Blagdani su u Bruxellesu počeli ranije nego inače. Praznično je i veselo. U uredima Europske komisije ovih se dana zasigurno priprema pismo zahvale ministru Ivanu Vrdoljaku. Komisija je tražila sve članice da pošalju što kraći popis područja u kojima se žele specijalizirati kako bi se Unija mogla koordinirano razvijati.

Strah je bio velik da će sve članice željeti isto: subvencionirati one industrije koje stvaraju najveću dodanu vrijednost, najbrže zapošljavaju i interesiraju mlade, privlače investicije, rastu po prihodima i po izvozu. To se zamalo i dogodilo. Gotovo svih 17 članica, koje su dosad predale svoju Strategiju pametne specijalizacije, u njoj je navelo da žele biti šampioni u razvoju novih tehnologija, ICT-a, industrije 4.0, baviti se svemirom i kreativnim industrijama. Svi osim Hrvatske i Cipra.

Samo za teškaše
Resor ministra Ivana Vrdoljaka u Komisiju je, bez javne objave, poslao potpuno drugačiji prijedlog. Traži od Bruxellesa zeleno svjetlo da se Hrvatska vrati prirodi i društvu i na to potroši subvencije iz EU fondova teške više od dvije milijarde kuna! Nije da se ubuduće u Hrvatskoj neće smjeti razvijati i veliki biznis s ICT tehnologijama, ali iz strategije koju je poslao Vrdoljakov resor trenutačno najuspješnijim ICT tvrtkama u hrvatskom vlasništvu bolje je da to rade u inozemstvu ako žele zadržati fokus na svoje temeljno poslovanje. Dovoljno je da odu, makar i u Sloveniju i Mađarsku.

Naravno da se ostavio prostor da se nešto od ICT razvoja radi i u Hrvatskoj. Ako se baš mora, onda to dolazi u obzir jedino ukoliko se uklapa u planski određena područja koja su odabrali Vrdoljakovi birokrati: u prometu i mobilnosti, energiji i održivom okolišu, sigurnosti, bio-ekonomiji, zdravlju i kvaliteti života te “agro-hrani”. Ukoliko vam nije jasno što znače ti pojmovi, niste jedini. Sugovornici iz nekoliko ministarstava, uz molbu da ostanu anonimni, ukazali su mi na činjenicu da je riječ o jedinim sredstvima iz EU fondova koje će moći koristiti velike kompanije u Hrvatskoj. Vjerujem da će vam to pomoći u prijevodu spomenutih termina na hrvatski jezik. Logično je da se srce ministra gospodarstva mora rastopiti na molbe velikih kompanija. Ne bi bilo u redu da nije tako.

Međutim, činjenica da pri tome nije našao potrebu da uz teškaše ugura i jednu novu nadu, poput ICT-a, ukazuje na kvalitetu popisa njegovih prioriteta. Posebno stoga, jer je posao odrađen kirurški precizno. Kroz kreativno osmišljenih šest područja iz natječaja za obilne subvencije Ivan Vrdoljak nepogrešivo je isključio takoreći sve globalno uspješne ICT tvrtke u hrvatskom vlasništvu. One sad imaju izbor: gledati kako ih konkurencija iz Slovenije, Mađarske, Češke i drugih članica Unije tržišno gazi na krilima obilnih i legalnih državnih subvencija ili mogu poslušati Vrdoljakove birokrate i početi se baviti drugim IT poslovima što će ih stajati dodatnih ulaganja, vremena i tržišne pozicije i sve to s neizvjesnim ishodom. Ili će, najjednostavnije, odabrati treću opciju i iseliti biznis iz Hrvatske.

Osjetljiv dokument
Zato ne bi bilo neobično da Ivan Vrdoljak za koju godinu postane ministar kojeg ćemo pamtiti po tome što je najviše pomogao hrvatski ICT izvoz. Ministar koji je iselio najbolji dio hrvatske IT industrije. Europskoj komisiji, koja priželjkuje specijalizaciju na razini Unije, zato je njegova Strategija pametne specijalizacije RH jedan od najljepših novogodišnjih poklona. Razvoj ICT-a Komisija može koncentrirati u bogate zapadne zemlje, a one siromašnije, poput Hrvatske, prepustiti suncu, moru i poljima. Mladima će stvarno preostati da budu kuhari, konobari ili se odsele. Po ministarstvima se šapuće da nije da EK nije mogla računati na ovakav razvoj događaja. Navodno je prilikom izrade strategije neobavezno komentirala da Hrvatskoj neće proći ICT kao prioritetna vertikala. Istina ili predizborno podmetanje, teško je reći.

No, ukoliko je Komisija na taj način uistinu pripremila teren u resoru ministra Ivana Vrdoljaka, to zapravo ne čudi. Bilo je mnogo pokazatelja da bi tamo jedna takva ideja mogla pasti na plodno tlo. Primjerice, to se ministarstvo pravdalo da nije objavilo Industrijsku strategiju ma svojim internetskim stranicama, iako ju je podržala Vlada i usvojio Sabor, jer je to “osjetljiv” dokument. Sada je jasno što je bilo osjetljivo. Ta strategija je prvi službeni strateški dokument u kojem je država IT industriju prepoznala kao pokretača gospodarstva. U Vrdoljakovom resoru i sada su uvjereni da su u pravu. Slažem se s njima da je smisao pametne specijalizacije da se sve industrije usmjeri prema zajedničkim nacionalnim ciljevima.

No, prepuštam vama da prosudite koja od dvije opcije može rezultirati rastom gospodarstva. Ona u kojoj tjerate magarce da trče poput konja ili ona u kojoj konje namagarčite!? Kad već taj izbor nije pitanje analize ekonomskih pokazatelja već osobne preference, osobno smatram da je bolje tjerati magarce da trče poput konja. Postojeće velike tvrtke u Hrvatskoj imale su priliku provesti transformaciju posljednjih 25 godina. Nisu. Ne treba ih zbog toga uništiti, iako se ne bih iznenadio da poneku zatekne sudbina Nokije, ali svakako ih ne treba hraniti subvencijama. U Hrvatskoj smo dobili nekoliko novih industrija koje rastu, otvaraju radna mjesta i bilježe sve veći izvoz. Njima treba dati priliku, a ne od njih raditi magarce.

štedi vrijeme i novac

Rješenje koje mijenja pravila inventure – više nema kaosa ni stresa!

INSPIRACIJA IZ PRIRODE

Šibenik pokazuje da je formula za dobre ideje jednostavnija nego što mislimo

Tužna čestitka
Konačno, groteskno je da hrvatski birokrati, koji ne znaju kako povećati vlastitu produktivnost, propisuju u kojim bi područjima uspješne ICT tvrtke trebale biti uspješne! Birokrati iz Austrije, Bugarske, Češke, Estonije, Danske, Mađarske, Letonije, Malte, Portugala, Slovačke, Švedske to se nisu usudili. Oni iz Slovenije, Irske, Poljske i Rumunjske pri tome su pazili da njihovom ICT-u sve ostane moguće. I američki birokrati ICT-u ostavljaju opcije otvorene, a kod njih su Facebook, Google i Apple.  Sada znamo da će ministrov plan izvozu domaće ICT industrije dati posve novu dimenziju. Lošu za Hrvatsku i ICT, ali zato valjda nije bila objavljen.