Kako danas stoje stvari s takozvanim azijskim tigrovima? Riječ je o Hong Kongu, Singapuru, Tajvanu i Južnoj Koreji te rezultatima njihova pokušaja da ponove gospodarski uspjeh Japana. Obično se kao glavni pokazatelj ekonomskog postignuća neke zemlje uzima realni bruto domaći proizvod po stanovniku prema paritetu kupovne moći. Taj indikator, međutim, nije prikladan ako BDP obuhvaća aktivnosti multinacionalnih kompanija, brodarskih tvrtki i banaka koje u zemlji imaju sjedište, a posluju širom svijeta.
Puno prikladniji pokazatelj bila bi realna potrošnja po stanovniku jer je potrošnja svrha proizvodnje. Budući da postoje međunarodno usporedivi podaci o realnom BDP-u po stanovniku te o udjelu osobne i državne potrošnje u BDP-u, moguće je izračunati približnu vrijednost realne ukupne potrošnje po stanovniku. Raspoloživi se podaci odnose na 2023. godinu i izraženi su u američkim dolarima.
Bivše kolonije
Rezultati opisanog izračuna pokazuju da je razina realne potrošnje po stanovniku u Hong Kongu (54.116 dolara) i Singapuru (52.913 dolara) veća nego u Švicarskoj (52.038 dolara). Nema dvojbe, dakle, da su ta dva grada gospodarski veoma uspješna, posebno prvi od njih. Hong Kong je bio kolonijalna trgovačka postaja britanskog carstva, a 1997. godine postao je posebna administrativna regija Narodne Republike Kine.
Matica Kina preuzela je kontrolu nad Hong Kongom pod parolom “Jedna zemlja, dva sustava”. Singapur je također bio britanska kolonija, a nakon Drugoga svjetskog rata dio Malezije, da bi 1965. godine krenuo putem samostalnosti. Ekonomsku politiku u Hong Kongu u velikoj su mjeri određivali stavovi britanske kolonijalne uprave, čak i nakon njezina odlaska. Riječ je o geografskom području u kojemu je dominirao, s iznimkom stambene politike, ekonomski liberalizam.
Za razliku od toga, gospodarska strategija Singapura imala je obilježja državnog intervencionizma u obliku industrijske politike. Singapurska vlada nastojala je, na primjer, privući odabrane strane tvrtke, odnosno ulagače u industrijske zone radi povećanja zaposlenosti i realnih plaća radnika. O tome svjedoči knjiga memoara, prevedena i na hrvatski, koju je napisao dugogodišnji singapurski premijer Lee Kuan Yew.
Dodatan dokaz o postojanju razlike u ekonomskoj politici između spomenutih gradova pruža pokazatelj udjela državne potrošnje u ukupnoj potrošnji. U Singapuru je vrijednost tog indikatora (24,6 posto) bitno veća nego u Hong Kongu (15,9 posto). Gospodarstva Južne Koreje i Tajvana daleko su manje uspješna od prethodno spomenutih. Razina realne potrošnje po stanovniku u Južnoj Koreji (34.307 dolara) i Tajvanu (32.074 dolara) znatno je niža. Oni nisu uspjeli dostići Japan (35.667 dolara), a mogu se uspoređivati s Poljskom (34.055 dolara).
Singapur u sredini
U nedavno objavljenom članku harvardski profesor ekonomije Dani Rodrik ističe da je Hong Kong vodio politiku slobodne trgovine sa svijetom i slobodnog unutarnjeg tržišta, dok su Japan, Južna Koreja i Tajvan vodili ekstenzivnu industrijsku politiku i nastojali upravljati vanjskom trgovinom. Singapur je bio negdje u sredini s kombinacijom politike slobodne trgovine sa svijetom i industrijske politike.
Ekonomska strategija Južne Koreje posebno je pogodovala formiranju krupnih industrijskih konglomerata po uzoru na japanske. Sličnost postoji i u ekspanziji državnog sektora – udio državne potrošnje u Južnoj Koreji (27,9 posto) gotovo je identičan istovrsnom udjelu u Japanu (28 posto). Ekstenzivna industrijska politika, uključujući strukturni gigantizam te upravljanje vanjskom trgovinom i relativno velika državna potrošnja vrlo su vjerojatno pridonijeli ograničavanju gospodarskog uspjeha Japana i Južne Koreje. Premda je opisana politika bila blaža na Tajvanu, tu prednost poništio je njegov (sve) nepovoljniji geopolitički položaj.
Profesor Rodrik kritizira nobelovca Miltona Friedmana koji je svojedobno veličao Hong Kong kao područje najveće ekonomske slobode. Rodrik tvrdi da je Hong Kong izuzetak među gospodarski uspješnim azijskim zemljama te da je uspjeh postignut uglavnom putem državnog intervencionizma. Prethodno je pokazano, međutim, da je Hong Kong daleko najuspješniji i da ga je pratio samo Singapur.
Zašto je, dakle, intervencionistički Singapur uspio pratiti liberalni Hong Kong? Sudeći prema svemu onomu što je u memoarima napisao Lee Kuan Yew i što su o njemu rekli ugledni svjetski državnici, riječ je o čovjeku izvanrednih intelektualnih sposobnosti i moralnih kvaliteta. Pogreške koje su počinjene u sklopu industrijske politike u Singapuru nisu bile velike i veoma štetne zato što je grad državu vodio izuzetan pojedinac.
