Dok zapadne demokracije postaju sve polariziranije, birači u ruralnim sredinama i malim gradovima redovito se suprotstavljaju biračima u većim urbanim središtima.

Iako to nije nova pojava, a osobito nije ni jedini čimbenik koji utječe na obrasce glasanja, raskol između ruralnih i urbanih područja značajan je pokretač današnjih kulturnih ratova.

Ovakvi odnosi, koje je ekonomist Andrés Rodríguez-Pose evokativno opisao kao “osvetu mjesta koja nisu važna”, upućuje na to da kontinuirani populistički val u velikoj mjeri odražava geografske nejednakosti.

Infrastruktura jača od poreza
Kako je došlo do toga da raskol između ruralnih i urbanih područja dominira političkim diskursom i razvojem tolikih zemalja i kako to možemo riješiti? Dio odgovora leži u strukturnim ekonomskim pomacima koji su urbani život učinili isplativijim.

U današnjem gospodarstvu temeljenom na znanju, gdje se vrijednost sve više dobiva iz nematerijalnih izvora, okupljanje ljudi u gusto naseljenim urbanim područjima često ima za posljedicu pozitivno prelijevanje te se stvaraju takozvane “ekonomije aglomeracije” koje neutraliziraju neugodnosti gradskog života.

Iako gradovi imaju klastere slabo plaćenih uslužnih poslova i stanovnike pogođene teškim siromaštvom, oni su magneti za visoko plaćene stručnjake i osobe s visokom stručnom spremom.

Gospodarski prevrati u posljednjih 15 godina – velika financijska kriza 2008.-2009., fiskalna štednja, pandemija bolesti COVID-19, energetska kriza i inflacijski val 2022. – ubrzali su taj trend. Ljudi koji žive u “mjestima koja nisu bitna” vidjeli su kako nestaju kvalitetna radna mjesta, javne službe narušene su, a njihovi gospodarski izgledi brzo se smanjuju. Gledano u tom svjetlu, današnja reakcija populizmom ne iznenađuje, pogotovo kada su mnogi političari dio uspješne urbane elite.

Kako bi se riješili ti tekući neuspjesi i oslabila privlačnost populističkih narativa, zapadne zemlje moraju revitalizirati male gradove i ruralne zajednice i osigurati univerzalan pristup osnovnim javnim uslugama. Ali to mora biti dio širih nacionalnih napora koji ujedinjuju građane iz svih segmenata društva oko zajedničkog cilja jačanja kolektivne dobrobiti.

Upisi na fakultete

Želite doći do financijskih potpora i zaposlenja? Rit Croatia vam može pomoći

Održivo poslovanje

BOSQAR INVEST i NLB postavili novi standard održivog financiranja u Hrvatskoj i Sloveniji

U nedavnom izvješću kojem sam koautorica sa Stellom Erker i Andyjem Westwoodom dokumentiramo duboke razlike u pristupu osnovnim sadržajima kao što su autobusi, širokopojasni pristup internetu, bolnice i visoko obrazovanje u engleskim lokalnim upravama i istražujemo kako oživjeti male gradove i ruralna područja u Ujedinjenom Kraljevstvu ulaganjem u univerzalnu osnovnu infrastrukturu.

Također, navodimo infrastrukturu i usluge, kako u javnom, tako i u privatnom vlasništvu, koje su ključne za omogućavanje stanovnicima da putuju na posao ili na liječničke preglede, pružaju obrazovanje svojoj djeci, održavaju dobro zdravlje i uživaju u pristojnoj kvaliteti života.

Pružanje javnih usluga i infrastrukture ima veći redistributivni učinak od oporezivanja. Stoga, osiguravanjem pristupa osnovnoj razini infrastrukture i usluga, možemo svima pružiti mogućnosti da poboljšaju vlastiti život i živote svojih obitelji.

Važan osjećaj optimizma
Iako su države odgovorne za pružanje javnih usluga i infrastrukture kao što su ceste i luke, komunalne usluge poput širokopojasnog pristupa internetu često pružaju privatna poduzeća. No, javna infrastruktura već desetljećima nema dovoljno sredstava, a privatnu infrastrukturu sve više iskorištavaju upravitelji imovinom i vlasnici privatnog kapitala koji povećavaju naknade za usluge i smanjuju održavanje. To je pridonijelo raširenom osjećaju da je društveni i ekonomski napredak većih razmjera zaustavljen krajem 20. stoljeća.

S obzirom na korozivni učinak ovog narativa, ključno je ponovno ulagati u budućnost. Kao što su Robert J. Shiller i drugi tvrdili, pozitivni narativi imaju moć poboljšati ekonomske ishode. Zajednički osjećaj optimizma može potaknuti javni moral i rast BDP-a.

To se posebno odnosi na današnja složena gospodarstva. Kao što ekonomist Paul Seabright primjećuje u svojoj knjizi The Company of Strangers iz 2004. godine, ljudi su danas sve više međuovisni. Gospodarska proizvodnja sada se širi ogromnim i raspršenim ekosustavima, a gotovo svaki predmet koji koristimo, od košulja do pametnih telefona, sastoji se od materijala i dijelova podrijetlom iz mnogih zemalja. Mnogi od nas redovito kupuju predmete od neznanaca putem interneta, unatoč tome što nemaju pojma tko su i gdje žive, a uglavnom se taj proces odvija bez poteškoća.

Ali, prijelaz na nematerijalno digitalno gospodarstvo naglasio je složenost i krhkost tih gospodarskih ekosustava. Porast digitalnih usluga temeljenih na podacima sve je više isprepleo naše živote, što je rezultiralo mrežnim učincima zbog kojih pojedinačni dobici ovise o djelovanju drugih. Razmotrite, primjerice, platformu za dijeljenje vožnje: što je više vozača, to više korisnika ostvaruje koristi i obrnuto.

U konačnici, argument u korist davanja prioriteta kolektivnim interesima zemlje u odnosu na profit prvenstveno je politički, s obzirom na to da se duboko polarizirana društva poput našeg često suočavaju s tmurnom budućnošću. Ipak, treba navesti i ekonomski argument u korist ulaganja u javne usluge i infrastrukturu koja ih održava.

Prepoznavanjem da zajednički osjećaj optimizma i temeljna vjera u mogućnost socijalne mobilnosti potiču gospodarski rast, možemo popraviti ekonomsku štetu nanesenu u posljednja dva desetljeća. Zemlja koja zanemaruje “mjesta koja nisu važna” riskira da i sama postane nevažna.