Tijekom svog nedavnog posjeta Washingtonu, kineski predsjednik Xi Jinping najavio je da će Kina poslati par velikih pandi za razmnožavanje u zoološki vrt Atlanta. “Izaslanici prijateljstva”, Ping Ping i Fu Shuang, stigli su samo nekoliko dana poslije. Ovo nije prvi put da Kina koristi svog legendarnog medvjeda kao instrument meke moći. Posuđujući životinje inozemnim zoološkim vrtovima, nastoji prikazati Kinu ne kao prijetećeg zmaja, već kao čvrstog, ali umiljatog šarmera.

No možda prava poruka ove “panda diplomacije” leži u manipulaciji i iskorištavanju koje ona utjelovljuje. Za početak, dok Kina tvrdi da je poznati crno-bijeli medvjed njezina maskota, jedno od glavnih prirodnih staništa ove vrste je Wolong, koji se nalazi na strmom rubu Tibetske visoravni. Unutar horizontalne udaljenosti od oko 48 kilometara, nadmorske visine kreću se od alpskih vrhova viših od 5180 metara do ispod 490 metara, stvarajući vlažnu, umjerenu mikroklimu koja održava visokoplaninske bambusove šume koje su idealno stanište za pande.

Najam pandi u parovima

Wolong, koji povijesno pripada tibetanskoj regiji Kham, danas se nalazi pod okriljem provincije Sichuan, točnije unutar autonomne prefekture Aba Tibetan-Qiang – a Kina je više nego spremna uključiti sve što je čini kulturno jedinstvenom. Od pripajanja Tibeta bogatog resursima 1950. – 1951., vlada je sustavno nastojala izbrisati tibetansku kulturu i identitet, što uključuje i uvrštavanje prepoznatljive geografije, divljih životinja i prirodnih resursa visoravni u glavni kineski nacionalni identitet. Kinesko prisvajanje tuđeg proteže se čak i na uzgoj trešanja, za koji tvrdi da nije započeo u Japanu ili Koreji, već u “kineskim himalajskim visoravnima” – odnosno Tibetu.

Tibetska visoravan dom je ugrožene crvene pande, sisavca veličine kućne mačke s dugim, bujnim repom, uz velike pande, danas svrstane među ranjive vrste. U divljini je ostalo manje od 2000 velikih pandi, a Kina polaže pravo na gotovo sve njih. To nas dovodi do drugog upitnog elementa kineske panda diplomacije: počiva na unosnom programu “najma pandi u parovima.”

Iako Kina žanje koristi za svoju meku moć držeći svoju simpatičnu maskotu u stranim zoološkim vrtovima, ona tim zoološkim vrtovima naplaćuje i visoke cijene: do 1,1 milijun dolara godišnje za pravo na izlaganje i uzgoj para pandi. Kina zadržava vlasništvo ne samo nad iznajmljenim odraslim jedinkama, već i nad svim potomstvom koje one donesu na svijet. Unatoč tome, zoološki vrt koji ih unajmljuje mora platiti jednokratnu naknadu od otprilike 600 tisuća dolara za svakog mladunca rođenog tijekom najma. Ustanove također često plaćaju do dva milijuna dolara dodatnih obveza za sponzorstva i istraživanja.

Računi se gomilaju. Između 1994. i 2023. godine Kina je od svog programa najma pandi zaradila gotovo 300 milijuna dolara. Stoga ne čudi što Guinnessova knjiga rekorda navodi veliku pandu kao “najskuplju vrstu u zatočeništvu.”

No novac je tek početak. Sve jednostraniji ugovori koje državna Kineska udruga za očuvanje divljih životinja potpisuje sa zoološkim vrtovima omogućuju Kini da jednostrano raskine ugovor i prijevremeno povuče pande iz širokog spektra razloga, poput “neovlaštenog objavljivanja relevantnih informacija” javnosti. To uključuje i informacije koje se čine potpuno bezopasnima: Kina zoološkim vrtovima zabranjuje upotrebu riječi kao što su “najam”, “rentanje”, “posudba” ili “ugovor”, očito kako bi prikrila transakcijsku narav cijelog aranžmana.

Zagrebački startup

Razvili su platformu koju koriste Zaba, INA i Sofascore. Sada žele na strano tržište

Od balističke zaštite do robotike

Hrvatsko oružje i vojna oprema traže nova tržišta. Sljedeća postaja je Vijetnam

Iskorištavanje ranjive vrste

Kina također koristi posudbe pandi za slanje političkih poruka. Kina je darovala par pandi Nacionalnom zoološkom vrtu Smithsonian 1972. godine, nakon posjeta predsjednika Richarda Nixona Pekingu. Međutim, 2010. godine ubrzala je povlačenje dva mladunca pandi rođena u SAD-u nakon što je Bijela kuća objavila da predsjednik Barack Obama neće otkazati sastanak s Dalaj Lamom. Godine 2023. tri preostale pande u Nacionalnom zoološkom vrtu Smithsonian vraćene su u Kinu, što je označilo kraj tradicije koja je trajala više od pola stoljeća.

I to se ne odnosi samo na Sjedinjene Države. Japan je ove godine vratio svoje posljednje dvije velike pande Kini, ostavši bez ijedne po prvi put od normalizacije odnosa s Kinom 1972. godine. Nasuprot tome, kada je Kina poslala par pandi u Katar uoči Svjetskog prvenstva 2022., dužnosnici su taj potez pozdravili kao odraz “dubine odnosa” između tih zemalja.

No čini se da moć kineske panda diplomacije sada slabi. Iako bi opća javnost pande i dalje mogla smatrati privlačnima, posjećenost zoološkim vrtovima koji ih ugošćuju obično stagnira kada splasne početno uzbuđenje. U međuvremenu, stručnjaci za očuvanje prirode otvoreno kritiziraju komercijalno i diplomatsko iskorištavanje ove ranjive vrste.

Kineskoj diplomaciji ključan je izazov to što politički analitičari i zakonodavci posudbu pandi sve više smatraju šarmantnim skretanjem pozornosti, a ne smislenim odrazom bilateralnih odnosa. Upravo je zato Xijev nedavni “dar” zoološkom vrtu u Atlanti privukao malo pozornosti američkih medija. S obzirom na to da su aktivni međunarodni programi najma pandi pali s 21 zemlje u 2019. na samo 16 danas, čak i kineski državni mediji sada se pitaju je li panda diplomacija “izgubila sjaj”.

Iako velike pande naizgled djeluju umiljato i miroljubivo, riječ je o zastrašujućim medvjedima s dugim, oštrim pandžama i iznimno razvijenom čeljusti. Njihov ugriz proizvodi silu od gotovo 1300 njutna, što je gotovo u rangu s lavovima. Dok pande uzgojene u zatočeništvu nakon puštanja u divljinu uglavnom stradavaju jer nemaju ključne vještine za preživljavanje, divlje pande mogu biti agresivne i opasne. U tom smislu, pande su doista vjerodostojan simbol Kine: čak i kada djeluje bezopasno, ne može sakriti zube.

© Project Syndicate, 2026.