Opasno je što napadi na javne medije postaju uobičajeni i u zapadnoj Europi

Autor: Marius Dragomir , 11. srpanj 2023. u 23:00
Foto: Shutterstock

Grupiranjem RT-a i Xinhue u istu skupinu s NPR-om i BBC-em, Twitter nije prepoznao obilježja medija koje kontrolira država u odnosu na javne medije koji su urednički neovisni.

Twitter Elona Muska napravio pomutnju u travnju, kada je označio nekoliko javnih medija, uključujući i National Public Radio (NPR) u SAD-u, BBC u UK i kanadski CBC, kao “povezane s državom” ili “financirane od vlasti”.

Ove su platforme, koje su javno financirane i urednički neovisne, snažno odgovorile smanjivanjem – ili, kao NPR, prestankom s aktivnostima na platformi. Twitter je odmah uklonio kontroverzne oznake, ali je skinuo i slične oznake s medija sličnih ruskom RT-u ili kineskom Xinhua, koji nikada nisu krili da propagiraju vlast.

Nije BBC Xinhua
Iznenađenje u slučaju Twittera nije bio nedostatak koherentnih pravila u označavanju, nego zbunjenost o misiji javnih medija. Grupiranjem RT-a i Xinhua u istu skupinu s NPR-om i BBC-em, Twitter nije uspio prepoznati obilježja medija koje kontrolira država u odnosu na javne medije koji su urednički neovisni. Xinhua objavljuje vladine poruke u ime Komunističke partije Kine BBC, za razliku od njih, čuva strukture koje zaustavljaju intervencije političara u proces odlučivanja urednika.

Jasna razlike između medija koje kontrolira država i onih koji su u vlasništvu javnosti zamutila se posljednjih godina, zbog napada političara koji su agitirali protiv kritičkog izvješćivanja i privatnih medija, što je, u brojnim zemljama, bio pokušaj destabilizacije vlasništva i načina financiranja javnih medija.

Ovo je potaklo pozive – čak i kampanje, u slučaju UK – za smanjenjem prostora za neovisne javne medije. U skladu s podacima koje je 2022. prikupio State Media Monitor, istraživački projekt koji je pokrivao 157 zemalja, približno 84 % od 595 javnih i državnih medija diljem svijeta sada nemaju uredničku neovisnost.

Neovisno 51% europskih medija

U Europi 51% svih javnih i državnih medija imaju uredničku neovisnost – značajno veća koncentracija u usporedbi s drugim dijelovima svijeta.

Od 102 javne medijske kuće koje su imale uredničku neovisnost, dvije trećine su u Europi, Sjevernoj Americi, Australiji i na Novom Zelandu. U velikim područjima Bliskog Istoka i Sjeverne Afrike, Subsaharske Afrike i Azije nikada nije bilo neovisne javne medijske kuće.

U Europi 51% svih javnih i državnih medija imaju uredničku neovisnost – značajno veća koncentracija u usporedbi s drugim dijelovima svijeta. Međutim, za kontinent koji se ponosi što je mjesto nastanka javnih medija, proliferacija kuća koje su urednički kontrolirane postaje zabrinjavajuća.

To je osobito vidljivo u velikom dijelu istočne Europe, gdje je eksperiment s pretvaranjem bivših državnih medija u neovisne javne medije počeo s padom komunizma 1990-ih. Razmjer neuspjeha projekta može se vidjeti u bugarskom BNT-u, mađarskom MTVA-u, poljskom TVP-u i Poljskom radiju te srpskom RTS-u, koji služe kao glasnogovornici administracije na vlasti u njihovoj zemlji. Jedini su izuzetak i zaista neovisne javne medijske kuće u regiji javni radio i televizija u Republici Češkoj i postaja LRT u Litvi.

Jačaju politički pritisci
Čak i u slučajevima u kojima su javni mediji dobili uredničku neovisnost, postoje razne ranjivosti. U Hrvatskoj postoje tvrdnje o politizaciji HRT-a, već nekoliko godina, uključujući i izvješće koje je financirala EU. Javna medijska kuća u Sloveniji, RTVSLO, vodila je gorku bitku s bivšim populističkim premijerom zemlje, Janezom Janšom, protiv upravljačkih tijela medijske kuće.

Ovu taktiku često koristi politička administracija u regiji – uključujući i one slične Viktoru Orbanu, čiji saveznici sada kontroliraju Medijsko vijeće Mađarske – kako bi uspostavila kontrolu nad javnim medijskim kućama. Međutim, zahvaljujući sudskoj presudi iz svibnja, rad RTVSLO sada zajednički nadziru skupine civilnog društva i njeno osoblje, a ne parlament – potez koji bi trebao pomoći u utvrđivanju autonomije u objavljivanju.

Napadi na javne medije postaju uobičajeni i u zapadnoj Europi. U Ujedinjenom Kraljevstvu, desničarski pokret vodi kampanju za “ukidanje financiranja” BBC-a. Nacionalna medijska kuća UK-a financira se putem naknade za licencu koju moraju plaćati sva kućanstva u Britaniji.

Trenutna vlada razmatra preispitivanje mehanizma financiranja putem naknade za licencu, ali stručnjaci, sa svih strana političkog spektra, zabrinuti su da bi ukidanje ovog modela moglo destabilizirati postaju i ugroziti njenu neovisnost.

U Austriji, ORF, koji je osnovan kao neovisna javna medijska kuća putem referenduma 1960-ih, sada se suočava s krizom koju pokreće povećani politički pritisak i zahtjev za reformom financiranja koji bi ukinuli prihode kuće od naknade za licencu od 2024.

U Italiji javna medijska kuća zemlje, RAI – koji se u povijesti sukobljavao sa svojim upravljačkim odborima – doživjela je ostavku svog generalnog direktora zbog “političkog sukoba”. Istina je da se javne medijske kuće trebaju preustrojiti i prilagoditi svoju ponudu, osobito ako žele privući mlađu publiku.

Stoga trebaju podesiti načine financiranja i strukture uprave kako bi svojoj publici omogućile veći utjecaj u određivanju programa i natjecati se u digitalnom okruženju. U vremenu nepovjerenja, oni koji su slični NPR-u BBC-u i drugim neovisnim medijskim kućama, predstavljaju neprocjenjivi izbor vijesti bez pristranosti ili spinova, za milijune građana.

Ako ne uspijemo prepoznati i braniti njihov jedinstveni status i vrijednost za društvo, naša će demokracija početi još strmije opadati. 

Komentirajte prvi

New Report

Close