Dionici energetskog sektora ovih su dana s uzdahom punim olakšanja dočekali vijest iz Ministarstva gospodarstva da je raspisan natječaj za mjesta koja će Vlada Republike Hrvatske testirati pred Saborom u namjeri kompletiranja upravnog vijeća i predsjednika Hrvatske regulatorne energetske agencije (HERA).

Posebna težina ove vijesti jasna je svakome tko prati ovaj stupac, jer smo često upozoravali na razne regulatorne propuste i prepreke nastale zbog nedovoljnog broja kadrova u toj instituciji, ali i zbog nevoljkosti žurnijeg donošenja odluka uslijed nedovoljne snage mandata, odnosno nevoljkosti donošenja odluka u okrnjenom mandatu, što je, uzgred protuzakonito.

Osim toga što je državna regulatorna agencija, a i oni koji su je dvije godine, od poznate nam afere plin naovamo, kršila pozitivne propise države čije partikularno tržište treba regulirati (nije osamljena!), bilo je tu i negativnih revizorskih izvještaja, na koje se Hrvatski sabor, čini se namjerno, oglušivao.

Tračeva ne manjka
Kritike investitora u hrvatsku energetsku, domaćih i stranih, poglavito onih iz sektora proizvođača energije iz obnovljivih izvora, ali i onih u drugim energetskim sektorima, dočekat će novu kadrovsku postavu HERA-e, a ako tome pridodamo izazovne vanjskopolitičke okolnosti, koje neminovno utječu na hrvatsko tržište energentima, možemo sa sigurnošću reći da će fotelje novih ljudskih resursa HERA-e biti vruće, pa čak i užarene.

Vjerojatno je ta svijest kod stručne javnosti razlog, pričaju kuloari, što se za članove Upravnog vijeća, na raspisani natječaj, javilo više nego li dovoljno kandidata, dok se, čini se, prema tim pričama, malo kandidata gura za predsjednika vijeća, samoga čelnika HERA-e. Mjesto je to koje, uzgred, od samog osnutka ima teret raznih pogodovanja i afera, ako je vjerovati medijskim arhivama.

Doduše, neka je dopuštena digresija – tračeva ne manjka. Tako se kao kandidati pojedinih sektora ili dijelova sektora spominju neki bivši i sadašnji djelatnici resornog ministarstva, što samo po sebi vjerojatno, uza sve rezerva vezane za medijski proizvedene terete, ne bi bila loša rješenja. Jer, ti ljudi, predmeti tračeva, volio ih netko ili ne volio, ne ustežu se od donošenja odluka. Kako je svaka odluka bolja od njenog odsustva, upravo je to ono što HERA-i i tržištu treba.

No, vratimo se mi s tabloidnih, na suštinske teme. Osim već nebrojeno puta spomenutih tereta koje je dvogodišnja situacija u energetskom regulatoru proizvela, na prošlotjednom skupu Hrvatske stručne udruge za plin, javno i na marginama, moglo se čuti upozorenje na jedan infrastrukturni problem, za koji je nadležna ova institucija, a tiče se fizičke sigurnosti distribucije plina.

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Fiskalizacija 2.0

Sigurnost e-računa: “Najveći strah i razlog zašto neki te usluge nude sumnjivo jeftine jest da će oni dilati vaše podatke”

Radi se o tarifi koja treba pokriti trošak distribucije. Tu tarifu propisuje svakih pet godina HERA, a zadnji puta je to učinila 2021. uz regulatornu zabranu dionicima infrastrukturnog tržišta, mahom malim poduzećima u vlasništvu lokalne samouprave (uz dva ili tri izuzetka), tražiti reviziju te uredbe, što je duboko problematično.

Prosječna tarifa za distribuciju plina iznosi 3 do 4 eura po MWh i tri je puta manja nego li je to naknada koju su za javnu uslugu u opskrbi, pojednostavljeno, usluzi prodaje plina putem te infrastrukture, tražili opskrbljivači na javnom natječaju. Iznosi nešto više od 9 eura po MWh.

Potonji za tu naknadu organiziraju korisničku podršku i dostavu korisničke dokumentacije, dok je teret distributera cijela infrastruktura ključna za posao opskrbe.

Naknada preživjela dvije krize
Kakav je to teret, najbolje ilustrira činjenica da u Hrvatskoj postoji oko 18 tisuća kilometara lokalnih plinovoda sa 703.065 potrošača. S jednako tolikim brojem plinomjera i regulatora. Prosječna je ukupna duljina lokalnih plinovoda oko 7 tisuća kilometara, s ukupnom duljinom od 25 tisuća kilometara. To je desetak puta više nego li dužina magistralnih plinovoda kojima upravlja Plinacro.

Naknada se nije mijenjala niti tijekom dvije krize, koje su pak imale vrlo ozbiljne posljedice po energetsko tržište, korona krizu i cjenovnu krizu energenata uslijed agresije na Ukrajinu. S druge strane izgledne su i neke nove krize uzrokovane trzavicama na globalnim neuralgičnim točkama na putovima trgovine energentima,

Premda nominalna inflacija nije prelazila 11 posto, svjedoci smo kako kod određenih roba, pa tako i onih potrebnih za održavanje plinovoda i investicije u njih, uslijed prepreka na prometnim pravcima ili tiskanja novca u planovima oporavka i zelene tranzicije, cijena raste više desetaka postotaka.

Stoga bi ustrajavanje na postojećim petogodišnjim metodama izračuna tarife za troškove distributera bilo direktno ugrožavanje sigurnosti distribucije, ali i sigurnosti građana. Lokalni se plinovodi, za razliku od magistralnih (nacionalnih), nalaze u samim naseljenim mjestima, ispod ulica i nogostupa, a prometuju izrazito zapaljivom supstancom – prirodnim plinom.

Pozitivni korak unaprijed nove sektorske administracije, zbog ovih razloga, morat će odlikovati i konkretne odluke, koje nisu važne samo za investitore, nego i za sigurnost krajnjih korisnika energetskog tržišta. A tu su glasovi!

Bit će važno voditi računa o tomu da se u vruće energetske fotelje izaberu ljudi sposobni donositi odluke, pa i mijenjati postojeće metodologije za donošenje odluka, u cilju dinamizacije i bolje sigurnosti tržišta.