Na raskrižju puteva na kojem privatni i javni sektor odlučuju o razvoju proizvodnje namještaja mogao bi biti postavljen putokaz na kojem piše: “Uspoređujmo se sustavno s inozemnom, a ne isključivo s domaćom konkurencijom”! Danas je nešto manje od 60% proizvodnje namještaja namijenjeno izvozu.

Nije realno temeljem analiza domaćeg tržišta očekivati nastavak uspješnih izvoznih rezultata. Davno je prošlo vrijeme kada je domaće tržište bilo zatvoreno za uvoz namještaja. Prve lastavice najavljuju proljeće industrije namještaja Hrvatske, koja zadnjih godina bilježi rast. Ohrabruju vijesti o uspjesima tvornica namještaja koje su krenule novim suvremanim putevima. Koje zaključuju nove i veće izvozne poslove. Potvrda su nagrade za dizajn na ovogodišnjem sajmu namještaja u Kölnu.

Ali, ne smijemo se zadovoljiti početnim uspjesima. Potrebno je povećati broj globalno održivo konkurentnih i profitabilnih tvornica. Desetljećima oko 130.000 tvornica u Zapadnoj Europi konkurentno proizvodi namještaj, čija vrijednost godišnje proizvodnje iznosi 95 milijardi eura. Prema posljednjim podacima Eurostata zapošljavaju 1,04 milijuna radnika, s prosječnim osobnim dohotkom 2,5 puta većim od našeg. Uz prosječni prihod po zaposlenom od 675.620 kuna, koji u Hrvatskoj iznosi 320.723 kuna. Industrija namještaja eurozone nije na koljenima, iako, kriza je prisutna.

Podizanje ljestvice
Iza estetike i funkcionalnosti izložaka stoji dugogodišnji rad u okruženju tržišne ekonomije, znanje, inovativnost i vještina upravljanja, kako proizvodnjom tako i poslovima. Otvoreno tržište i navedeni podaci očito potvrđuju da ima naših tvornica koje bez odlaganja moraju podići letvicu svoje konkurentnosti na razinu globalnog tržišnog natjecanja.  Prosječna proizvodnost po zaposlenom temeljena na dodanoj vrijednosti u njemačkoj proizvodnji namještaja iznosila je 45.000 eura, u talijanskoj 31.000 eura, a u hrvatskoj 11.600 eura. Raditi na povećanju dodane vrijednosti u proizvodnoj/industrijskoj operativi više je nego složena zadaća. Procesi su to koji mogu trajati godinu i više dana.

Ključni čimbenici koji će pridonijeti povećanju novostvorene vrijednosti po zaposlenom su: prvo, glede outputa – veća vrijednost redizajnirane i/ili novo dizajnirane/projektirane linije namještaja, i drugo – troškovi, tj. kako za tu liniju namještaja smanjiti inpute .Britanski savjet za dizajn (British Design Council) informira da su njegovi projekti dizajna ne samo pomogli proizvodnim poduzećima da maksimalno povećaju prodaju i da temeljito smanje troškove, već su pridonijeli poduzećima na rubu stečaja da se oporave i nastave redovito poslovanje. Jedno od podpitanja je postižemo li na globalnom tržištu optimalnu vrijednost namještaja i drugih finalnih proizvoda izrađenih iz masivnog slavonskog hrasta? Koji je, zna se, svjetska marka kvalitete. Koje su to linije dizajna namještaja iz hrasta kojima se može u našim uvjetima proizvesti najveća dodana vrijednost?

Za povećanje outputa odlučujuća je provedba strategije diferencijacije proizvoda i procesa. Što je praksa mnogih EU tvornica koje su lideri na europskom tržištu namještaja. Cilj je inovativno unaprijeđivati sve poslovne, komercijalne i marketinške aktivnosti koje čine lanac vrijednosti pojedinog proizvodnog poduzeća i industrijskog sustava u cjelini. Na vertikali od šume preko proizvodno/poslovnog procesa jedne ili više tvornica, do krajnjeg korisnika. U proizvodnji namještaja ključno je projektiranje asortimana i dizajna proizvoda. Namještaj je, kao i modna odjeća, predmet široke osobne i javne potrošnje! Uspješne su danas one tvornice koje nisu “zaboravile” da se dodana vrijednost ostvaruje dizajnom namještaja. Bolje je kada su potpisnici projekta potrošačima poznati dizajneri. Poželjno je da prodajna cijena sadrži i nematerijalnu dodanu vrijednost.

Neiskorišteni potencijali
Kupcima je potrebno ponuditi proizvode koji su različiti, originalni i za njih osobito vrijedni, a što im konkurenti teže mogu ponuditi. Svrha diferencijacije u asortimanu proizvoda je stvoriti naklonost i odanost kupaca kako bi se u prodaji postigle tzv. premijske cijene. Imamo uvjete za bijeg iz klase ekonomičnog namještaja. Ima više naših neisorištenih potencijala koji mogu biti temelj povećanja novostvorene (dodane) vrijednosti.  Mali broj naših tvornica ulaže u dizajn proizvoda namijenjenih izvozu.

Većina još uvijek proizvodi za izvoz namještaj koji je izrađen po dizajnu i projektu inozemnih kupaca. U takvim poslovima ostvaruje se dodana vrijednost isključivo na materijalu/sirovini i na proizvodnom radu. Izostaje novostvorena vrijednost kao rezultat inovativnog produkt dizajna. Dugačak je popis odgovora na to pitanje. Jedan je: u proizvodnji ekonomičnog namještaja potrebno je izbjegavati ugradnju kvalitetnog slavonskog hrasta? Puno je učinjeno i čini se u većini naših tvornica na provedbi “strategije nižih troškova”.

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

Imati niže troškove od konkurencije znači uspješno upravljati i nadzirati sve izvore i pokretače troškova u lancu vrijednosti svake tvornice. Svjedoci smo raznovrsne prakse konkurencije. Svjedoci smo, također, uske povezanosti dizajna, tehnološkog procesa i troškova. Stolica može izgledati senzacionalno, a da je pritom neudobna, a troškovi njene proizvodnje preskupi. Još uvijek su brojni primjeri neiskorištenih mogućnosti sniženja troškova proizvodnje i poslovanja. Ograničenja su u izvorima investicijskih sredstva. Novi automatizirani stroj i/ili nova tehnologija znači povećanje produktivnosti i sniženje troškova proizvodnje.

Koordiniranje razvoja 
Globalizacija nas tjera na korjenitu promjenu nekonkurentnog načina razmišljanja i zaključivanja. Prvo, o potrebi izvrsnog poznavanja ne samo tehnološkog procesa proizvodnje već dizajna proizvoda, organizacije i komercijalnih, marketinških i financijskih aktivnosti. Drugo, o potrebi prilagođavanja novoj strukturi hrvatske proizvodnje namještaja. U kojoj je veliko učešće brojnih (više od 90%) malogospodarskih proizvodnih poduzeća. Treće, o potrebi koordiniranja razvoja – procesa reindustrijalizacije. Tamo gdje su jedinice lokalne/regionalne samouprave vrlo aktivne rezultati su puno bolji.