Ratovi se dobivaju i gube na ratištima. Ali javne financije igraju ključnu ulogu u određivanju onoga što si borci mogu priuštiti. To se posebno odnosi na dugi rat, što je ruska potpuna invazija na Ukrajinu već postala.

Odbivši uključiti financiranje Ukrajine u sklopu nedavnog dogovora o sprječavanju blokade rada vladinih službi, američki Kongres poslao je signal ohrabrenja ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu.

Demokrati republikanci složni

Kako bi opet preokrenuo situaciju u korist Ukrajine, Kongres treba ponovno omogućiti financiranje, što podržavaju demokratski i republikanski čelnici Senata, Chuck Schumer i Mitch McConnell. Osim toga, i jednako važno, SAD mora poduzeti daljnje korake kako bi smanjio ruske prihode od nafte.

John McCain, pokojni američki senator i kandidat Republikanske stranke na predsjedničkim izborima 2008., dobacio je da je Rusija benzinska postaja koja se maskira u zemlju. Čak i prije veljače 2022., kada je Rusija imala puni pristup međunarodnim tržištima, gotovo polovica državnih prihoda dolazila je od poreza na energente i izvoza energenata. Sada gotovo svi devizni prihodi dolaze od izvoza nafte.

Gornja granica cijena ruske nafte, što je pokrenula američka ministrica financija Janet Yellen, a uvela koalicija predvođena skupinom G7 krajem 2022., osmišljena je kako bi se smanjili ti prihodi, a ruska nafta zadržala na tržištu da drži svjetske cijene pod kontrolom. Početna gornja granica cijena od 60 dolara po barelu uvedena je u prosincu 2022., a izvješća upućuju na to da su zemlje unaprijed koristile nadolazeću gornju granicu cijena za pregovore o nižim cijenama ruske nafte. Do prve polovice 2023. gornja granica pridonijela je smanjenju prihoda Kremlja za 45% na godišnjoj razini. Mnogi sudionici na tržištu pozdravili su to kao uspjeh.

U posljednjih deset mjeseci Rusija je kupila vlastitu flotu tankera, prvenstveno starijih i u nekim slučajevima oštećenih brodova koji nisu bili plovidbeni prema međunarodnim standardima i stoga nisu sudjelovali na tržištu. Ovi tankeri ne samo da pomažu Rusiji da sruši gornju granicu cijena, već su također izloženiji riziku od izazivanja katastrofalnog izlijevanja ili druge ekološke katastrofe. Rusija navodno nudi (ili dogovara) lažne potvrde, neiskreno potvrđujući cijene ispod gornje granice.

Trebalo bi poduzeti korake kako bi se povećao pritisak na ruske prihode od nafte.

Prvi je korak pooštravanje provedbe gornje granice cijena i oslanjanje na pošiljatelje, osiguravatelje i druge pružatelje usluga da provjere lažne potvrde. Ako to nije dovoljno, SAD bi trebao surađivati sa svojim partnerima i saveznicima na uvođenju tranzitnih naknada kako bi se smanjili prihodi koji idu Rusiji.

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Fiskalizacija 2.0

Sigurnost e-računa: “Najveći strah i razlog zašto neki te usluge nude sumnjivo jeftine jest da će oni dilati vaše podatke”

Pomorske naplatne kućice

Koalicija G7, primjerice, mogla bi uspostaviti svojevrsne naplatne kućice na ključnim uskim grlima – poput Danskog tjesnaca – koje ruski naftni tankeri moraju prijeći kako bi došli do globalnih tržišta. Pomorske naplatne kućice tada bi svim ruskim pošiljkama nafte mogle naplatiti razliku između gornje granice cijena i trenutne cijene na svjetskom tržištu. Pošiljatelj bi tada mogao podnijeti zahtjev za rabat tog iznosa, ako su mu svi papiri u redu. Primjerice, ako je svjetska cijena nafte bila 90 USD po barelu, a gornja granica još uvijek iznosi 60 USD, porez bi iznosio 30 USD po barelu – povrat bi se izvršio samo ako pošiljatelj može dokazati, izvan svake sumnje, da je platio samo 60 USD.

Ekonomska logika ukazuje na to da bi u ovom slučaju porez izašao iz ruske ratne blagajne i ne bi rezultirao višim cijenama za kupce, jer kupci uvijek mogu prijeći na drugog dobavljača koji prodaje po svjetskim cijenama.

Prihodi od naplatnih kućica mogli bi se iskoristiti za financiranje Ukrajine, pomoć zemljama s niskim prihodima da snose troškove viših cijena nafte, financiranje ulaganja u čistu energiju u zemljama u razvoju (smanjujući njihove potrebe za fosilnim gorivima) ili pomoć u financiranju fonda za čišćenje u slučaju da ruski zahrđali tankeri za naftu uzrokuju izlijevanje (ili sve gore navedeno). Tim bi se pristupom naplata u osnovi koristila kako bi se osiguralo da Rusija kući odnese najviše gornju granicu cijena za svoje isporuke nafte.

U slučaju da to ne zaustavi rusku prodaju nafte po visokim cijenama, SAD bi mogao koristiti sekundarne sankcije za ciljanje bilo koje transakcije koja uključuje rusku naftu iznad gornje granice cijena, bez obzira na to prevozi li se na ruskim, kamerunskim ili grčkim brodovima i osiguravaju li je britanske ili ruske tvrtke. Sekundarne sankcije značile bi da bi svaki subjekt vezan za rusku pošiljku nafte iznad sadašnje gornje granice od 60 dolara po barelu riskirao gubitak sposobnosti suradnje s američkim financijskim sustavom ako ga uhvate.