Već godinu dana tvrdim da bi povećanje inflacije bilo postojano, da njegovi uzroci uključuju ne samo loše politike, već i negativne šokove u opskrbi, te da bi pokušaj središnjih banaka da se bore protiv nje izazvao nagli gospodarski pad.

Kada dođe do recesije, upozorio sam, bit će teška i dugotrajna, s raširenim financijskim poteškoćama i dužničkim krizama. Bez obzira na svoj “sokolski govor”, središnji bankari, uhvaćeni u dužničkoj zamci, još uvijek mogu izmicati i zadovoljiti se inflacijom iznad ciljane razine.

Svaki portfelj rizičnih dionica i manje rizičnih obveznica s fiksnim dohotkom izgubit će novac na obveznicama zbog veće inflacije i inflacijskih očekivanja.

Labava politika
Kakvog smisla imaju ta predviđanja? Prvo, prolazan tim očito je izgubio od trajnog tima u raspravi o inflaciji. Povrh pretjerano labave monetarne, fiskalne i kreditne politike, negativni šokovi u opskrbi uzrokovali su povećanje rasta cijena.

Zaključavanja uslijed pandemije bolesti COVID-19 dovela su do uskih grla u opskrbi i po pitanju rada. Kineska politika “nulte stope COVID-a” stvorila je još više problema za globalne lance opskrbe. Ruska invazija na Ukrajinu izazvala je šokove kroz energetska i druga robna tržišta.

A širi režim sankcija – ne samo korištenje američkog dolara i drugih valuta kao oružja – dodatno je balkanizirao globalno gospodarstvo, pri čemu su ograničenja premještanja poslovanja u prijateljske države i imigracije ubrzala trend deglobalizacije.

Svi sada prepoznaju da su ti stalni negativni šokovi u opskrbi pridonijeli inflaciji, a Europska središnja banka, Britanska središnja banka (BoE) i američke Federalne rezerve počele su priznavati da će postupno usporavanje rasta (soft landing) biti izuzetno teško izvesti.

Predsjednik Feda Jerome Powell sada govori o “donekle sporijem rastu (softish landing)” uz barem “malo problema” U međuvremenu, scenarij naglog pada rasta (hard landing) postaje konsenzus tržišnih analitičara, ekonomista i ulagača.

Mnogo je teže postići postupno usporavanje rasta u uvjetima stagflacijskih negativnih šokova opskrbe nego kada se gospodarstvo pregrijava zbog prekomjerne potražnje. Od Drugog svjetskog rata nikada se nije dogodilo da je Fed postigao blagi pad s inflacijom iznad 5% (trenutno je iznad 8%) i nezaposlenošću ispod 5% (trenutno je 3,7%).

A ako je nagli pad polazna vrijednost za Sjedinjene Američke Države, to je još vjerojatnije u Europi, zbog ruskog energetskog šoka, usporavanja gospodarskog rasta Kine i Europske središnje banke koja još više zaostaje za krivuljom u odnosu na Fed.

Jesmo li već u recesiji? Ne još, ali SAD je izvijestio o negativnom rastu u prvoj polovici godine, a većina pokazatelja gospodarske aktivnosti u razvijenim gospodarstvima usmjerena na budućnost ukazuje na naglo usporavanje rasta koje će dodatno pogoršati uz zaoštravanje monetarne politike.

Nagli gospodarski pad do kraja godine trebalo bi smatrati osnovnim scenarijem. Iako se mnogi drugi analitičari sada slažu, čini se da misle da će nadolazeća recesija biti kratka i plitka, dok sam ja upozorio na takav relativni optimizam, naglašavajući rizik od ozbiljne i dugotrajne stagflacijske krize duga.

A sada su najnovije nevolje na financijskim tržištima, uključujući obveznička i kreditna tržišta, potkrijepile moje stajalište da će napori središnjih banaka da spuste inflaciju na ciljanu razinu uzrokovati i gospodarski i financijski krah. Također već dugo tvrdim da će središnje banke, bez obzira na svoje teške riječi, osjetiti ogroman pritisak da opozovu svoje pooštravanje nakon što se ostvari scenarij naglog gospodarskog pada i financijskog kraha.

Rani znakovi podvijanja repa već su vidljivi u Ujedinjenom Kraljevstvu. Suočena s reakcijom tržišta na nepromišljeni fiskalni poticaj nove vlade, Britanska središnja banka pokrenula je program hitnog kvantitativnog popuštanja (QE) za kupnju državnih obveznica (na koje su porasli prinosi). Monetarna politika sve je podložnija fiskalnom zarobljavanju.

Podsjetimo, sličan zaokret dogodio se u prvom tromjesečju 2019. godine, kada je Fed zaustavio svoj program kvantitativnog pooštravanja (QT) i počeo slijediti kombinaciju zaobilaznog kvantitativnog popuštanja (QE) i smanjenja kamatnih stopa – nakon što je prethodno signalizirao nastavak povećanja kamatnih stopa i kvantitativnog pooštravanja (QT) – na prvi znak blagih financijskih pritisaka i usporavanja rasta.

Središnje banke govorit će oštro, ali postoji dobar razlog za sumnju u njihovu spremnost da učine “sve što je potrebno” kako bi vratile inflaciju na ciljanu stopu u svijetu prekomjernog duga s rizicima gospodarskog i financijskog kraha.

Šokovi opskrbe
Štoviše, postoje rani znakovi da je Velika umjerenost ustupila mjesto Velikoj stagflaciji, koju će karakterizirati nestabilnost i stjecište usporenih negativnih šokova opskrbe.

Osim prethodno navedenih poremećaja, ti šokovi mogli bi uključivati društveno starenje u mnogim ključnim gospodarstvima (problem koji je pogoršan imigracijskim ograničenjima); razdvajanje Kine i SAD-a; “geopolitičku depresiju” i raspad multilateralizma; nove varijante bolesti COVID-19 i novih epidemija, kao što su majmunske boginje; sve štetnije posljedice klimatskih promjena; kibernetičke ratove i fiskalne politike za povećanje plaća i moći radnika.

Što će onda biti s tradicionalnim portfeljom 60/40? Ranije sam tvrdio da će se negativna korelacija između cijena obveznica i vlasničkih vrijednosnih papira srušiti uslijed rasta inflacije, i doista jest.

U razdoblju od siječnja do lipnja ove godine američki (i globalni) dionički indeksi pali su za više od 20 % dok su prinosi na dugoročne obveznice porasli s 1,5 na 3,5 %, što je dovelo do golemih gubitaka i za dionice i na obveznicama (pozitivna korelacija cijena).

Povrh toga, prinosi na obveznice pali su tijekom oporavka tržišta između srpnja i sredine kolovoza (za koji sam ispravno predvidio da će biti privremeni), čime je zadržana pozitivna korelacija cijena, a od sredine kolovoza dionice su nastavile svoj nagli pad, dok su prinosi na obveznice postali mnogo veći. Kako je veća inflacija dovela do strože monetarne politike, pojavilo se uravnoteženo “medvjeđe tržište” dionica i obveznica.

No, američke i globalne dionice još nisu u potpunosti postigle cijenu po tržišnoj vrijednosti ni kod blagog pada ni kratkog naglog pada. Dionice će pasti za oko 30% u blagoj recesiji, a za 40% ili više u teškoj stagflacijskoj dužničkoj krizi koju sam predvidio za globalno gospodarstvo.

Sve je više naznaka opterećenja na dužničkim tržištima: rastu razlike u prinosu državnih obveznica i dugoročne kamatne stope na obveznice, a prinosi na obveznice s visokim prinosom naglo rastu; tržišta zajmova s financijskom polugom i kolateralno-kreditnih obveza gase se; visoko zadužene tvrtke, banke u sjeni, kućanstva, vlade i zemlje ulaze u probleme s dugom. Kriza je tu.