Bivši član Uprave Ine Zorko Badanjak nakon smjene s čelničkog mjesta u jednoj od najjačih kompanija u zemlji te tridesetogodišnje gradnje karijere u toj kompaniji, proveo je godinu dana na Zavodu za zapošljavanje. Prvi veljače zaposlio se kao direktor u najstarijoj i najvećoj industrijskoj zoni u zemlji – Industrijskoj zoni Kukuljanovo, iznad grada Bakra. Badanjak je na novom mjestu mora odraditi probni rok od šest mjeseci, što je bio jedan od uvjeta za prijam u radni odnos. Grad Bakar je najveći vlasnik ove Industrijske zone sa 96-postotnim udjelom.

Nagla smjena
Inače, Badanjak odrađuje samo jednu godinu u Upravi Ine. Po nagloj smjeni, nikada službeno mu objašnjenoj, Badanjak odlazi iz Ine u kojoj je proveo 30 godina. Njegov se odlazak poklopio s ulaskom mađarskog partnera Mola u vlasničku strukturu Ine. Odmah po ustoličavanju Molova kadra unutar Ine, tumače upućeni u kadrovsku politiku djelomice domaće naftne kompanije, ustalila se neka vrsta običajnog prava da član uprave, nakon što to prestane biti, odlazi iz kompanije uz otpremninu. Micanje iz uprave na neko drugo mjesto unutar kompanije značilo bi degradaciju, a kako s druge strane Badanjak nikada nije dobio službeno objašnjenje, kako danas tvrdi, o razlozima zbog kojih je smijenjen s mjesta člana Uprave, tako na težini dobivaju ona tumačenja koja argumentiraju da bi takvi, degradirani direktori predstavljali element nestabilnosti unutarkadrovskih struja zbog snage potencijalne potpore među djelatnicima. Badanjak je zatražio i objašnjenje zbog čega je smijenjen, no kako ističe – nikada ga nije dobio. Tek je od sektorskih novinara koji prate poslovanje Ine čuo da je predsjednik Uprave Ine Tomislav Dragičević smjenu Badanjaka njima objasnio postignutim lošim poslovnim rezultatima. Da je to bilo službeno objašnjenje, Badanjak navodi da bi tada sudskim putem tražio odštetu i skidanje ljage s imena. Što se tiče stupanja na mjesto direktora Industrijske zone Kukuljanovo, upitan koliko mu taj posao predstavlja izazov, Badanjak odgovora kako je nakon godine dana provedene na birou za nezaposlene svaki posao izazov. No, dodaje, činjenica je da je vođenje upravo ove Industrijske zone svakako izazovno pogotovo zato jer je riječ o zoni čiji su potencijali daleko od njihove potpune iskorištenosti.

Strani fondovi
U jačanju Industrijske zone Kukuljanovo Badanjak kaže da će iskoristiti sve što mu se pruža – od pomoći vlasti lokalne samouprave do državnih struktura. Kada je riječ o širenju i unaprjeđivanju zone koja se niz godina susreće s neriješenim imovinsko-pravnim odnosima, dugotrajnim pravnim postupcima pa onda i s manjkavom infrastrukturnom opremljenošću u rubnim dijelovima zone – Badanjak naglašava kako će pokušati sve da se pogodnosti Industrijske zone što više iskoriste a slabosti minimaliziraju. U pogledu daljnjeg financiranja Industrijske zone Badanjak namjerava uključiti kapital raznih fondova što je više moguće u rasponu od domaćih, poput Fonda za zapošljavanje, do europskih fondova. No pretpostavlja i da Industrijska zona može i sama pozitivno poslovati iako je od same akumulacije kapitala bitnije, dodaje Badanjak, da akumulirani dio bude što kvalitetnije utrošen u razvoj Industrijske zone Kukuljanovo.

Od Zavoda za zaštitu zdravlja do Uprave Ine

Zorko Badanjak rođen je 1949. godine. Po završetku Tehnološkog fakulteta u Zagrebu 1974. godine, prvo radno mjesto pronalazi u ekološkoj branši i zapošljava se u Zavodu za zaštitu zdravlja Rijeke. Nakon godine dana provedene u tom poslu, Badanjak prelazi u Ininu Rafineriju – Ina maziva Rijeka gdje se zapošljava kao inženjer u proizvodnji. Unaprjeđuju ga u šefa tehničke kontrole u sektoru održavanja, potom postaje rukovoditelj ekstrakcijskih postrojenja te konačno postaje i direktor Rafinerije Mlaka – Ina maziva Rijeka. Zatim se seli u Zagreb, gdje je sjedište kompanije, jer je imenovan pomoćnikom izvršnog dirketora Ine za trgovinu, a 2004. godine imenovan je i za člana Uprave Ine, kao izvršni direktor zadužen za rafinerijsku preradu i veleprodaju.