U tijeku je višebrzinski gospodarski oporavak, odražavajući značajna odstupanja među zemljama po pitanju obuzdavanja koronavirusa te kupnje i primjene cjepiva. No bez obzira ne te razlike u tajmingu, uskoro će doći do kaskadnog slijeda brzih oporavaka diljem svijeta.

Sektori koji su se morali zatvoriti jer nisu mogli funkcionirati bez opasne međuljudske blizine počet će se sada ponovno otvarati. Tvrtke koje su preživjele zatvaranja u pandemiji doživjet će brzu ekspanziju, potaknutu potisnutom potražnjom. Doći će do velikog povećanja stopa rasta tijekom ograničenog vremenskog razdoblja prije nego što se slegnu prema normalnoj razini. Ući ćemo u svijet nakon oporavka negdje 2022.

Najvažnije pitanje za investitore, donositelje politika, tvrtke i kućanstva jest hoćemo li se i u kojoj mjeri vratiti obrascima rasta prije pandemije. Hoćemo li svjedočiti prelasku na neki znatno drukčiji skup dinamika?

Iako u gospodarstvu nakon oporavka postoje brojna područja neizvjesnosti, čini se da su neke industrije spremne za razdoblje izvanredno brzog rasta. Točnije, u sektorima s kombinacijom tehnoloških mogućnosti, raspoloživog kapitala i velike potražnje za kreativnim novim rješenjima, uvjeti će biti vrlo povoljni za ulaganje i stvaranje novih tvrtki.

Među nizom sektora s najvećim potencijalom rasta, moja tri vodeća kandidata su primjena digitalnih tehnologija diljem cijelog gospodarstva, biomedicinske znanosti (i njihova primjena u zdravstvu i šire) i tehnologije koje se bave različitim izazovima održivosti, osobito onima koji su povezani s klimatskim promjenama. Povišen rast u ovom kontekstu ne znači samo rast sektora, već visoku razinu poduzetničke aktivnosti i inovacija, mnoštvo novih brzorastućih tvrtki i velike priljeve kapitala koji nose veće očekivane stope povrata.

Mreža poduzetnika i investitora

Ta su područja različita, ali se preklapaju jer ih više definiraju znanost i tehnologije nego ishodi. Sva tri smatraju se ključnim izvorima otpornosti – za tvrtke i za društvo u cjelini – a ta je percepcija pojačana pandemijom i rastućom sviješću o učincima klimatskih promjena. Između ovih promjenjivih izgleda i prisilnog usvajanja digitalnih tehnologija tijekom pandemije, sada postoji povećana svijest i o mogućnosti i nužnosti digitalizacije, što se odražava u velikoj i rastućoj potražnji za tehnološkim rješenjima.

U sva tri područja, dugogodišnja istraživanja i inovacije iznjedrili su moćne znanstvene alate i tehnologije koje postaju široko dostupne poduzetnicima i investitorima koji teže rješavanju određenih problema. Istovremeno, tehnopoduzetnički ekosustavi koji su se nekoć koncentrirali na samo nekoliko mjesta, proširili su se globalno, što je rezultiralo međusobno povezanom mrežom investitora i poduzetnika koji dijele spoznaje, prenose tehnologiju i prilagođavaju se lokalnim uvjetima.

Startup jednoroge nekad povezivane sa Silicijskom dolinom i nekolicinom drugih čvorišta visoke tehnologije sada se može naći u sve većem broju u širokom spektru razvijenih zemalja i zemalja sa srednjim dohotkom – i u iznenađujućim sektorima poput obrazovanja. Ukratko, sustavi koji oslobađaju poduzetničke talente sve se više ukorijenjuju širom svijeta.

To je djelomično zato što su vlade prepoznale mogućnosti u tim sektorima i pravilno pojačale svoju igru. Fiskalni programi koji su proizašli iz pandemije daleko su agresivniji nego u prošlosti. Opredjeljenja za ulaganje u infrastrukturu (uključujući digitalnu), znanost i tehnologiju šire se, ne samo u Sjedinjenim Američkim Državama i Kini, već i u Europi, diljem digitalnog i biomedicinskog sektora te sektora zelenih tehnologija.

Većina je vlada stoga spremna osigurati da gospodarstvo radi visokim intenzitetom, a da usputne nepovoljne okolnosti na strani potražnje ne koče rast i zapošljavanje.

S obzirom na ove čimbenike, postoji opravdana šansa da se 15-godišnji negativni trend ukupnog rasta produktivnosti, a time stoga i ukupni realni rast, preokrene. Snažne nove tehnologije opće namjene dolaze na mrežu, a pandemija je povećala usvajanje i učenje u sektorima koji su prethodno zaostajali za ostalima. To je ključno jer rast produktivnosti na ukupnoj razini iziskuje ne samo široku dostupnost potrebnih tehnologija, već i njihovu široku difuziju.

Bidenovo povećanje dohotka

Posebno je važno usvajanje digitalne tehnologije u malim i srednjim tvrtkama i u sektorima koji kaskaju za ostalima. U Indiji dio digitalne transformacije uključuje opremanje tehnološkim rješenjima milijuna malih maloprodajnih poduzeća i s njima povezanih opskrbnih lanaca, umjesto da ih pometu veliki subjekti. Raspodjela dohotka još je jedan ključni čimbenik rasta produktivnosti. Ako se povišeni dohodak i dalje uglavnom usmjerava prema pojedincima s visokim dohotkom i vlasnicima kapitala, to može biti dobro za cijene imovine, ali će biti loše za potražnju, a time i za poslovna ulaganja i produktivnost.

Barem u SAD-u, fiskalni planovi predsjednika Joea Bidena, koji uključuju infrastrukturna ulaganja, promjene u oporezivanju i višu minimalnu plaću, osmišljeni su radi vraćanja radnih mjesta sa srednjim dohotkom i povećanja dohotka za kućanstva s nižim i srednjim dohotkom. Što se tiče programa dekarbonizacije, neki bi mogli tvrditi da će to imati malen ili čak i pomalo negativan izravan ujecaj na rast i produktivnost. No osobito po tom pitanju, treba imati na umu relevantne vremenske horizonte. Bez obzira na kratkoročne učinke proširenog programa zelenih ulaganja, cilj nije podići kratkoročnu ili čak srednjoročnu produktivnost. Poanta je, zapravo, dugoročno izbjeći ili smanjiti rizik ogromnog negativnog šoka za produktivnost. Stoga sadašnja vrijednost zelenih investicija može biti vrlo visoka čak i ako je utjecaj na kratkoročne mjere protoka produktivnosti malen.