Da ste me prije šest mjeseci pitali o rizicima za još jednu veliku financijsku krizu u Sjedinjenim Državama, rekao bih da je ona uvijek moguća, ali puno vjerojatnija negdje drugdje. Japan se, primjerice, nosi sa stalnim rastom kamatnih stopa u gospodarstvu koje je desetljećima naviklo na gotovo nulte stope.

No, čini se da sam podcijenio deregulacijski žar administracije predsjednika Donalda Trumpa. Iako s pravom preispituje stroge mjere uvedene nakon financijske krize 2008., nemilosrdno smanjuje broj zaposlenih u ključnim regulatornim agencijama. U mnogim slučajevima, ti su rezovi uključivali neke od najiskusnijih stručnjaka, s kojima odlazi i njihovo dragocjeno institucionalno pamćenje.

Manje vlastite kože u igri

Nažalost, takav agresivan pristup provjeren je recept za stvaranje velikih problema u budućnosti, vjerojatno i prije nego što Trump napusti dužnost. Kriza štedno-kreditnih fondova krajem 1980-ih uslijedila je nakon deregulacije koju je zagovarao predsjednik Ronald Reagan. Globalna financijska kriza 2008.-2009. uslijedila je nakon godina deregulacije, prvo pod predsjednikom Billom Clintonom, a potom i pod Georgeom W. Bushom. Kriza banke Silicon Valley 2023. proširila se na američke banke srednje veličine, dijelom zato što je prva Trumpova administracija smanjila obvezne pričuve kapitala. To ne znači da je nova kriza zajamčena – daleko od toga. Ipak, ima puno razloga za zabrinutost.

Trumpov najnoviji plan deregulacije ponovno cilja obvezne pričuve kapitala koje djelomično određuju u kojoj mjeri banke prikupljaju sredstva zaduživanjem (od tržišta obveznica i od deponenata) ili izdavanjem dionica. Kapitalni zahtjevi služe kao osiguranje da banke imaju rezervu za pokrivanje gubitaka, kao i za osiguranje dovoljne “likvidnosti”, kako ne bi bile primorane rasprodavati vrijednu imovinu u bescjenje u slučaju neočekivanog vala povlačenja depozita.

Bez upuštanja u tehničke detalje, dovoljno je reći da Moody’s tvrdi kako će, dovedu li najnovije regulatorne promjene do manjih i manje likvidnih kapitalnih resursa, to biti negativan razvoj događaja za bankarski rizik. Kao što su ekonomisti Anat R. Admati i Martin Hellwig pokazali u svojoj knjizi iz 2013., The Bankers’ New Clothes (Novo ruho bankara), što banke imaju manje “vlastite kože u igri”, to je veći poticaj da rizik prebace na leđa poreznih obveznika.

Doduše, svakako postoje argumenti za smanjenje ili barem doradu propisa donesenih nakon 2008. godine. Michelle Bowman, koju je imenovao Trump i koja služi kao potpredsjednica za financijski nadzor u američkim Federalnim rezervama, tvrdi da je “rezultat učinkovitija regulacija i banke koje su bolje pozicionirane za potporu gospodarskom rastu, uz istovremeno očuvanje sigurnosti i stabilnosti.”

Ipak, najviše zabrinjavaju promjene koje su manje transparentne, uključujući pravila za testove otpornosti na stres (simulacije koje se koriste za procjenu bi li banke imale dovoljno kapitala u krizi) i upute regulatorima o tome što trebaju ispitati i kada prijaviti probleme.

End-to-end model

Dostupnost bez čekanja: novi standard konkurentnosti u zdravstvu

Nova razvojna faza

Novi LDC-i u Dugopolju i Velikoj Gorici temelj su za održiv razvoj Studenca

Čini se da se s tim slaže i sam prethodnik Bowmanove na mjestu potpredsjednika za nadzor, Michael S. Barr. On je i dalje član Upravnog odbora Federalnih rezervi, gdje je u više navrata glasao protiv regulatornih promjena koje zagovara Trumpova administracija. U instituciji koja cijeni konsenzus kako bi ulagačima zajamčila kontinuitet politike, toliko je neslaganja rijetko i stoga vrijedno pažnje.

Naravno, zagovornici blaže regulacije banaka ukazuju na žestoku konkurenciju koju donosi deregulacija kriptovaluta, osobito stablecoin valuta vezanih uz američki dolar (kriptovalute koje privatni izdavatelj veže uz dolar). Banke doista trebaju imati mogućnost inoviranja i natjecanja. No, očito se želi izbjeći situacija u kojoj deregulacija i kriptovaluta i naslijeđenog financijskog sustava stvara uvjete za neizbježan slom.

Ekspanzivno tumačenje ovlasti

Kada bi se takav slom mogao dogoditi? Kao što smo Carmen M. Reinhart i ja dokumentirali u našoj knjizi iz 2009. godine, This Time is Different (Ovog puta je drukčije), i kao što su pokazali mnogi radovi nakon toga, vrijeme nastanka kriza izuzetno je teško predvidjeti, dijelom zato što i vlada i banke imaju veliki interes zataškavati probleme. Unatoč tome, teško je osporiti upozorenje senatorice Elizabeth Warren iz veljače 2025. da su se rizici znatno povećali.

Povijesno gledano, jedna linija obrane bila je relativna neovisnost različitih regulatornih tijela, uključujući Saveznu korporaciju za osiguranje depozita (FDIC), Ured kontrolora valute (OCC) i same Federalne rezerve (Fed). Istina, vodi se legitimna rasprava o tome u kojoj mjeri takvi regulatori trebaju biti neovisni – pitanje koje je složenije nego u slučaju monetarne politike. No, s obzirom na to da Trumpova administracija ekspanzivno tumači predsjedničke ovlasti, neovisnost regulatornih tijela nedvojbeno je narušena. Bijela kuća igra sve veću ulogu u reviziji regulatornih procesa, uključujući održavanje redovitijih sastanaka između najviših financijskih regulatora i ministra financija.

Hoće li sutra doći do potpune sistemske bankarske krize? Vjerojatno ne, jer čak i ako se današnji regulatorni mehanizmi zaštite drastično oslabe, financijskom sustavu trebat će nekoliko godina da dosegne nove razine ranjivosti. Nažalost, do tada bi moglo biti prekasno za promjenu smjera.

© Project Syndicate, 2026.