Nakon 15 godina gospodarskih previranja, od europske dužničke krize do pandemije bolesti COVID-19 i ruske invazije na Ukrajinu, čini se da će europsko gospodarstvo u 2024. godini ostvariti slabije rezultate. No, možda izgled vara?

Njemačka, najveće europsko gospodarstvo, posebno je teško pogođena rastom cijena energije i stalnim usporavanjem Kine. Nadalje, Njemačka je pogoršala vlastite gospodarske teškoće razvodnjavanjem ili napuštanjem mnogih tržišno orijentiranih reformi bivšeg kancelara Gerharda Schrödera, koje su prethodno poduprle njezin snažan rast BDP-a.

Iako vodeći njemački prognostičari predviđaju da će zemlja (jedva) izbjeći recesiju 2024. godine, njezini gospodarski izgledi i dalje su neizvjesni.

Oporavak Mađarske
Francuskoj ide malo bolje. Međutim, s fiskalnim deficitom od 5,5 posto BDP-a u 2023. godini i rastom realnih kamatnih stopa na globalnoj razini, francuska vlada pod pritiskom je da pooštri politiku. S druge strane, nakon godina pada produktivnosti i stalnih problema s dugom, talijansko gospodarstvo ponovno bilježi rast i čini se da je u pozitivnoj putanji. A Grčka, koja održava najveće sivo gospodarstvo Europske unije, i dalje se bori, prvenstveno zbog neobuzdane utaje poreza.

Ipak, postoji nekoliko razloga za nadu. Prvo, gospodarstva srednje i istočne Europe već neko vrijeme nadmašuju zapadnu Europu. Prema Eurostatu, Poljska je pretekla i Grčku i Portugal u smislu realnog BDP-a po glavi stanovnika, a zemlje poput Rumunjske na putu su da ostvare slične prekretnice u sljedećih pet godina. Iako se Mađarska borila s fluktuacijama deviznog tečaja i padom od 0,8 posto u 2023. godini, odražavajući pokušaje premijera Viktora Orbána da suzbije neovisnost središnje banke, očekuje se da će se zemlja vratiti solidnom rastu u 2024. i 2025. godini.

Zemlje srednje i istočne Europe svakako također brzo stare, slično kao i njihove “kolegice” na Zapadu. Ipak, za sada će brzorastući Istok nastaviti povećavati ukupnu stopu rasta u Europi. Iako američki promatrači napredak tih zemalja često uzimaju zdravo za gotovo, ne treba podcijeniti sposobnost Europske unije da pomogne novim državama članicama u prevladavanju naslijeđenih institucionalnih problema i korupcije.

Drugo, južna Europa također raste brže od sjeverne Europe, a Španjolska, Portugal, pa čak i Grčka nadmašuju njemački rast s velikom razlikom od 2020. Time se djelomično nadoknađuje razdoblje slabog rasta u godinama nakon globalne financijske krize. Međutim, s obzirom na snažnu turističku industriju tih gospodarstava i manju ovisnost o proizvodnji, moglo bi se nastaviti.

Treće, ne bi bilo mudro kladiti se protiv dugoročne revitalizacije njemačkog gospodarstva. Kad sam bio apsolvent krajem 1970-ih, jedan od mojih kolega iz razreda predstavio je rad koji pokazuje kako je Istočna Njemačka nadmašila druga gospodarstva sovjetskog bloka.

“Oni tek trebaju izmisliti sustav u kojem je njemačko gospodarstvo neučinkovito”, dobacio je. Iako bi nedavno skretanje Njemačke ulijevo moglo na kraju dokazati da je taj argument pogrešan, vjerojatnije je da će ta zemlja uspjeti ispraviti smjer i vratiti se izgradnji visokokvalitetne infrastrukture.

Prijetnja ruske pobjede
Četvrto, predstojeći izbori diljem Europe mogli bi dovesti do prijeko potrebnog učinkovitog vodstva. Francuski predsjednik Emmanuel Macron, koji se svojedobno smatrao nasljednikom bivše njemačke kancelarke Angele Merkel kao najuglednije europske čelnice, teško se nosio s brojnim gospodarskim izazovima svoje zemlje i kritiziraju ga zbog naivnosti u odnosima s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.

A Olaf Scholz, stvarni nasljednik Merkel na mjestu njemačkog kancelara, bori se s lošim rejtingom, pa se čak i američki predsjednik Joe Biden u usporedbi s njim čini popularnim. Budući da su na pomolu izbori u Njemačkoj 2025., postoji realna mogućnost da Scholz bude smijenjen.

Unatoč stabilizaciji Ujedinjenog Kraljevstva, premijeru Rishiju Sunaku smeta raširena percepcija da je na izmaku mandata. Sunakova Konzervativna stranka trenutačno daleko zaostaje u anketama protiv revitalizirane Laburističke stranke, koja se uspješno pozicionirala kao ekonomski centristička. S druge strane, talijanska premijerka Giorgia Meloni neočekivano se nametnula kao jedan od najučinkovitijih i najpopularnijih europskih čelnika.

Naposljetku, zlokobna prijetnja ruske pobjede u Ukrajini mogla bi katalizirati fiskalnu integraciju Europe, što je ne tako davno bilo nezamislivo. U međuvremenu, kao što sam nedavno tvrdio, predsjednički izbori u SAD-u u studenom vjerojatno neće ublažiti aktualna politička previranja u Americi, bez obzira na ishod.

Sve to upućuje na to da bi Europa ipak mogla preokrenuti svoju situaciju. Europske burze lako bi mogle ponoviti prošlogodišnje neočekivano sjajne rezultate, s obzirom na to da su vrednovanja, mjerena omjerima cijene i zarade, znatno niža od onih u SAD-u. Iako američko tržište dionica godinama nadmašuje europsko, 2024. godina mogla bi biti drukčija.

Iako europska gospodarstva dugo podbacuju, nijedan trend ne traje vječno. Koliko god se izgledi Europe činili lošima u ovom trenutku, njezini bi gospodarski izgledi mogli izgledati malo bolje kasnije ove godine.

© Project Syndicate 2024.