Od lokalnog otočnog građevinskog poduzeća GP Krk je u pedeset godina koliko postoji danas izrastao u respektabilnu regionalnu građevinsku tvrtku, organiziranu kao dioničko društvo čije su dionice u potpunosti u vlasništvu sadašnjih i bivših zaposlenika. Takva će struktura vlasništva i ostati jer privatizacijski proces nije oslabio kompaniju pa i po primjeni privatizacijskog modela, radničkog dioničarstva, GP Krk spada u red rijetkih primjera hrvatskog gospodarskog korpusa. GP Krk posluje na tržištu cijele Hrvatske, a kao sljedeći prvi korak u nastavku širenja tržišta najavljuju prodor na bosanskohercegovačko tržište.

Poštena privatizacija
Direktor i jedini član Uprave Josip Purić ističe da nema potrebe, ali ni namjere mijenjati vlasničku strukturu poduzeća. “Privatizacija u GP Krku, u moru upitnih, priznata je kao pravedna i poštena. Gotovo je u potpunosti vlasništvo 223 dioničara, zaposlenih i bivših zaposlenih – danas umirovljenika. U počecima privatizacije su nam se izrugivali”, ističe Purić, dodavši da se danas, kada su druga privatizirana poduzeća u velikim problemima, upravo model radničkog dioničarstva nudi kao izlaz. “Broj dioničara je stabilan u GP Krku, dionica se smatra ”obiteljskim blagom“ i nisu na prodaju”, nastavlja Purić. GP Krk postoji od 1956. godine, a kao datum prekretnice, u novijoj povijesti tretira se godina 1980. kada se spajaju ondašnja dva samostalna poduzeća u dva OOUR-a sa svega 21 zaposlenim, koji su radili s ručnim alatima. Danas GP Krk ima 314 strojeva- vozila, 5 betonara, 3 asfaltne baze, 3 laboratorija za praćenje kvalitete proizvodnje, 3 kamenoloma, tvornicu betonskih konstrukcija i svu potrebnu opremu. Rezultati poslovanja GP Krk u razdoblju od 1994. godine zaključno s 2005. pokazuju da je tvrtka kontinuirano ostvarivala rastuću dobit; u 1994. godini ostvareno je nešto više od dva milijuna kuna dobiti, a 2005. godine dobit se popela na 3,3 milijuna kuna. Uz to, rastao je i broj zaposlenih te prosječna plaća djelatnika. Na početku je 203 radnika imalo prosječnu plaću 2019 kuna da bi prosjek plaće 2005. godine dosegao 4730 kn, a zaposlen je ukupno 501 radnik.

Razvoj opreme
Ostvarena dobit se nakon isplate dividende pretakala u razvoj opreme i tehnologije. Na pitanje koji bi problem u ekonomskom okruženju izdvojio kao posebnu barijeru, Purić ističe regulatorne nedostatke koji omogućuju jačanje nelojalne konkurencije. “S obzirom na osobna opredjeljenja u zakonitosti poslovanja i tip vlasništva, ne želimo se igrati s divljim isplatama plaća. Prosječna bruto plaća s iznosom preko 6500 kuna kod nas je najmanje dvostruko veća od konkurencije ili tzv. konkurencije. Kod nas se nažalost prihvaća činjenica da većina građevinskih tvrtki iskazuje isplaćene bruto plaće od 2500 kuna, a često i manje, što je nemoguće i po meni predstavlja jedan posvemašnji nemoral”, tumači Purić. Objašnjava da se u građevini radi više od osam sati dnevno, radnim i neradnim danima te da mnoge građevinske tvrtke iskazuju ukupan godišnji broj radnih sati, uz broj radnika, pomnoživši ga s osmosatnim radnim vremenom, bez i jednog prekovremenog sata što, smatra Purić, ne može biti točno. “Tako funkcioniraju i velike tvrtke te brojne male tvrtke koje još nisu stasale i u kojima radnici nisu sindikalno organizirani. Pitam se, možemo li onda govoriti o lojalnoj konkurenciji i ravnopravnoj utakmici”, zaključuje Purić, primijetivši da bi mjerilo za ustupanje poslova trebala biti isplaćena plaća. “Krajnje je pitanje u čijim džepovima završava nemali kapital i na koncu čije to interese štiti država natječajima”, oštro zaključuje Purić.