Više od 30 godina pacifičke otočne države odašilju isto upozorenje na godišnjoj Konferenciji UN-a o klimatskim promjenama: zagrijavanje oceana ne ugrožava samo sigurnost hrane i energije, već sam opstanak čovječanstva.

I gotovo svake godine naše se upozorenje tretira kao regionalni problem, izazov ograničen na udaljene male otoke, pa stoga ne zaslužuje ništa više od pukog deklarativnog iskaza podrške međunarodnih čelnika.

Egzistencijalno značenje

Da barem mogu reći da nismo imali pravo. Umjesto toga, klimatsko pustošenje koje se odvija pred našim očima, dodatno pojačano ciklusom El Niña i rekordnim zagrijavanjem oceana, dokazuje da ova kriza ne prestaje na obali.

Sve veće razine mora gutaju plodna poljoprivredna zemljišta, raseljavaju zajednice i podižu premije osiguranja za obitelji. Zagrijavanje oceana ugrožava energetske mreže i luke koje pokreću svjetsko gospodarstvo i održavaju globalne lance opskrbe. Na Arktiku je 60 posto obalne infrastrukture, od koje se veliki dio koristi za ključne sigurnosne aktivnosti, postalo podložno eroziji. Sredozemno i Crno more, glavna središta za ribarstvo i akvakulturu koja godišnje ostvaruju 21,5 milijardi dolara izravnih i neizravnih prihoda, zabilježili su 2024. godine morske toplinske valove s temperaturama gotovo pet Celzijevih stupnjeva iznad normale, što je izazvalo zabrinutost zbog nesigurnosti opskrbe hranom.

Još jedan zanemareni čimbenik jest uloga oceana kao najvećeg ponora ugljika i topline na planetu, koji upija 30 posto emisija CO2, jednako koliko i sve svjetske šume, i zadržava 90 posto viška topline proizašle iz tih emisija. No ocean za to plaća cijenu: ekosustavi najosjetljiviji na toplinu nalaze se pod vodom, a svaki djelić stupnja globalnog zatopljenja iznad granice od 1,5 Celzijevih stupnjeva postavljene Pariškim klimatskim sporazumom uništava ih još i više.

Do 2050. godine, u scenariju zatopljenja od dva Celzijeva stupnjeva, gubici uzrokovani katastrofama povezanim s oceanima mogli bi dosegnuti 56 milijardi dolara, što razotkriva krajnje granice prilagodbe i hitnu potrebu da se zatopljenje zadrži što bliže granici od 1,5 Celzijevih stupnjeva.

To nisu zanemarivi problemi. Oni sa sobom nose velike globalne ekonomske i sigurnosne rizike. A za pacifičke otočne države oni imaju egzistencijalno značenje: ostanak ispod granice od 1,5 Celzijevih stupnjeva pitanje je opstanka, i upravo smo se zato tako grčevito borili za postizanje Pariškog klimatskog sporazuma, kao i za to da se u godinama nakon toga što dosljednije držimo tog cilja.

Kako smanjiti troškove

Grijani bazeni, wellness i saune privlače goste, ali hotelijere čeka važna energetska računica

Digitalna vidljivost

Dobra fotografija danas vrijedi više od tisuću riječi, ali važno je znati kako je iskoristiti

Saznanja o oceanima

Prošlogodišnja Konferencija UN-a o klimatskim promjenama u Belému u Brazilu stavila je šume u središte klimatskog programa. Ovomjesečna Konferencija UN-a o klimatskim promjenama (COP31) u Antalyji u Turskoj može učiniti isto za ocean. Politička potpora klimatskim akcijama usmjerenima na oceane je snažna: više od 100 zemalja potpisalo je pismo u kojem izjavljuju da je ocean temeljni dio Pariškog klimatskog sporazuma i da bi se prema njemu tako trebalo odnositi i na COP31.

U praksi to znači da bi pregovarači trebali istaknuti važnost oceana u raspravama o smanjenju emisija, izgradnji otpornosti i financiranju klimatskih promjena. Štoviše, najnovija znanstvena saznanja o oceanima moraju oblikovati iduću globalnu bilancu stanja, čime bi se uvela viša razina odgovornosti u klimatsko djelovanje kroz stvaranje obveza vezanih uz oceane o kojima države moraju izvještavati i standarda prema kojima se mjeri njihov napredak.

Svaka obalna država trebala bi se pridružiti inicijativi Blue NDC Challenge, skupini država posvećenih ispunjavanju svojih nacionalnih klimatskih ciljeva putem rješenja temeljenih na oceanima. Ocean može pomoći u ubrzanju energetske tranzicije kroz ekološku transformaciju luka i brodarstva, kao i kroz razvoj obnovljivih izvora energije na moru. Naravno, glavni problem o kojem se šuti jest industrija nafte i plina. Brzi prelazak s fosilnih goriva najučinkovitiji je način da se smanji pritisak na koraljne grebene, ribarstvo, obalna gospodarstva i lokalne zajednice koje o njima ovise.

Investicijski tokovi moraju pratiti ove sve veće ambicije. Trenutačna ulaganja u zaštitu mora procjenjuju se na 1,8 milijardi dolara godišnje, stvarajući manjak od približno 14 milijardi dolara. I dok su mnoga provjerena rješenja spremna za širu primjenu, potrebno je mobilizirati koalicije kako bi se osiguralo da zaštićena morska područja ostvare povrat ulaganja kroz održivo ribarstvo i prihode od turizma.

Poruka pacifičkih otočnih država predugo se zanemaruje. COP31 nudi priliku da se to promijeni. Zdravlje oceana oblikovat će budućnost svih ljudi. Sada je trenutak da svi prihvate kako su oni zajedničko dobro – i zajednička odgovornost.

© Project Syndicate, 2026.