U presudi Vrhovnog suda RH, Rev 964/06 prihvaćen je tužbeni zahtjev za naknadu štete uzrokovane ribljem fondu tužiteljevog ribogojilišta od strane zaštićenih ptica.

Sporno je, je li "šteta" koju tužitelj trpi šteta u smislu odredbe čl. 155. Zakona o obveznim odnosima ili se radi o "povećanim troškovima proizvodnje i uzgoja ribe" koji predstavljaju "redovan rizik poslovanja tužitelja".

Presudom je utvrđeno da se ribnjaci tužitelja nalaze na području ornitološkog rezervata u kojem se ptice ne smiju ubijati, plašiti ni protjerivati; da je osnovna djelatnost tužitelja uzgoj svih uzrasnih kategorija toplovodnih vrsta riba; da nazočnost ptica, kojih ima preko 200 različitih vrsta, ometa tu djelatnost, jer se ptice hrane ribom i to posebno kormoran, koji je direktno isključivo ihtiogena ptica na ribogojilištima; da direktna šteta od strane ornitofaune na ribnjacima tužitelja, a koju čini tržna vrijednost pojedinih riba i gubici od nestanka broja i mase riba na ribničarstvu uslijed nemogućnosti primjene profilaktičkih mjera pri uzgoju jednomjesečnog mlađa od ličinke, te da indirektnu štetu čine gubici na hrani koju pojedu ribe.

Tako utvrđene štete predstavljaju umanjenje imovine tužitelja i sprječavanje njezinog povećanja, dakle, štetu u smislu odredbe čl. 155. ZOO. Za ovu štetu odgovara tužena i to: za štetu nastalu do 22. travnja 1994. na temelju odredbe čl. 85. st. 2. Zakona o zaštiti prirode, te za štetu nastalu od 23. travnja 1994. pa unaprijed, do isteka razdoblja za koje se naknada štete traži, na temelju odredbe čl. 45. Zakona o zaštiti prirode.