U zadnjih nekoliko godina mnoge tvrtke posluju u uvjetima vrlo udaljenim od idealnih, a manje su tvrtke pogođene krizom jače od velikih. Za te manje tvrtke sposobnost brze prilagodbe nepredvidljivim tržišnim uvjetima označava razliku između uspjeha i propasti. A dio te sposobnosti prilagodbe ovisi o radnicima kompanije.Zaposlenici i njihov talent okosnica su svakog poduzeća. Za manje tvrtke, osobito one s pedeset ili manje zaposlenih, uloga zaposlenika još je presudnija. S pravim omjerom vještina i osobnosti, zaposlenici imaju moć da ili izgrade kompaniju ili ubrzaju njen tužan nestanak.Jednostavno rečeno, ni najbolja strategija na svijetu ne znači ništa, ako ne postoje ljudi koji će je provesti. Zato je sada, više nego ikad, potrebno pažljivo izabrati zaposlenike koji će svojim vrlinama i raznovrsnošću doprinijeti uspjehu – ili, u početku, barem opstanku,Stoga, prilikom osnivanja kompanije, vodite računa da angažirate ovih ključnih pet tipova zaposlenika.

1. Učitelj: prenosi znanja i iskustva mlađima
U mnogim manjim kompanijama nedostaju formalna obuka i razvojni programi kakvi su dostupni u velikim sustavima. No, i zaposlenici u manjim poduzećima moraju dobiti priliku učiti na poslu. Na sreću, postoje ljudi koji su rođeni da bi dijelili znanje i podučavali, a da im za to nije potrebna učionica, pa ni dodatna motivacija u vidu bonusa. Vlasnici novih kompanija oslobodit će se mnogo briga ako u kompaniji imaju nekoliko ljudi koji su sposobni prenositi znanje i iskustvo na druge. Mentori iz vlastitih redova prenose manje obrazovanim i manje iskusnim zaposlenicima formalna znanja i sitne, neslužbene trikove za uspješnije obavljanje posla i svladavanje svakojakih prepreka, uključujući birokraciju i konkurenciju. 

2. Džoker: sposoban obavljati više poslova
Vlasnici novih kompanija često igraju puno uloga, od izvršnog direktora do šefa kadrovskog odjela (pa i tajnice). Zato im je važno imati u ekipi ljude koji mogu služiti za razne namjene – kao džokeri u kartaškim igrama. Zaposlenici sa širokim rasponom znanja izuzetno su korisni, jer im je moguće povjeriti brojne zadatke (ali ne nužno sve istovremeno, razumije se.)Ako je vrh menadžmenta pretrpan količinom posla, bit će sretan što je angažirao svestranog radnika, koji može po potrebi uskočiti na više mjesta i kvalitetno obaviti poslove različitih profila. S zaposlenikom koji može pokrivati nekoliko područja, poslodavac je, metaforički, ubio nekoliko muha jednim udarcem. 

3. Vječni učenik: žudi za novim znanjima
Nije svaki zaposlenik rođen za vođu, niti to želi biti. U suprotnom, nijedno poduzeće ne bi doživjelo prvu godišnjicu postojanja. Umjesto velikog broja boraca za vrh, kompanije su potrebniji zaposlenici koji su žedni novih znanja i vještina. Ta vrsta zaposlenika nije zadovoljna činjenicom da zna dovoljno za obavljanje svog posla – jer želi znati i više od dovoljnog. Stoga takav tip ljudi želi kontinuirano učiti, produbljavati postojeća i stjecati nova znanja bilo kroz posao, samoinicijativno ili organizirano kroz doškolovanje. Žeđ za znanjem nadahnjuje i ostale zaposlenike te ih potiče na daljnje učenje kroz jedan od navedenih načina. Osim toga, ovakav je zaposlenik sposoban upoznavati i ostalo osoblje s novim stručnim vještinama.

4. Motivator: širi dobre vibracije
Na svaku kompaniju koja uspješno pliva u teškim ekonomskim uvjetima dolazi nekoliko kompanija koje se jedva drže na površini, ili upravo tonu. Nelikvidnost i neizvjesnost u pogledu opstanka mogu imati pogubne posljedice po moral zaposlenika. Zato je važno među osobljem imati radnike koji će pronaći svjetlu točku u bilo kojoj situaciji, pa i onoj koja se drugima doima beznadnom.Optimistični motivator neće uvijek preokrenuti sudbinu poduzeća nabolje, ali će povećati izglede da se ono izvuče iz mulja. Sve što diže moral i raspoloženje osoblja ima povoljan učinak na svakodnevno obavljanje posla, a stvara i plodno tlo za rađanje potencijalno spasonosnih ideja.

5. Kritičar: dovodi odluke u pitanje
Nikad nije loše u kompaniji imati ljude koji će u potpunosti poduprijeti odluke menadžmenta, ali je isto tako dobro imati nekoliko ljudi koji će dovoditi u pitanje odluke ili princip odlučivanja u kompaniji. Okružiti se isključivo s ljudima koji samo klimaju glavom ne donosi nikakvu korist ni vlasniku ni općenito poslu jer – jednostavno – nije svaka ideja briljantna. Pod kritičarima ne mislimo na ljude koji žele svrgnuti nadređene i zauzeti njihovo mjesto, nego na one koji iz iskrenih i dobronamjernih pobuda žele osigurati da donesene odluke budu one najbolje. Poslodavci i menadžeri trebali bi težiti ozračju u kojemu su dozvoljene zdrave rasprave i sučeljavanja mišljenja.  S vremena na vrijeme svaku zamisao ili strategiju treba staviti na kušnju.Danas nije lako upravljati tvrtkom bilo koje veličine, ali kombinacija ovih pet tipova zaposlenika trebala bi vam olakšati posao, donijeti prednost nad suparnicima i povećati vam izglede za komercijalni i kreativni uspjeh.