Preseljenje zbog bolje poslovne prilike, čak i izvan matične države, vrlo je uobičajeno u razvijenijim zemljama EU, a u SAD-u gotovo svakodnevica kako menadžera, tako i ostalih zaposlenika. Skorim ulaskom Hrvatske u EU, otvaranjem tržišta rada i očekivanim porastom životnog standarda očekivati je da će se takav trend proširiti i kod nas. Kakva je mobilnost hrvatskih građana i koji bitni faktori utječu na donošenje odluke o preseljenju bili su glavni problemi istraživanja koje je tim tvrtke Selectio d.o.o. za upravljanje ljudskim resursima, u suradnji s portalom MojPosao i Hrvatskom udrugom poslodavaca (HUP), istražio u svojem projektu. Čak 79 posto svih sudionika istraživanja spremno je na preseljenje zbog bolje poslovne prilike.

Inertni nezaposleni
Analizom odgovora o kvaliteti zaposlenja nailazi se na paradoksalnu situaciju, naime, najmanje spremni na preseljenje su nezaposleni ispitanici. Postotak nezaposlenih ispitanika koji odbija preseljenje je 14 posto, dok je postotak odbijanja kod zaposlenih ispitanika prosječno tek sedam posto. Dobiveni podaci u suprotnosti su s uvriježenom predrasudom o manjoj mobilnosti starijih osoba. U kategoriji ispitanika s više od 40 godina samo tri ispitanika odbija preseljenje zbog bolje poslovne prilike. Najveću spremnost na preseljenje iskazuju stanovnici Dalmacije, njih čak 96 posto. U drugim regijama nešto je veći postotak osoba koje nisu spremne na preseljenje, no i dalje je velika većina ispitanih spremna preseliti zbog bolje poslovne prilike. Kada se ispituje spremnost na preseljenje zbog zadržavanja posla, situacija je nešto drukčija. Ispitanike se pitalo jesu li spremni preseliti se zbog obavljanja istog posla, za istog poslodavca, s jednakim izazovima i financijskom naknadom, ali u drugom gradu, na što bi pristalo samo 43 posto građana. Ispitanici s vrlo visokim primanjima najmanje su skloni promjeni radnog mjesta kako bi zadržali posao, njih 27 posto. S druge strane, najmanje plaćeni sudionici s primanjima do 2000 kuna u 50 posto slučajeva pristaju na preseljenje, a ostali su neodlučni, no nema odbijanja. Sami ispitanici kao glavne razloge preseljenja navode u 15 posto slučajeva veću plaću ili dodatne financijske beneficije. Drugi najčešće spominjani razlog preseljenja je bolja kvaliteta života sa 11 posto, slijede mogućnost osobnog razvoja i razvoja kompetencija te zanimljiviji posao sa po devet posto odgovora. Bolji međuljudski odnosi na poslu također su visoko pozicioniran razlog promjene prebivališta, spominju se u sedam posto slučajeva. Zahtjevi ispitanika za povišicom su vrlo različiti, a prosječno povećanje plaće koje bi sudionike istraživanja motiviralo na preseljenje iznosi 59 posto. Ispitanici se ne razlikuju u svojim zahtjevima za povišicom prema obrazovanju. Također nema značajne razlike u postocima tražene povišice prema visini primanja sudionika, ali iako je postotak sličan, to znači da ispitanici s većim primanjima traže i veće povišenje plaće. Na primjer, ispitanici koji primaju plaću od 2000 kn u prosjeku traže povišicu od 1300 kn, dok ispitanici s primanjima od 10.000 kn u prosjeku pristaju na preseljenje za 4600 kn višu plaću.

Milijunska naknada
Osim povišice izražene u postotku plaće, ispitano je koliku bi jednokratnu financijsku naknadu sudionici tražili od poslodavaca u slučaju preseljenja. Ispitanici su navodili vrlo širok raspon iznosa, od minimalno 20.000 pa do 1,000.0000 kuna. Najčešće se navodi iznos od 100.000 kuna, u 19 posto slučajeva. Oko 56 posto Hrvata spremno je zbog posla preseliti izvan zemlje, a 24 posto bi preselilo samo unutar Hrvatske. Unutar Hrvatske najprivlačnije županije za preseljenje su redom: Istarska, Grad Zagreb, Zagrebačka, Primorsko-goranska, Splitsko-dalmatinska. Manje privlačne su: Vukovarsko-srijemska, Virovitičko-podravska, Sisačko-moslavačka, Požeško-slavonska, Ličko-senjska.

Europljani na istom poslu 10 godina

Samo oko dva posto Europljana živi u državi Europske unije koja nije njihova matična i taj je postotak uglavnom nepromijenjen posljednjih 30 godina, službeni su podaci ureda EU. Europljani uglavnom veći dio radnog vijeka zadržavaju isti posao. Prosjek rada na jednom radnom mjestu u Europskoj uniji je 10,6 godina, dok se radnik u Sjedinjenim Američkim Državama na istom radnom mjestu zadrži oko 6,5 godina. Budući da Europska unija teži napretku, pomaganje radnicima pri preseljenju u druge države ili sektore postalo je još važnije jer im omogućuje stjecanje novih vještina i iskustva što je u globalnoj ekonomiji važno i za njih i za poslodavca. Iz tog je razloga od veljače 2006. godine oko milijun ponuda za popunjavanje radnih mjesta diljem Europske unije oglašeno na novom websiteu s informacijama o tržištu rada na području čitave unije – EURES. Europljanima je velik problem i strani jezik. Engleski jezik je najrasprostaneniji u EU te ga govori oko 34 posto Europljana.