Poljsku, koja završava predsjedanje nad EU, i Dansku koja 1. srpnja počinje s predsjedanjem, karakterizirala je izrazita naklonost prema Americi. I atlanticizam njihovih političkih lidera. To fino tkanje razderano je nakon dolaska na vlast Donalda Trumpa. U obje zemlje vide se posljedice.
Američka administracija je u jeku poljskih izbora dala na znanje da je ne zadovoljavaju centristi, atlanticisti i pro-NATO političari poput Donalda Tuska, nego da želi kadrove poput novog poljskog predsjednika Nawrockog koji će im osiguravati, nadaju se, podršku u demontaži Europske unije te u politici prema Rusiji i Ukrajini. To je vrlo važan signal za sve u Uniji.
Među prvima su promjene američke politike, kad je počeo svojatati Grenland, postali svjesni Danci. Svaka zemlja članica Europske unije, kad počne svoj šestomjesečni mandat, predstavi svoje “prioritete”, odnosno ciljeve koje smatraju bitnima za sebe i za zajednicu. Kod Danaca je to klima i okoliš, podizanje konkurentnosti i digitalizacija. Naizgled, nema veze s Grenlandom i Amerikom. Neki dijelovi njihovih “ciljeva”, primjerice zabrana društvenih mreža mlađima od 15 godina zaista i nemaju veze. Štoviše, kad ih se pita oko Amerike i Grenlanda, nastoje tu temu dedramatizirati i kao ne vjeruju da bi “članica NATO-a izvršila invaziju na drugu članicu NATO-a”. Ali, nije da to ne uzimaju u obzir kao mogućnost.
Osjećaj pripadanja
Danska je druga najbogatija zemlja u Europskoj uniji i deveta ili deseta najbogatija svijetu. Rast joj je među najvišima u Uniji, inflacija je drugu godinu zaredom ispod 2 posto, javne financije dugi niz godina zdrave, danski radnik među najproduktivnijima na svijetu. Već dvadesetak godina tamo funkcionira fleksisigurnost, odnosno fleksibilnost tržišta rada uz zaštitu zaposlenika. Tako, radnik nakon otkaza još dvije godine dobiva 75 posto od bivših primanja, što omogućuje komotnije planiranje životnih ciljeva, primjerice otplate kredita. To, kao i zdravstvo i obrazovanje, financiraju se iz visokih poreza kojima građani ne prigovaraju.
Sve takve mjere u Danskoj rezultat su širokog društvenog dogovora, pa zato i funkcioniraju. Fleksisigurnost i duboke reforme kojima je cilj bilo povećanje konkurentnosti, uvela je Vlada tadašnjeg premijera (donedavno glavnog tajnika NATO-a) Andersa Fogga Rasmunssena prije dvadesetak godina. Reforme su provedene tek nakon opširnih konzultacija s građanima, ne samo kroz medije, nego stvarnih razgovora kroz političke stranke, sindikate i lokalnu samoupravu doslovno do zadnjeg sela i do svakog pojedinca do kojeg se moglo stići. Svatko je bio pitan za mišljenje. Feedback se ugrađivao u planove reforme.
To je bilo moguće jer u danskom društvu još postoji osjećaj pripadanja zajednici, međusobnog pomaganja, a zbog povijesnih i tradicijskih razloga, temeljen je na ravnopravnosti, a ne na podređenosti. K tome, povjerenje građana u institucije je sveprisutno. Povijesni razlozi za to povjerenje sežu u 17. stoljeće kad je uspostavljena javna uprava i od tada se dobro razvijala. Tada, u 17. stoljeću, prvi put su srezali su korupciju i napredovali. Od tada pa do danas, Danska je jedna od najamnje korumpiranih zemalja na svijetu.
Ne boje se da će aterirati
Za njihovu ekonomsku snagu važno je da su, kao i drugi Skandinavci, već nekoliko desetljeća okrenuti zelenoj agendi. Jedna od koristi jest da im sustav vjetroelektrana omogućava vrlo nisku cijenu energije za industriju. Proizvodnja vjetroturbina vodeći je sektor u Danskoj, makar je istina da ekonomski bum posljednjih godina vodi farmaceutska kompanija Novo Nordisk, jer pola planete mršavi na danskim lijekovima ozempicu i wegowyju. (https://www.worlddata.info/europe/denmark/economy.php).
Novo Nordisk, danas jedna od najjačih europskih kompanija, zaslužna je za više od pola rasta BND-a, iako – patent im uskoro istječe. No, ostatak ekonomije također je jak, pa se Danci ne boje da će nezgodno aterirati. Svaki put kad neka zemlja preuzima predsjedavanje nad Unijom, taj reflektor osvijetli njihove dobre ili loše strane, naprosto njihove karakteristike. I bolje se vidi od čega se Europa sastoji.
Primjerice, sad je šest mjeseci u prvom planu bila Poljska i svi smo postali svjesni koliko je ta država jaka i ambiciozna, no također, koliko je politički podijeljena. Prije Poljaka Europsku uniju su šest mjeseci “vodili” Mađari. Nisu mogli provesti skoro ništa od planiranog, jer drugi ne žele imati s njima posla više nego što je neophodno. Poljaci su bili uspješni i zato jer su se unutar institucija, raznih tijela od kojih se sastoji europska administracija, pokazali kao sposobni. Oko kompetencije Danske da vodi Europsku uniju nema sumnje, tako da će ova dva predsjedanja podići i povjerenje u samim europskim institucijama.
Premijerka Mette Frederiksen je jaka u svojoj zemlji: nemaju materijalnih problema, kad se Donald Trump izrazio o Grenlandu, smislila je kombinaciju oštrog nastupa oko američkih posezanja i diplomatskih ponuda Washingtonu za još tješnjom i bližom suradnjom na Grenlandu. Također, u skladu sa željama dobrog dijela Danaca, ima izrazito oštar stav prema migracijama. Iako je inače socijaldemokratkinja, u pitanjima migracija sličnija je talijanskoj premijerki Giorgiji Meloni.
Danska je prva smislila, a Mette Frederiksen potpisala, outsourcing europskog problema s migrantima tako da ih se deportira u Ruandu. Inspiraciju je u tome našao i britanski premijer Keir Starmer, ali je morao odustati. Uostaom kao i Danci, nakon primjedbi oko kršenja ljudskih prava.
Iako je oko Ruande izgubila, kad govori o problemima s kojima se Europa suočava, Mette Frederiksen ističe potrebu velike kontrole migracijskih tokova prema Europi. Na unutrašnjem planu, to jest ustupak premijerke krajnje desnim danskim strankama, ali vjerojatno i palipira raspoloženja naroda koje signalizira da ne želi kompromise na štetu svog načina života.
Također, ilegalne migrante, počinitelje kaznenih djela, Danci ekspeditiraju izvan svoje zemlje. Konkretno na Kosovo, u Gnjilane, gdje služe kazne u zatvoru u kojem je danska država uzela u najam tristo mjesta. (https://voxeurop.eu/en/denmark-exporting-migrants-kosovo/) Tamo će ostati do deportacije u matične zemlje dok ne odsluže kaznu.
Dedramatizacija Grenlanda
Danska je, kad je u pitanju EU, vrlo pragmatična članica. Zalažu se za strogo poštivanje granica oko toga što spada u europske ovlasti, a što u nacionalne. Žele da se kontrola migracija rješava na europskoj razini, osim prava na davanje azila, što bi trebalo ostati u ovlastima zemalja članica.
Drugo pitanje za koje želi stav na razini cijele Europske unije je budućnost Ukrajine. I tu nastavlja poljski stav oko osude ruske invazije i potrebe podrške Kijevu. To pitanje povezano je i s idejama o proširenju, i o stvaranju obrambenih kapaciteta Europe. To je pak povezano sa zajedničkim europskim proračunom, odnosno njegovoj veličini i namjenama, ali i s dodatnim programima, kao Re-Arm Europa. Danska premijerka izjavila je u Europskom parlamentu da će i dalje brinuti da nema bespotrebnog trošenja novaca, ali se zalaže za jačanje obrane. Taj veliki zaokret prema većem proračunu objasnila je riječima:
“Promijenile su se okolnosti, pa sam promijenila i mišljenje. Jači proračun je neophodan.”
Konačno, pitanje Grenlanda i Trumpa. Grenland ima iznimno široku autonomiju, koja im je omogućila da se izuzmu iz članstva Danske u Europskoj uniji. Međutim, Grenlanđani imaju dansko, i prema tome državljanstvo Europske unije. Kolonijalna uprava Kopenhagena prestala je 1953., godine 1979. dobili su autonomiju, a od godine 2009. na referendumu su odlučili o vrlo visokom stupnju autonomije. U ovlastima Kopenhagena su samo vanjska politika, obrana i sigurnost.
Ambicija Grenlanđana je suverenost i samostalnost, no nakon Trumpovih najava aneksije to je na neko vrijeme odgođeno. Sad svi čekaju što će američki predsjednik ili potpredsjednik Vance, ili pak netko utjecajan u administraciji, u narednih šest mjeseci izjaviti oko Grenlanda.
Oko Grenlanda, čini se, Danci će nastaviti kako su započeli. Očigledno, sad kad preuzimaju europsko predsjedništvo, nastojat će najave američke aneksije dedramatizirati, isticat će suradnju, NATO, dugogodišnje dobre odnose, izražavati nevjericu da bi se s američke strane invazija poduzela i tome slično.
Danski ministar obrane odbio je prošloga mjeseca komentirati čak i tekst iz Wall Street Journala u kojem se kaže da je Washington pojačao obavještajne aktivnosti na Grenlandu.
Kraj savezništvu i ovisnosti
Paralelno s time, daju jasno na znanje da stoje uz Grenland, a računaju u tome na solidarnost drugih europskih zemalja. Tako će francuski predsjednik Emmanuel Macron u nedjelju, 15. lipnja, posjetiti Grenland, s jasnom porukom: “Grenland nije na prodaju”. Tamo će razgovarati s grenlandskim premijerom Nielsenom i s Mette Frederiksen oko “sigurnosnih pitanja na Arktiku, klimatskih promjena i rijetkih minerala”.
Danas Danci, možda više nego itko drugi u Europi, razumiju da je savezništvu s Amerikom na dulje vrijeme kraj. Nelagoda koja je zamijenila čvrsto povjerenje vidi se u tome da je njihova ministrica za digitalizaciju Stage najavila da Danska želi prekinuti ovisnost o američkim tech gigantima, prvenstveno Microsoftom.
Da misle što kažu, vidi se po tome da je drugi po redu najveći danski grad, Aarhus, prestao koristiti Microsoft, a od 1. srpnja tako će i Kopenhagen. Iako službenici negodoju, zamijenit će ga s njemačkim Libre Office.
