EN DE

Talijanski menadžeri skloniji viziji nego realnosti

Autor: Eleonora Dukovac
05. lipanj 2006. u 06:30
Podijeli članak —

Preferira se spontano odlučivanje koje se često temelji na kreativnosti, instinktu i neovisnosti

Italija pripada južnoj menadžerskoj kulturi. Temeljne karakteristike toga menadžerskog stila su energično i sustavno rješavanje problema, a odlučivanje je često improvizirano i brzo. Komunikacija je puna preuveličavanja uz slikovito izražavanje s puno gestikulacije rukama. Nagrađivanja uključuju brojne nematerijalne stimulanse, a nadziranje je fleksibilno i prilagođava se promjenama. Tamošnji stil je nepredvidljiv, dinamičan i poduzetnički. Oslikava ga stav: “Bolje je postaviti visoke ciljeve pa ostvariti manje, nego odrediti niske ciljeve koji će se realizirati”. Menadžeri ondje smatraju kako ne postoje neostvarivi organizacijski ciljevi i više se oslanjaju na viziju nego na realnost. Preuzimanje rizika i brojni izazovi zato su glavni motivatori menadžera i drugih zaposlenika, ali i glavni element vrednovanja organizacijskih performansi. Talijanski menadžeri sustavno stimuliraju što brže prihvaćanje novih i po mogućnosti što izazovnijih projekata. Poticat će rad svojih timova, no često i “preko noći” eliminirati neučinkovite ili prespore timove. Suradnici i podređeni redovito se konzultiraju pri rješavanju problema. Preferira se spontano odlučivanje koje se često temelji na kreativnosti, instinktu i neovisnosti.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Kompanije čije vodstvo karakterizira takav poslovni stil vrlo su otvorene partnerstvima, no strogo kontroliraju ostvarivanje svojih interesa. Većina uspješnih tvrtki u Italiji zapravo je u obiteljskom vlasništvu. Zato i organizacijski odnosi nalikuju obiteljskim jer vlada povjerenje i potpomaganje u poslu. Ključne “igrače” u tvrtki nije uvijek lako identificirati jer nisu u formalnoj organizacijskoj strukturi. Obično je u jednoj osobi, najčešće je riječ o muškarcu, koncentrirana moć i on potiče povezivanje i suradnju zaposlenika. Rukovanje uz pozdrav “ciao” konvencionalni je način pozdravljanja s talijanskim menadžerima. Ako su muški poslovni partneri i u prijateljskom odnosu, u znak pozdrava će se i dugo grliti, a jako dobri prijatelji u znak pozdrava još će se i izljubiti u oba obraza. Držanje za ruke prilikom hodanja ne mora biti znak intimne veze, jer u Italiji je običaj da tako hodaju prisne osobe istih godina. Svjetski i lokalni događaji, nogomet i obitelj teme su o kojima talijanski menadžeri uživaju razgovarati. U komunikaciji nisu dobrodošli razgovori o mafiji, religiji i porezima, a na društvenim skupovima valja izbjegavati razgovore o poslu. Poziv na poslovni ručak nikada se ne odbija i u tom slučaju valja izdvojiti dva do tri sata. Ponekad i duže, a od stola se smije ustati tek kad svi završe s jelom. Ne odbija se ni poziv na espresso kavu uz cigarete koje Talijani obožavaju.
Ako ne držite obje ruke na stolu, zijevnete bez da stavite ruku na usta ili pak uđete u zgradu sa šeširom, Talijani će to odmah primijetiti. Menadžeri na jugu Italije veći su hedonisti od kolega na sjeveru i lako ćete završiti u nečijem domu u kojem tradicionalno živi i nekoliko generacija. Osloviti nekoga samo s imenom dopušteno je tek nakon dugoga poznanstva, a u poslovnim razgovorima obavezno treba upotrebljavati njihove titule na koje su Talijani vrlo ponosni.
Pregovore trebaju voditi menadžeri istoga ranga, a prije početka poslovnog događaja trebaju se razmijeniti posjetnice. Posjetnice se dijele svim osobama u uredu ili dvorani za poslovne sastanke bez iznimke. Kad dobijete posjetnicu od talijanskog kolege, odmah ju pročitajte. To je znak interesa i poštivanja.

Italija pripada južnoj menadžerskoj kulturi. Temeljne karakteristike toga menadžerskog stila su energično i sustavno rješavanje problema, a odlučivanje je često improvizirano i brzo. Komunikacija je puna preuveličavanja uz slikovito izražavanje s puno gestikulacije rukama. Nagrađivanja uključuju brojne nematerijalne stimulanse, a nadziranje je fleksibilno i prilagođava se promjenama. Tamošnji stil je nepredvidljiv, dinamičan i poduzetnički. Oslikava ga stav: “Bolje je postaviti visoke ciljeve pa ostvariti manje, nego odrediti niske ciljeve koji će se realizirati”. Menadžeri ondje smatraju kako ne postoje neostvarivi organizacijski ciljevi i više se oslanjaju na viziju nego na realnost. Preuzimanje rizika i brojni izazovi zato su glavni motivatori menadžera i drugih zaposlenika, ali i glavni element vrednovanja organizacijskih performansi. Talijanski menadžeri sustavno stimuliraju što brže prihvaćanje novih i po mogućnosti što izazovnijih projekata. Poticat će rad svojih timova, no često i “preko noći” eliminirati neučinkovite ili prespore timove. Suradnici i podređeni redovito se konzultiraju pri rješavanju problema. Preferira se spontano odlučivanje koje se često temelji na kreativnosti, instinktu i neovisnosti.

Kompanije čije vodstvo karakterizira takav poslovni stil vrlo su otvorene partnerstvima, no strogo kontroliraju ostvarivanje svojih interesa. Većina uspješnih tvrtki u Italiji zapravo je u obiteljskom vlasništvu. Zato i organizacijski odnosi nalikuju obiteljskim jer vlada povjerenje i potpomaganje u poslu. Ključne “igrače” u tvrtki nije uvijek lako identificirati jer nisu u formalnoj organizacijskoj strukturi. Obično je u jednoj osobi, najčešće je riječ o muškarcu, koncentrirana moć i on potiče povezivanje i suradnju zaposlenika. Rukovanje uz pozdrav “ciao” konvencionalni je način pozdravljanja s talijanskim menadžerima. Ako su muški poslovni partneri i u prijateljskom odnosu, u znak pozdrava će se i dugo grliti, a jako dobri prijatelji u znak pozdrava još će se i izljubiti u oba obraza. Držanje za ruke prilikom hodanja ne mora biti znak intimne veze, jer u Italiji je običaj da tako hodaju prisne osobe istih godina. Svjetski i lokalni događaji, nogomet i obitelj teme su o kojima talijanski menadžeri uživaju razgovarati. U komunikaciji nisu dobrodošli razgovori o mafiji, religiji i porezima, a na društvenim skupovima valja izbjegavati razgovore o poslu. Poziv na poslovni ručak nikada se ne odbija i u tom slučaju valja izdvojiti dva do tri sata. Ponekad i duže, a od stola se smije ustati tek kad svi završe s jelom. Ne odbija se ni poziv na espresso kavu uz cigarete koje Talijani obožavaju.
Ako ne držite obje ruke na stolu, zijevnete bez da stavite ruku na usta ili pak uđete u zgradu sa šeširom, Talijani će to odmah primijetiti. Menadžeri na jugu Italije veći su hedonisti od kolega na sjeveru i lako ćete završiti u nečijem domu u kojem tradicionalno živi i nekoliko generacija. Osloviti nekoga samo s imenom dopušteno je tek nakon dugoga poznanstva, a u poslovnim razgovorima obavezno treba upotrebljavati njihove titule na koje su Talijani vrlo ponosni.
Pregovore trebaju voditi menadžeri istoga ranga, a prije početka poslovnog događaja trebaju se razmijeniti posjetnice. Posjetnice se dijele svim osobama u uredu ili dvorani za poslovne sastanke bez iznimke. Kad dobijete posjetnicu od talijanskog kolege, odmah ju pročitajte. To je znak interesa i poštivanja.

Autor: Eleonora Dukovac
05. lipanj 2006. u 06:30
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close