Kad se čita tekst američke Nacionalne sigurnosne strategije, točno se može vidjeti što je utemeljeno u realitetu, na primjer odbijanje migracijskog vala na Ameriku, što se vrti u planovima, na primjer rat s Iranom, ili vojne intervencije u Južnoj Americi, a što su puste sanje, na primjer želja da se Kina ili čak Indija, drže pod kontrolom. Taj dokument, međutim, najviše govori o tome koliko je duboka promjena mentaliteta i duha Amerike, i iz te promjene odvijat će se njihovo djelovanje narednih desetak godina, koliko se pretpostavlja da će trajati taj period.
Sumirajmo točno što stoji u američkoj Nacionalnoj sigurnosnoj strategiji da bi se jasnije vidjeli gabariti u kojima će se morati snalaziti Europa, i u njoj Hrvatska. Svi su prepoznali iste naglaske u tom tekstu.
America First
Za početak, America First, pojašnjeno je u ovom dokumentu, podrazumijeva globalno provođenje američkih interesa pod svaku cijenu. Nema prijateljstva, starih savezništava i nema “win-win” rješenja. Ne, nego upravo America First, samo Amerika, a saveznici su oni koji pristaju na takav model i pomažu Americi, inače postaju protivnici.
Drugi naglasak jest objava namjere neprikosnovene dominacije nad Zapadnom hemisferom, što temelji u dvjesto godina staroj Monroeovoj doktrini. Makar, razvidno je da SAD ne odustaje niti od tihe kontrole u Istočnoj hemisferi. To se pak vidi u tretmanu Kine, kojoj se ne ostavlja posve slobodno polje djelovanja tamo gdje bi trebala biti njena zona utjecaja. Tako se u doslovno tri rečenice objašnjava da Amerika neće odustati od Tajvana zbog “poluvodiča i strateške pozicije”. No, Japanu ili Južnoj Koreji savjetuje daljnje naoružavanje, kao i na drugom kraju svijeta, Europi.
Treće, Trump je temu migracija i borbu protiv narko-kartela podigao na najvišu moguću razinu, jer to primjetno više zanima Amerikance nego Rusija ili Bliski istok. Iz toga slijedi da se kao strateški sigurnosni problem spominje droga fentanil, dok su desetljećima bitne teme izostavljene.
Peto, vrlo bitno, predsjednik Trump odlučan je da izbori pobjedu nad liberalnim ideološkim protivnicima i osigura povratak konzervativnim društvenim vrijednostima u Zapadnoj hemisferi.
Za one koji nisu upoznati s Monroeovom doktrinom, ona se odnosila se na čvrst američki stav 1820-ih prema europskim velesilama uz poruku da Sjedinjene Države neće tolerirati uplitanje na svojoj strani Atlantika, u svojoj zoni utjecaja. Monroeova doktrina, u svojim povijesnim varijantama, postala je temelj američke vanjske politike, a u odnosu prema Južnoj Americi opravdanje brojnih vojnih i političkih intervencija, primjerice, svrgavanja neodgovarajućih režima. Razni predsjednici tijekom desetljeća dodavali su svoje viđenje izvornoj ideji, takozvane dodatke.
Sad je jasnije da Trumpova samorazumljiva posezanja za Grenlandom ili Kanadom, u kojima se pozivao na američki interes, izlaze iz njegovog tumačenja Monroeove doktrine. U tekstu Nacionalne sigurnosne strategije, Trumpov dodatak na Monroeovu doktrinu, odnosi se na kontrolu migracija, borbu protiv narkokartela, i borbu protiv stranih utjecaja u Zapadnoj hemisferi.
To se sigurno odnosi na neutralizaciju utjecaja Kine u Južnoj Americi jer je tamo Kina najveći trgovinski partner svima osim Kolumbiji, ali i prometa i utjecaja Kine i Rusije na krajnjem sjeveru i zoni Arktika. Možda se odnosi i na ugovor o slobodnoj trgovini EU-a i zemalja Mercosura kojim bi se formiralo golemo slobodno tržište i ublažio učinak američkih carina na Europu. Sve što znamo jest da Amerika želi potpunu kontrolu, ali hoće je postići, drugo je pitanje.
Neposlušan đak Europa
Dalje, nejasno je što se sve osim dvije Amerike podrazumijeva pod Zapadnom hemisferom, tj. neprikosnovenom američkom sferom utjecaja. To će vjerojatno Trumpova administracija javljati od slučaja do slučaja. No, ne znamo točno pripada li Europa u Zapadnu hemisferu ili je prepuštena Rusiji? Šalimo se, Europa ulazi u američku sferu, ali kao loš i neposlušan đak.
Američkoj javnosti i američkoj politici Europa je antipatična. Ne razumiju nas, ne prihvaćaju, misle da nismo Zapad i smatraju da propadamo. MAGA i radikalni konzervativci žele od Europe nešto što Europa nije, civilizacijski drugačiju Europu, žele da želimo ono što oni žele. Taj nagon za promjenom Europe toliko je prisutan da kad se u dokumentu Strategije spominju nedemokratski režimi u Aziji ili Africi, naglašava se da SAD ne misli nikoga preodgajati, nego ga samo zanimaju ekonomski odnosi.
Jedina regija koju bi željeli promijeniti na svoju sliku i priliku jest Europa. Žele, slikovito rečeno, dubinski, civilizacijski preorati Europu i, ako je moguće, demontirati EU.
Iznutra, najavljeno je u ovom dokumentu, Amerika će slabiti Europu pomaganjem populističke anti-EU krajnje desnice u zemljama članicama. Odmah nakon objave Strategije, proširio se posvuda, a i kod nas, tweet Christophera Landaua, zamjenika glavnog tajnika Marca Rubija, u kojem se EU optužuje da provodi cenzuru mišljenja, ekonomsko samoubojstvo, civilizacijsko samoubojstvo, klimatski fanatizam i sl. Dođe li u članicama EU-a, a prije svega u Njemačkoj, do promjena koje će nastati na takvoj pomoći, tada će se blok, Unija, “Brisel” otapati kao led na suncu. Nacionalne države Trump će mnogo lakše kontrolirati. Izvana bi slabljenje Unije, a idealno njenu demontažu, pomogao time što bi dao Rusiji ono što Putin želi, a to je Ukrajina. Ujedno, traži od Europe da se s time složi i postigne s Rusijom “stratešku stabilnost”.
Kako bi Europa tada bila, kolokvijalno rečeno, na kratkoj lajni, bila bi obavezna slijediti i američku politiku prema Kini. Smanjio bi se europski prostor djelovanja. Također, Trump bi vjerojatno otežavao i provedbu ugovora o slobodnoj trgovini koje je EU sklopila, kao što je ugovor s Mercosur zemljama, najviše taj, jer je to najbliža zona utjecaja Washingtona u Zapadnoj hemisferi.
Odustalo se od američkog povlačenja iz NATO-a. No, čak i ako Europa kupuje američko oružje za pet posto BDP-a, koliko će odvajati za obranu, Trump i EU nemaju istu viziju zadaće NATO-a, svakako ne prema Rusiji. Možda, ako zarati na nekom od mogućih žarišta, recimo u Južnoj Americi ili na Bliskom istoku, Trump pozove europske članice da mu se u ime solidarnosti pridruže. No, to bi bio već novi razvoj događaja.
Za sada samo još jedna opaska iz novinarske profesije: 30-ak stranica američke Nacionalne sigurnosne strategije napisane su kao da se radi o seminarskom radu diplomskog studija ili o amaterskom blogu. Tekst je neuređen, nesređen, u dijelovima kontradiktoran, redakcijskim žargonom, to je jedan “kupus”. Teško je zamisliti bilo koju državu, a pogotovo Ameriku da je svoju strategiju ponudila u tako sirovom izdanju. No, Trump ga je potpisao. To je signal koliko je dubok utjecaj izvršila MAGA ideologija i radikalni konzervativizam obilježen antielitizmom na američku politiku, koliko je dubok prezir prema dojučerašnjim vrijednostima.
