Oceani pokrivaju više od 70% površine našeg planeta, proizvode polovicu kisika kojeg udišemo, hrane milijarde ljudi i osiguravaju stotine milijuna radnih mjesta. Također igraju važnu ulogu u ublažavanju klimatskih promjena: više od 80% globalnog ciklusa ugljika prolazi kroz oceane. Ali ovaj dragocjeni prirodni resurs nije nepobjediv.

Unatoč svim prednostima koje nam pružaju, oceani se danas suočava s neviđenim krizama koje je stvorio čovjek, a koje ugrožavaju njihovo zdravlje i sposobnost održavanja života na Zemlji.

Najveća prijetnja morskoj bioraznolikosti je prekomjerni izlov. Više od trećine svjetskih ribljih stokova izlovljeno je, a dodatnih 60% u potpunosti se izlovljava. Svake godine vlade diljem svijeta potiču prekomjerni izlov osiguravajući 22 milijarde dolara štetnih subvencija za ribarstvo.

Iako su te subvencije osmišljene kako bi se pomoglo obalnim zajednicama, one umjesto toga podupiru neodrživu i neprofitabilnu ribolovnu aktivnost, iscrpljujući same resurse o kojima ovisi egzistencija lokalnog stanovništva.

Iznimke za zemlje u razvoju
Ovaj problem nije nov. Zapravo, članice Svjetske trgovinske organizacije pokušavaju dogovoriti sporazum o zaustavljanju tih štetnih plaćanja od 2001. Svjetski čelnici ponovno su istaknuli svoju predanost rješavanju tog pitanja kada su 2015. postigli dogovor o ciljevima održivog razvoja.

U okviru 14. cilja održivog razvoja, čiji je zadatak staviti zdrave oceane u središte globalnog programa održivog razvoja, čelnici i čelnice obećali su do 2020. postići dogovor u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji kojim bi se smanjile subvencije za ribarstvo.

Međutim, propustili su rok jer su se pregovori usporili tijekom najgoreg razdoblja pandemije bolesti Covid-19.

Istraživanja pokazuju da bi se globalna biomasa riba mogla povećati za 12,5% do 2050. ako članice Svjetske trgovinske organizacije ukinu sve štetne subvencije za ribarstvo, što je najambiciozniji scenarij.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

To je dodatnih 35 milijuna metričkih tona ribe ili više od četiri puta više od godišnje potrošnje ribe u Sjevernoj Americi u 2017. A ovo je konzervativna procjena. Ukidanje destruktivnih subvencija doista će značiti više ribe u moru.

Cilj nije ukloniti potporu ribarskim zajednicama, već preusmjeriti je na smisleniji i manje štetan način. Čak i ako se sporazumom ne ukinu sve štetne subvencije, time bi se stvorio globalni okvir odgovornosti i transparentnosti za programe subvencija.

To bi pak potaknulo dijalog između vlada, ribarskih zajednica i drugih dionika kako bi se pokrenuo razvoj preosmišljenih politika kojima se bolje podupire ribarstvo uz istodobnu zaštitu naših globalnih zajedničkih dobara.

Osim toga, dogovor je nadohvat ruke – ako postoji politička volja da ga se ostvari. Najnovija omaška u pregovorima rezultat je razlika u načinu strukturiranja fleksibilnosti u režimima subvencija za zemlje u razvoju, kao i načina definiranja i provedbe pravila o nezakonitom ribolovu i održivim stokovima.

Međutim, nakon brojnih prijedloga i rasprava, sveobuhvatni nacrt koji je sada na stolu objedinjuje mjere za ograničavanje štetnih subvencija uz posebne iznimke za zemlje u razvoju.

Smanjiti pritiske na oceane
Budući da je već počela 12. ministarska konferencija WTO-a u Ženevi, sada je trenutak za postizanje dogovora. Neuspjeh u njegovom postizanju ne samo da bi naštetio oceanima i egzistenciji onih koji o njemu ovise, već bi i umanjio globalni sustav utemeljen na pravilima i naštetio ostvarivanju Programa održivog razvoja do 2030.

S druge strane, ukidanjem štetnih subvencija za ribarstvo smanjili bi se kumulativni pritisci na oceane i povećala njihova otpornost u suočavanju s klimatskim promjenama.

Nakon Konferencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (COP26) u Glasgowu vlade moraju pokazati svoju spremnost za iskorištavanje svakog alata raspoloživog za rješavanje klimatske krize.

Ulozi na Ministarskoj konferenciji Svjetske trgovinske organizacije možda nikada nisu bili veći. Ugrožena je budućnost multilateralne trgovinske suradnje; ali, prije svega su na kocki radna mjesta, sigurnost opskrbe hranom i zdravlje naših globalnih zajednica.

Zato su 33 bivša vladina čelnika i ministri iz cijelog svijeta udružili snage s gotovo 400 znanstvenika pozivajući članice Svjetske trgovinske organizacije da “iskoriste svoj politički mandat kako bi zaštitili zdravlje oceana i dobrobit društva”.

Vlade su dale riječ da će ograničiti destruktivne subvencije za ribarstvo. Sastanak koji je počeo u Ženevi testirat će kredibilitet tog obećanja.

Na tekstu su surađivali Arancha González, Susana Malcorra i James Michel

© Project Syndicate, 2021.