Pitanje rada nedjeljom, odnosno njegove zabrane, jedna je od onih vječnih ideoloških hrvatskih tema koje se svako malo izvlače u javnu raspravu, uz redefiniciju drugog svjetskog rata i poraća te prava na pobačaj, a koje služe uglavnom samo za skretanje pažnje javnosti s bitnijih aktualnih tema. Intenciju za zabranu rada nedjeljom vladajući HDZ svako malo koristi kako bi “potvrdio” svoju desnu i obiteljsku orijentaciju, a na tom tragu je i dva puta već i donio zabrane koju su pale na Ustavnom sudu kao protuustavne. Stoga je i sada teško s nezavisne novinarske pozicije reći nešto revolucionarno novo jer se argumenti obje strane ponavljaju već desetljećima. I ne mijenja se ništa.

Građani bi ‘preživjeli’

Već je lani na proljeće Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja predstavilo dopunu Zakona o trgovini kojom se želi, kako kažu, “urediti temeljno pravo na tjedni odmor te ravnotežu privatnog i poslovnog života građana”. No, do ovih dana, kada su premijer Andrej Plenković i aktualni ministar gospodarstva Davor Filipović ponovno to stavili u fokus, nije se događalo ništa. Građani su pak, kao i svaki put do sada, podijeljeni, ali generalni stav je da bi oni “preživjeli” takvu mjeru. No, poduzetnici uglavnom upozoravaju da bi im takva zabrana, uza sve probleme koje je donijela korona i digitalizacija, mogla donijeti značajne gubitke koji bi pak rezultirali otpuštanjima i stečajem. Procjena direktora jednog velikog trgovačkog centra je da bi, u slučaju zabrane rada nedjeljom, bez posla moglo ostati oko 20 tisuća ljudi, i to uglavnom onih starijih i teže zapošljivih.

Prije toga se tema rada nedjeljom pojavila tijekom 2019. na tragu velikog odljeva stanovništva iz Hrvatske u zemlje EU i zbog čega je nestašica radne snage postala glavna tema gotovo svih gospodarskih razgovora i strategija. Korona kriza je nekoliko mjeseci kasnije prekinula te rasprave jer mnoge prodavaonice niti tvrtke nisu mjesecima radile niti radnim danima.

Dvije zabrane rada nedjeljom, koje je Vlada donijela 2004. i kasnije 2009., pale su na Ustavnom sudu te u proteklih 10-ak godina gotovo čitav trgovački sektor radi sedam dana u tjednu. Glavni argumenti Ustavnog suda za ukidanje zabrane rada nedjeljom bio je da je Vlada sa zabranom povrijedila ravnotežu prava onih koji rade, poduzetničkih sloboda te općeg interesa. Prije 10-15 godina snažan argument za rad nedjeljom bila je i visoka nezaposlenost, odnosno najava, a ponegdje i praksa, da trgovci otpuštaju svoje radnike koji im više ne trebaju zbog smanjenog obima posla. Sada pak mnogi pribjegavaju, zbog nestašice radne snage ili pak povećanja plaća u Hrvatskoj, skraćivanju radnog vremena ili pak implementaciji samouslužnih blagajni.

Neki su pak skloniji tome da se rad nedjelom regulira – inspekcijski i porezno, a ne striktno zabrani. Sadašnji prijedlog Vlade je da bi bio dopušten rad 14 nedjelja u godini, a što odgovara trajanju ljetne turističke sezone. Tu je i problem da je Hrvatska “dugačka”, odnosno da postoji niz naselja u našoj zemlji koja su u neposrednoj blizini granice. Ako trgovine neće raditi kod nas, što prijeći građane da u svoj “tradicionalni” šoping odu u Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, ili pak Mađarsku i Sloveniju s kojima nakon 1. siječnja 2023. i izvjesnog ulaska u Schengensku zonu granice više neće niti biti, a nakon toga nastave i dalje kupovinu obavljati u tim zemljama i tijekom tjedna. Ankete strukovnih udruga u Hrvatskoj pokazale su da su po pitanju zabrane rada nedjeljom podijeljeni i sami trgovci – oni iz prehrambenog sektora ne protive se toliko zabrani rada nedjeljom jer procjenjuju da ljudi svakako moraju kupiti hranu. Ako to neće biti nedjeljom, prelit će se na petak, subotu i ponedjeljak. Oni pak iz neprehrambenog sektora puno su skeptičniji jer se boje da bi im izostanak dolaska potencijalnih kupaca u nedjelju, kada ljudi imaju najviše vremena, mogao prouzročiti velike i nenadoknadive gubitke jer im je nedjelja udarni dan. Osim potencijalnog odlaska u šoping u inozemstvo, trgovce sve više zabrinjava dvoznamenkasti rast internetske prodaje koja je posebno eksplodirala tijekom korona lockdowna kada su sve trgovine uglavnom i bile zatvorene.

Neki se već odredili

Nastavi li se taj trend rasta, kažu, postoji bojazan da će mnoge neprehrambene trgovine morati zatvoriti vrata, s radnom nedjeljom ili bez nje. No, neradna nedjelja bi, smatraju, mogla ubrzati taj proces. Tu je i još jedan detalj – strani investitori u čijem vlasništvu je najveći broj trgovačkih centara i lanaca u Hrvatskoj ulagali su u trgovačke centre jer su njihovim studijama profitabilnosti investicije ukalkulirani uvjeti rada kakvi su postojali u trenutku investicije. Svako “nasilno” mijenjanje pravila igre bi uzročilo “zlu krv”, gubitke te nepovjerenje sadašnjih i budućih investitora. Kako je izvjesno da nekog društvenog konsenzusa oko rada nedjeljom u Hrvatskoj nema niti ga neće biti – niti Vlada ništa ne radi po tom pitanju jer se ovim prijedlogom bave samo sektorom trgovine, a ne i ostalim djelatnostima koje su angažirane nedjeljom, kao jedino rješenje čini se slobodna procjena svakog pojedinog trgovca što mu se isplati, te eventualni dogovor samih igrača, naravno uz strogi inspekcijski nadzor poštuju li se prava radnika po pitanju slobodnih dana i dodatne naknade za rad nedjeljom i praznikom.

Neki su samostalno odlučili da neće raditi nedjeljom, prije svih tu je trgovački lanac KTC, dok manje kvartovske i seoske trgovine uglavnom nedjeljom rade do 11 ili 12 sati.

RAZVOJ

‘Prodaja, operativa i financije konačno u istom ritmu’: Razgovor s Brigitom Kovačević (Intera) i Vericom Jurković (Datalab Hrvatska)

Konditorska industrija

Stevan Vujošević otkriva zašto je čokolada i dalje luksuz