITDA, a ustvari sa svakom akvizicijom mi unaprijed znamo koji joj je smisao i što od nje želimo. Kad gledamo kroz povijest akvizicije koje smo imali, svaka je materijalno rasla nakon našeg preuzimanja. Mi zapravo ne kupujemo prihod i tu EBITDA-u ili operativnu dobit, nego kupujemo mogućnost daljnjeg rasta cijele grupe. Većina kompanija, ovisno o industriji o kojoj govorim, rasla je dvostruko. Primjerice, u prehrambenoj vertikali, Future Foodu, u prvom kvartalu ove godine najveći rast su ostvarile i Panvita i Mlinar. I to ne kroz akvizicije, nego kroz organski rast. Tako da optimizacijom troškova, upravljanjem kapitalom, tim poduzetničkim duhom u kompaniji pokušavamo rast učiniti mogućim. Na taj način niti jedna nova kompanija, niti jedno novo tržište ne predstavlja rizik, nego zapravo znači smanjenje rizika, jer smo diverzificirani kroz tri industrije, radimo na 27 tržišta i ne ovisimo niti o jednom klijentu.
Pratite i trendove razvoja digitalne tehnologije, pa ste osnovali i tvrtku GRAIA – za umjetnu inteligenciju. Čime se ona bavi?
Daje rješenja u poslovnim procesima, ubrzava ih, čini vjerojatno točnijim te na kraju čini i Mplus kao vlasnika brenda i klijente profitabilnijim i učinkovitijim. I tu se vraćamo na onu tezu zašto vjerujemo da imamo industrije za kojima vlada stalna potražnja. Zato jer svi žele biti učinkovitiji, brži i kvalitetniji.
Koliko umjetna inteligencija već sada mijenja vaše poslovanje?
U poslovnoj vertikali Mplusa, to jest eksternalizaciji poslovnih procesa, kao i tehnološkim procesima, ona ubrzano mijenja kompaniju. Kompletno se mijenja pristup poslovanju i na taj način transformirajući samu kompaniju, razvijamo alate s kojima možemo pomoći i klijentima na tržištu. Smatramo da će umjetna inteligencija ući vjerojatno u sve industrije i sve poslovne procese, samo je pitanje brzine promjene. A brzina promjene najviše ovisi o ljudima. Danas na globalnom tržištu 70 posto AI projekata ili procesa koji se ubrzavaju s umjetnom inteligencijom propadne. Ili je previše generički proizvod ili ljudi pružaju otpor promjenama ili krajnji korisnici ne žele tu promjenu tako brzo. Ali promjena dolazi, negdje brže, negdje sporije, a i dalje o odlukama ljudi ovisi kako će to brzo ići.
Vidite li Bosqar jednog dana, možda i uskoro, kao kompaniju koja vrijedi više od milijardu eura?
Teško je govoriti o vrijednostima. Pokušavamo stvoriti sustav koji je održiv i može dugoročno rasti, koji stvara vrijednost kontinuirano. Nastavimo li s ovim tempom, vjerojatno je da će se to dogoditi, ali u kojem trenutku, teško je reći.
Koliko ste kao predsjednik Uprave autonomni u odlukama o akvizicijama ili budućnosti kompanije? Koliko u odlučivanju sudjeluju i osnivači, suvlasnici, gospodin i gospođa Orešković?
Autonomnost je bitna i postoji do određene razine. Kad su to neke akvizicije ili promjene koje materijalno mijenjaju kompaniju, bilo da su to prihodi, broj novih ljudi ili neki novi proizvodi, konzultiramo sve suvlasnike.
