EN DE

Trzcinka: Neudane žene najuspješniji, neoženjeni muškarci najgori investitori

Autor: Miho Dobrašin
27. svibanj 2009. u 22:00
Podijeli članak —

Charles Trzcinka, američki profesor koji je održao predavanje na poslovnoj školi IGBS, pojašnjava koje su karakteristike uspješnih ulagača i što je najvažnije prilikom ulaganja

Američki profesor Charles Trzcinka ističe da je prilikom ulaganja najvažnija konzistentnost i dugoročna strategija, dok brzina i kratkoročna želja za zaradom mogu odvesti u propast. O karakteristikama uspješnih ulagača s njim smo razgovarali u poslovnoj školi IGBS u Zagrebu u kojoj je održao predavanje u sklopu kolegija Investicije.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Postoji li zajednička karakteristika uspješnih ulagača bez obzira na vrstu ulaganja i ulagačku filozofiju?
Da. Kontrola emocija i donekle sreća.

Američki profesor Charles Trzcinka ističe da je prilikom ulaganja najvažnija konzistentnost i dugoročna strategija, dok brzina i kratkoročna želja za zaradom mogu odvesti u propast. O karakteristikama uspješnih ulagača s njim smo razgovarali u poslovnoj školi IGBS u Zagrebu u kojoj je održao predavanje u sklopu kolegija Investicije.

Postoji li zajednička karakteristika uspješnih ulagača bez obzira na vrstu ulaganja i ulagačku filozofiju?
Da. Kontrola emocija i donekle sreća.

Neki kažu da su žene bolji ulagači jer su opreznije kad je riječ o riziku. No one su emocionalnije?
Stvar je u tome da muškarci previše trguju što donosi velik rizik. Žene su racionalnije i gledaju na dugi rok. Zato su neudane žene uspješniji ulagači od neoženjenih muškaraca. To nema veze s emocijama. Što se tiče ljudi u braku, ne znamo tko donosi investicijske odluke. Neudane žene, kao grupa, najuspješniji su ulagači, dok su neoženjeni muškarci najlošiji. To su pokazala istraživanja.

Očekujete li, dakle, veće uključivanje žena u burzovnu trgovinu?
Vjerojatno će ih se veći broj uključivati, no stvar je u tome da žene ne uživaju u tome koliko muškarci.

Smatrate da su konzistentnost i strpljivost važniji prilikom ulaganja nego fleksibilnost i brzina?
Smatram da je s obzirom na situaciju najvažnija strpljivost. Općenito, brzina može biti ključna ako imate dobru informaciju, no s druge strane može biti i pogubna. Isto kao i fleksibilnost zbog promjene planova.

Je li važnija tehnička analiza, odnosno vrednovanje dionice gledanjem povijesnih statističkih podataka, ili fundamentalna koja uključuje čimbenike poput prodaje, imovine, tržišta i sl.?
Tehnička analiza dobra je za procjenu rizika, no ništa ne govori o budućim kretanjima. Ona je tu beskorisna. Fundamentalna analiza je zahtjevnija, međutim primjerenija je institucionalnim ulagačima.

Postoje li danas i gdje prilika za ulaganje?
Uvijek postoje dugoročne prilike. Ako me pitate za razdoblje između šest mjeseci i godine dana, doista ne znam. To je prije kockanje nego ulaganje.

No u što ulagati?
Prije u dionice nego u sirovine. Dionice donose gotovinu, odnosno dividendu. Smatram da je, primjerice, ulaganje u naftu i druge sirovine primjerenije tim industrijama.

Što je sa špekulantima, oni dobro zarađuju?
Kad se oni spominju, uvijek se govori o uspješnima. Govori se samo o pobjednicima. No oni drugi su znatno brojniji, a pitanje je koliki broj ljudi neuspješno pokušava ovdje zaraditi. Ja više volim dividendu, dolare i kune.

Mnogi to vole, no ovdašnji ulagači su uplašeni. Koja bi bila dobra strategija za male ulagače?
Svakako diverzifikacija portfelja, kombinacija različitih dionica, stavljanja novca na bankovni račun u skladu s kratkoročnim potrebama, odnosno potrebom za tim novcem u idućih nekoliko mjeseci. No i kupnja stranih dionica. Za ulagače je važno da ne budu nervozni.

Je li bolje ulagati osobno ili preko fondova?
Ako vjerujete fond-menadžerima, onda ulažite u fondove, ako ne, onda bolje samostalno.

Kako komentirate ulagačku strategiju velikih investicijskih banaka?
Povijesno gledano nesumnjivo je najgora dosad. U svim tim bankama bili su ljudi koji su bili svjesni rizika, no fond-menadžeri su riziku pridavali malo važnosti. Zarađivao se velik novac i menadžeri to nisu htjeli zaustaviti bez obzira na prisutan rizik.

Je li riječ o pohlepi ili želji za slavom?
Pohlepi. Stvorila se iluzija da će zarada neograničeno rasti. Fond-menadžeri nisu bili strpljivi.

Odgovornost je i na dioničarima koji konstantno traže veće profite i prinose?
Da, slažem se, djelomično su i oni odgovorni. Brojni su ulagači kratkoročno orijentirani i svakako da je njihov pritisak također igrao ulogu.

Neki nazivaju derivate oružjem za masovno uništenje?
To je konstatacija Warrena Buffeta s kojom se ne slažem. Financijske izvedenice su korisne, uostalom one nisu nešto novo, “futures” ugovori kakvima se primjerice koriste farmeri sežu daleko u prošlost.

Kolika je odgovornost američkih regulatora za izbijanje krize?
Oni nisu razumjeli što se događa. Pravnici u SEC-u uopće nisu razumjeli ugovore i papire kojima se trgovalo, zapravo nisu razumjeli tržište koje su regulirali.

Hoće li vlade nametnuti znatno veća ograničenja financijskom sektoru?
Svakako će pokušati. No ne možete kontrolirati ljudsku potrebu za preuzimanjem rizika. Ono što mogu jest djelomično ograničenje, primjerice zahtjev za većom adekvatnosti kapitala, određena regulacija hedge fondova i sl.

Kako će izgledati financijski svijet u idućih 5 do 10 godina?
Bit će više konzervativnih investicijskih banaka, odnosno univerzalnih banaka, američke banke postat će manje, banke diljem svijeta će se razdvajati jer ne mogu kontrolirati sadašnji obujam i vrstu imovine. Banke će se specijalizirati za pojedine poslove.

Što biste izdvojili kao najvažniju rečenicu ili poruku upućenu svojim hrvatskim studentima?
Razmišljajte dugoročno. Ne razmišljajte o situaciji na hrvatskom tržištu u idućih šest mjeseci ili godinu dana, nego o razdoblju između pet i deset godina od danas.

Mladi ljudi su obično nestrpljivi, mislite li da su zadovoljni savjetom?
Onaj tko želi izaći kao pobjednik mora razmišljati dugoročno. Kada govorim o dugom roku, mislim na ulaganje i promišljanje kakva će biti situacija u hrvatskom gospodarstvu nakon pet do deset godina. Kad je riječ o financijskim ulaganjima, treba uvijek razmišljati dugoročno za razliku od poslovanja u realnom sektoru. U proizvodnji i prodaji te vođenju kompanije treba biti brz, fleksibilan i fokusiran na kratki rok.

Ograničenja

Hoće li vlade nametnuti znatno veća ograničenja financijskom sektoru?
Svakako će pokušati. No ne možete kontrolirati ljudsku potrebu za preuzimanjem rizika. Ono što mogu jest djelomično ograničenje, primjerice zahtjev za većom adekvatnosti kapitala, određena regulacija hedge fondova i sl.

Autor: Miho Dobrašin
27. svibanj 2009. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close